DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2019 str. 90     <-- 90 -->        PDF

U uvodnom dijelu autori daju pregled strukture bukovih šuma u  Bosni i Hercegovini i njihovo značenjej s gospodarskog i ekološkog stajališta. Prema staroj inventuri šuma, bukove šume zauzimale su 53 % površine. Visoke bukove šume pokrivale su površinu od 665.000 ha, a niske i degradirane šume  318.000 ha. U ukupnoj sječivoj masi listača u BiH na bukovo drvo otpada oko 90 %, što približno iznosi oko 2.500.000 m3/godišnje. Danas Bosna i Hercegovina raspolaže sa 3.231.500 ha šuma i šumskog zemljišta, što je oko 60 % njene površine. Običnu bukvu nalazimo i u mješovitim šumama bukve i jele, te bukve, jele i smreke koje zauzimaju 46 % svih visokih šuma. Tako ukupna površina šuma gdje je zastupljena bukva iznosi oko 1.652.400 ha. U Bosni i Hercegovini obična bukva pokazuje jako dobru hori­zontalnu i vertikalnu raslojenost pa se javlja od najnižih šumskih pojasa gdje pridolazi sa hrastom lužnjakom i kitnjakom (Fagetum submontanum), zatim se širi u brdskom pojasu gdje radi čiste sastojine (Fagetum montanum) te u najvažnijem gorskom pojasu, gdje u zajednici s običnom jelom ili s jelom i smrekom čini najznačajniju šumsku zajednicu bukovo-jelovih šuma (Abieti Fagetum). Inače, areal bukovih šuma u BiH znatno je uži od areala bukve, koja, kao pojedinačna ili grupna primjesa, raste i u šumama hrasta i graba, ili se penje zajedno s borom krivuljem daleko iznad gornje šumske granice.
U zasebnom poglavlju prikazani su rezultati istraživanja provedenog u međunarodnom testu provenijencija za svojstva rasta i fenologije kod obične bukve u pokusu kod Kaknja. U test su bile uključene provenijencije iz sedam europskih zemalja (Bosna i Heregovina, Hrvatska, Mađarska, Češka, Rumunjska, Njemačka i Srbija). Istraživanjem promjena fenoloških faza utvrđeno je da postoji statistički značajna varijabilnost između testiranih provenijencija. Najveće prosječne visine dostigle su provenijencije iz Hrvatske (Dilj Čaglinski i Vrani kamen). Najniže visine imale su rumunjske provenijencije. Također i najveće promjere iznad vrata korijena imale su provenijencije iz Hrvatske.
Istraživanja morfoloških i fizioloških svojstava, koja su provedena u kasnijoj dobi,  odnosila su se na razlike u preživljavanju, totalnim visinama, promjeru na vratu korijena, boji lista i zimskog zadržavanja lista kod različitih provenijencija obične bukve. Analizom varijance, utvrđene su statistički vrlo značajne razlike u morfološkim osobinama, promjerima na vratu korijena i visinama biljaka, kod različitih provenijencija obične bukve. S prosječnom visinom od 142,05 cm i prosječnim promjerom na vratu korijena od 19,43 mm, provenijencija iz Hrvatske (Dilj Čaglinski) iskazala je najviše prosječne vrijednosti za oba svojstva. Provenijencija iz Rumunjske (Alka-lulia) imala je  najnižu prosječnu visinu od 73,55 cm, a provenijencija iz Češke (Sihlwald) iskazala je  najmanju prosječnu vrijednost promjera na njegovu vratu od 14,09 mm.
Analizom varijance utvrđeno je postojanje i statistički značajne fenološke varijabilnosti između istraživanih provenijencija u početku, trajanju i završetku pojedinih fenofaza. Provenijencije iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u pravilu su listale ranije od stranih provenijencija. Za svojstvo zimske retencije lišća utvrđeno je da 65,92 % biljaka u pokusu nije zadržalo list, a da je najveći postotak nezadržavanja lista iskazala njemačka provenijencija Hoellerbach sa 91,05 %. Za sva istraživana fenološka svojstva utvrđena je visoka razina genetičke diferencijacije istraživanih provenijencija.
Rezultati drugog pokusa sa petnaest provenijencija obične bukve, dali su odgovore na stabilnost i prilagodljivost visinskog rasta kroz četiri pokusa osnovanih u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Razmatrana je primjena interakcije provenijencija × stanište u svjetlu utjecaja klimatskih promjena na običnu bukvu i odabir najprikladnijih provenijencija za buduće programe pošumljavanja.
Provedenom biokemijskom analizom genetičke strukture osam populacija obične bukve, uz uporabu 10 enzimskih sustava sa 16 izoenzimskih genskih lokusa, dobivene su značajne statističke razlike. Prosječan broj alela po lokusu kretao se od 2,37 kod populacije Velež do 2,75 kod populacije Dinara, dok se prosječni broj genotipova u lokusu kretao od 2,87 kod populacije iz Posušja do 3,56 kod populacije Dinara. Najveća heterozigotnost evidentirana je u populaciji