DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2020 str. 114     <-- 114 -->        PDF

peskima, gdje mu je otac radio, odnosno obitelj živjela. Rođen je 29. studenog 1909. godine. Osnovnu školu pohađao je u Đurđevcu, gimnaziju u Vukovaru, Novom Sadu, Novoj Gradiški, Sisku i Koprivnici gdje je konačno i maturirao 1928. godine. Brigu o njegovu školovanju vodio je ujak Viktor, željeznički činovnik, koji je očito premještan diljem zemlje. Šumarstvo je diplomirao 1932. godine na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu.
Naviku premještaja nastavio je i sam Oskar, koji je u vremenu od 1932. do 1950. godine prošao desetak raznih radnih mjesta ne samo u Hrvatskoj, već i na Kosovu te u Bosni i Hercegovini. Karijeru je započeo 1932. kao korektor u dnevniku Hrvatska straža u Zagrebu, a zatim je već u lipnju 1933. pisar-nadničar u Sudu za ograničavanje državnih šuma u Prizrenu na Kosovu. Pripravnički staž kao šumarski vježbenik odradio je u Zagrebu, da bi se već 1935. kao vježbenik našao u Šumskoj upravi Čajniče, a potom i na dužnosti šefa šumarske Uprave u Višegradu. Osnivanjem Banovine vraća se u Hrvatsku kao kotarski referent u Vrbovskom, da bi početkom 1941. prešao u Bansku upravu u Zagreb na mjesto tajnika HŠD. Poslije rata radi u Ministarstvu šumarstva, no vrlo brzo put ga dalje vodi u Istru, točnije Pazin i Labin gdje radi kao šumarski referent u NOO za Istru. Već 1947. je u Splitu gdje radi na pošumljavanju u Povjerenstvu za šumarstvo Oblasnog narodnog odbora za Dalmaciju.
Kao i prethodnik i Oskar Piškorić već 1950. nastavlja karijeru u prosvjeti. U svojstvu profesora Savezne srednje šumarske škole za krš u Splitu radi sve do 1963. godine. Radni vijek završio je u Republičkom zavodu za zaštitu prirode u Zagrebu, gdje je radio do umirovljenja 31. listopada 1973. godine. Umro je 19. travnja 1998. godine s navršenih 89 godina života.
Velik dio svog vremena Oskar Piškorić je uložio u urednički rad i spisateljstvo. Već 1942. pa do 1944. tehnički je urednik Šumarskog lista, da bi mu se opet vratio 1976. i tehnički ga pratio do uključivo 1986. Istodobno je član uredništva za povijest šumarstva i publicistiku kao i dva jubilarna izdanja HŠD - Povijest šumarstva Hrvatske 1846-1976. kroz stranice Šumarskog lista (Zagreb 1976.) te knjige Hrvatsko šumarsko društvo 1846-1996. (Zagreb 1996.). Od 1980. uređuje životopise šumara u Hrvatskom biografskom leksikonu HLZ Miroslav Krleža u Zagrebu. Iako u poodmaklim godinama, surađuje i u Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu i svojim prilozima i savjetima pomaže da leksikon bude potpuniji i kvalitetniji.
Kao nastavnik srednjih šumarskih škola napisao je 10 skripata, na više od 1000 stranica teksta. Svoje radove objavio je u 64 publikacije (u novinama, kalendarima, zbornicima), od kojih su 24 publikacije tipa kalendara i zbornika.                 Najopsežnija njegova suradnja nalazi se u Šumarskom listu, u kojemu je od 1932. do 1998., prema navodima na webu, u Imeniku hrvatskih šumara - u kojemu, posredno, također ima dosta rezultata njegovih aktivnosti - objavljeno blizu 700 naslova na više od 1000 stranica. Od toga broja oko 50 članaka su stručnoznanstvenog sadržaja, polemike i sl., a ostalo su mnogobrojni prikazi stručne literature i stručnih časopisa 256 (hrvatskih, francuskih, njemačkih, talijanskih i sa svih slavenskih jezika).
Spomen ploču Oskaru Piškoriću postavile su Hrvatske šume i HŠD ogranak Koprivnica, a otkrio ju je 27. travnja 2019. predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić uz nadahnuti govor i zaključak da Oskar Piškorić s punim pravom može ponijeti naziv hrvatskog šumarskog barda.