DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2019 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Velebita u Hrvatskoj (sl. 1) i na Čvrsnici i Čabulji u Bosni i Hercegovini. Na Velebitu se javlja između 970 i 1020 m n. v. Raste u pukotinama raspucalih vapnenačkih stijena, ali se često nalazi i u vegetaciji polusmirenih točila između kamenih blokova i gromada (usp. sl. 2-4). Otkrivena je prvi puta na Velebitu 1904. godine, gdje ju je pronašao preparator S. Kocsis. Sva, inače rijetka, staništa hrvatske sibireje, kao i pojedinačni primjerci nalaze se pod zaštitom Republike Hrvatske. Veliki problem predstavlja sukcesija vegetacije koja smanjuje površine obrasle sa sibirejom i bilo bi neophodno što prije djelovati na uklanjanju stabalaca i grmova konkurentnih vrsta, kao što su npr. makljen (Acer monspesulanum L.), javor gluhać (A. obtusatum Willd.), merala (Amelanchier vulgaris Medik.), bradavičasta kurika (Euonymus verucosus Scop.), kamenjarska krkavina (Frangula rupestris /Scop./ Schur.), crni jasen (Fraxinus ornus L.), crni grab (Ostrya carpinifolia Scop.), rašeljka (Prunus mahaleb L.), cer (Quercus cerris L.), srednja krkavina (Rhamnus intermedius Steud. et Hochst.), mukinja (Sorbus aria /L./ Crantz) i širokolisna hudika (Viburnum lantana L.).
Srodnici hrvatske sibireje nalaze se u središnjoj Aziji. To su altajska sibireja (S. altaensis /Laxm./ C. K. Schneider) i tjanšanska sibireja (S. tianschanica /Krassn./ A. Pojark.), između