DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2020 str. 112 <-- 112 --> PDF |
SPOMEN PLOČE PODRAVSKIM ŠUMARIMA Branko Meštrić Da ne bi ostalo nezabilježeno u Šumarskom listu, dozvolite da se sjetimo dvaju prošlogodišnjih događanja u Đurđevcu i njegovoj okolici još krajem travnja, nekako oko Jurjeva. Uz ostala događanja oko obilježavanja ovih dana Đurđevca, a kojima su se i šumari pridružili (okupljanje UO HŠD, promocija knjige I. Hodića: Šumarija Đurđevac - važna sastavnica hrvatskoga šumarstva) zabilježimo da su podravski šumari počastili svoja dva ugledna pripadnika obilježjima u kamenu – spomen-pločama (Sl. 1). Prvi je Ivan Šavor, šumar rođen u Koprivnici početkom prošlog stoljeća, točnije 22. svibnja 1901. a umro u Zagrebu u dubokoj starosti - preminuo je 11. lipnja 2005. godine doživjevši 104 godine. Između ta dva datuma smjestio se je jedan ljudski vijek kojeg u slučaju Ivana Šavora nije lako ni popisati. U svakom slučaju koprivnički đak i gimnazijalac diplomirao je šumarstvo 1931. godine, a znano je da je još za vrijeme studija radio kao dnevničar u Gradskom načelstvu u Koprivnici, gdje je sudjelovao u sastavljanju gospodarskih osnova gradskih šuma. Značajan mu je rad iz tog razdoblja i regulacijski plan potoka Koprivnice. Kao pripravnik zaposlio se 1932. u Šumariji Đurđevac Đurđevačke imovne općine, gdje je do 1940. napredovao u zvanje višeg šumarskog pristavnika, kasnije i upravitelja šumarije. Uz redovite zadatke radio je na pošumljavanju Đurđevačkih pijesaka. Herbarij koji je pritom sakupio na tome području sadrži 234 primjerka biljaka, a entomološka zbirka 600 vrsta kukaca. Entomološku zbirku dao je pohraniti u Hrvatskom zoološkom muzeju u Zagrebu. Godine djelovanja u Đurđevcu oplemenio je i znatnim doprinosom, danas bi rekli u NGO sektoru, utemeljivši dvije udruge koje djeluju još i danas. Još tamo 1928. bio je među osnivačima planinarskog društva “Bilo” Koprivnica, koje mu je 1988. dodijelilo posebno priznanje povodom svoje šezdesete obljetnice. Također osnivačem je i Društva za poljepšanje mjesta Đurđevac, koje je sa skupinom istomišljenika osnovao 1941. godine i koje je svojim radom ostavilo traga i danas vidljivog u ovome lijepom gradu. Za rata Ivan Šavor je radio u ravnateljstvu šuma Đurđevac, a nakon toga kao upravitelj šumarija Sv. Ivan Žabno, Nova Rača i Bjelovar. Do 1947. godine bio je rukovoditelj Odsjeka za iskorišćivanje šuma pri Okružnom NO Bjelovar. Iste je godine, kraće vrijeme, radio u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva u Zagrebu. Te godine započinje i njegova prosvjetarska karijera te počinje raditi kao predavač stručnih predmeta i zamjenik direktora u Šumarskoj školi u Karlovcu. U toj je školi radio do 1950., potom se u Ministarstvu i Generalnoj direkciji drvne industrije bavi poslovima osnivanja, organizacije i nadzora drvnoindustrijskih škola, da bi konačno do umirovljenja 1966. godine radio kao profesor te obnašao i druge dužnosti u Drvnoindustrijskoj školi u Zagrebu. Iza sebe je ostavio brojne skripte, |