DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2019 str. 69     <-- 69 -->        PDF

tijela ne mijenja, bez obzira radi li se o juvenilnim ili adultnim jedinkama.
Glede duljine tijela, Spangenberg (1935.) navodi kako puhovi iz Azerbajdžana imaju prosječnu duljinu tijela od 177 mm. Prema Milazzo i sur. (2003.) duljina tijela kod puhova uzorkovanih u Italiji iznosila je od 171,1 mm do 184 mm, a duljina repa od 161,4 do 182 mm. Puhovi uzorkovani u Sloveniji u istraživanju Kryštufeka i Flajšmana (2007.) u prosjeku su bili dugi 177,1 mm, dok je prosječna duljina repa iznosila 145 mm. Isti autori provodili su istraživanje i u drugim zemljama, tako je puhovima iz Bosne i Hercegovine prosječna duljina tijela 173,3 mm, puhovima iz Španjolske 153,7 mm, iz Francuske 151,2 mm, a iz Gorskog kotara (Grubešić i sur. 2004.) u prosjeku od 154 do 200 cm. Popov (1960.) navodi kako su u Rusiji oko područja rijeke Volge-Kame, uzorkovani puhovi u prosjeku bili dugi 145 mm, gdje je minimalna duljina repa iznosila 109 mm, a maksimalna 122 mm. Ovdje je očigledno da postoje razmjerno velike razlike u veličini puhova na pojedinim lokalitetima. Iako nam nisu u potpunosti poznati podaci o dobu godine kada su uzorci prikupljeni i o kvaliteti godine, kao niti podaci o dobi puhova,  zanimljivi rezultati dobivaju se ukoliko izračunamo postotni odnos duljine repa prema ukupnoj duljini tijela. Tako ovaj podatak u ovom istraživanju iznosi 49,7 %, što je istovjetno s podacima Milazzo i sur. (2003.). U druga dva istraživanja udio repa u duljini tijela iznosi oko 45% (Popov 1960., Kryštufek i Flajšman 2007.), što je ponovno usporedivo s prethodno spomenutim i predmetnim istraživanjem. Iako smo utvrdili statistički značajnu razliku glede duljine i mase repa mužjaka u odnosu na iste pokazatelje kod ženki, isti nisu dostatni za primjenu u raspoznavanju spola puhova.
Životni vijek puhova je različit u pojedinim istraživanjima. Tako je prema Vekhniku (2017.) životni vijek puha znatno kraći od 4 godine, dok su pojedini autori utvrdili da je životni vijek čak od 7 do 9 godina (Morris 2004.). Iako Bieber (1998.) navodi kako je u svom istraživanju do puhova procjenjivala prema boji krzna, odnosno prema metodi Viethinghoff-Riesch i Freiherr (1960.) u našem istraživanju nismo uspjeli identificirati dob jedinke po veličini tijela i boji krzna. To je u skladu s rezultatima istraživanja pojedinih znanstvenika. Tako Pilastro i sur. (1996.) te Schlund i Scharfe (1997.) zaključuju da u populacijama srednje i zapadne Europe nije moguće identificirati dobne skupine po boji i veličini.
U ovom istraživanju ukupna masa s repom i ukupna dužina tijela ukazuje da su mužjaci u prosjeku veći. Prosječni raspon prednjih udova u korist je ženki, koji iznosi 142,90 milimetara, a kod mužjaka 139,06 milimetara. Slična situacija vidljiva je i kod raspona stražnjih udova, gdje je raspon 174,86 milimetara kod ženki, a kod mužjaka 164,01 milimetar.
ZAKLJUČCI
CONCLUSIONS
Spolni dimorfizam sivog puha nije jasno izražen. Spol jedinke je sa sigurnošću moguće utvrditi tek pregledom vanjskih spolnih organa. Statistički značajne razlike između spolova u korist mužjaka utvrđene su u slučaju mase repa i duljine tijela bez repa. Adultnu od juvenilne jednike nije moguće razlikovati na temelju veličine tijela i obojenosti krzna. Duljine tijela i ukupne mase puhova u Dalmatinskoj zagori, podudaraju se s populacijom na području Gorskog kotara. Mužjaci su u prosjeku teži i veći od ženki, dok je raspon prednjih i stražnjih udova veći u ženki. Morfološke karakteristike sivog puha dostupne iz literature, podudaraju se s vrijednostima dobivenim u našem istraživanju.
LITERATURA
REFERENCES
Aguilar, J.P., J.Y. Crochet, K. Krivic, B. Marandat, J. Michaux, A. Mihevc, B. Sigé, S. Šebela, 1998: Pleistocene small Mammals from some karstic Fillings of Slovenia, Preliminary results, Acta Carsol, 27 (2):141–150.
Amori, G., M. Cantini, V. Rota, 1995: Distribution and conservation of the Italian dormice. Proc. II Conference On Dormice, Hystrix It. J. Mamm., 6 (1−2):331-336.
Anonimus 2018: Zakon o lovstvu. Narodne novine, 99.
Anonimus 2013: Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama. Narodne novine, 144.
Anonimus 2008: Lovno gospodarska osnova za zajedničko otvoreno lovište, broj XVII/135 – „Vrgoračko jezero“ za razdoblje od 01. travnja 2008. do 31. ožujka 2018. godine.
Anonimus, 2010: Pravilnik o lovostaju. Narodne novine, 67.
Barrett-Hamilton, G.E.H., 1898: LIII. – Note on the European dormice of the genera Muscardinus and Glis, Ann. Mag. Nat. Hist., 2 (11):423−426.
Barrett-Hamilton G.E.H., 1899: Note on the Sicilian dormice of the genera Eliomys and Glis, Ann. Mag. Nat. Hist., 3 (15):226–228.
Bieber, C., 1998: Population dynamics, sexual activity, and reproductive failure in the fat dormouse (Myoxus glis). J. Zool. Lond. 244(2): 223-229.
Cvrtila, Ž., D. Konjević, L. Kozačinski, M. Hadziosmanović, A. Slavica, J. Margaletić, 2004: The chemical compostion of the meat of fat dormice (Glis glis L.), Eur. J. Wildlife Res., 50 (2):90−91.
Daams, R., 1999: Family Gliridae - in: Rössner, G.E. & Heissig, K. (eds.) - Miocene land mammals of Europe, Verlag Dr F. Pfeil, 301−318, München.
Filippucci, M.G., T. Kotsakis, 1995: Biochemical systematics and evolution of Myoxidae, Hystrix It. J. Mamm., 6 (1−2):77–97.
Grubešić, M., J. Margaletić, M. Glavaš, 2007: Dynamika a štruktura lovu plcha siveho (Glis glis L.) v bučinach a jedlinach Chorvatska, Folia venatoria, 36-37:173−181.
Grubešić, M.; Krapinec, K.; Glavaš, M.; Margaletić, J., 2004: Body measurements and harvesting dynamics of the fat