DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2019 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: Staništa su mokre nize s povremenim poplavama. U drveću prevladava hrast lužnjak, primiješani su poljski jasen, brijest i crna joha. Prizemna je flora bogata higrofitima, močvarne su vrste iz šuma crne johe i vrste suših staništa iz šume hrasta lužnjaka i običnoga graba rijetke.
Povezani tipovi: E.2.1.1. , E.2.2.4.
EUNIS-ov kôd: G1.22312
Literatura: Horvat 1938, Glavač 1962, 1969, Rauš 1973, 1975.
E.2.2.2. Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom, subasocijacija s drhtavim šašem (subas. Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum brizoides Horvat 1938) – Rasprostire se u nizinskom dijelu zapadne Hrvatske, posebice oko Vrbovca, u Žutici, donjem Pokuplju i u Turopoljskom lugu. Tu su poplave iznimno rijetke, tla su kiselija, a fizionomija tipa prepoznatljiva po prevlasti blijedožućkastoga šaša (Carex brizoides). Florni je sastav siromašniji od ostalih tipova i u njemu su prisutne acidofilne vrste. Taj je stanišni tip podložan sušenju hrasta lužnjaka.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: suše nize s prevlašću hrasta lužnjaka, pojedinačno brijest i crna joha, u prizemnom rašću facijesi („valovi“) vrste Carex brizoides.
Povezani tipovi: E.2.2.4.
EUNIS-ov kôd: G1.22312
Literatura: Horvat 1938, Rauš 1973, 1995, 1996, Vukelić i Rauš 1993, Baričević 1998, 1999.
E.2.2.3. Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom, subasocijacija sa žestiljem (subas. Genisto elatae-Quercetum roboris aceretosum tatarici Rauš 1975) – Areal je nizinski dio istočne Hrvatske, posebice spačvanske šume. Matična je podloga pretaloženi prapor na zaravnjenim riječnim terasama. Žestilj se u tom tipu proširio nakon sušenja nizinskoga brijesta, a posebice mu odgovaraju suši klimatski i pedološki uvjeti. Uz Acer tataricum razlikovne vrste tipa prema ostalim subasocijacijama fitocenoze Genisto elatae-Quercetum roboris čine Acer campestre, Euonymus europaeus, Cornus mas, Primula vulgaris, Viola reichenbachiana i druga flora suših staništa. Mjestimično se javlja i grab, no žestilj prevladava.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: U mješovitom sloju drveća prevladava hrast lužnjak uz velik udjel žestilja (Acer tataricum) u podstojnoj etaži i grmlju. U grmlju i prizemnom sloju značajno su zastupljene vrste suših staništa.
Povezani tipovi: E.3.1.3.
EUNIS-ov kôd: G1.22312
Literatura: Rauš 1975, Rauš i dr. 1985, Škvorc i dr. 2009.
E.2.2.4. Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom, subasocijacija s običnim grabom (subas. Genisto elatae-Quercetum roboris carpinetosum betuli Glavač 1961) – Najsuši tip šume hrasta lužnjaka i velike žutilovke predstavlja prijelaz prema šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba. Rasprostire se u središnjoj i zapadnoj Posavini. U drveću uz hrast lužnjak mjestimice pridolazi obični grab s mezofilnim vrstama iz tipa E.3.1.1. (Veronica montana, Lamium galeobdolon, Oxalis acetosella, Anemone nemorosa, Paris quadrifolia i druge). Međutim, u cjelokupnom flornom sastavu tipa prevladavaju vrste mokrih staništa, što je posljedica zasićenosti tla podzemnom i površinskom vodom u većem dijelu godine.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: Uz dominantni hrast lužnjak nalazi se pojedinačno obični grab s mezofilnim vrstama iz tipa E.3.1.1. No, u flornom sastavu još uvijek prevladavaju vrste mokrih i povremeno poplavnih staništa.
Povezani tipovi: E.2.2.1., E.2.2.2. i E.3.1.1.
EUNIS-ov kôd: G1.22312
Literatura: Glavač 1961, Vukelić i Rauš 1993, Rauš 1996, Baričević 1998.
E.3. Šume listopadnih hrastova izvan dohvata poplava
E.3.1. Mješovite hrastovo-grabove i čiste grabove šume (sveze Erythronio-Carpinion /Horvat 1958/ Marinček in Mucina et al. 1993 i Carpinion betuli Isller 1931)
E.3.1.1. Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba, tipična subasocijacija (subas. Carpino betuli-Quercetum roboris typicum Rauš 1975) – Pridolazi u cijelom arealu hrasta lužnjaka u panonskom dijelu Hrvatske. Uspijeva na izvanpoplavnim mikrouzvisinama i terasama, najčešće na pretaloženom „močvarnom“ praporu. Tlo je nizinski pseudoglej i mineralno-močvarno umjereno oglejano (semiglej), slabo kisele do neutralne reakcije. Razina podzemne vode koleba sezonski između 1,5 i 4 m. U flornom sastavu prevladavaju vrste suhih i ocjeditih terena (red Fagetalia, sveza Carpinion betuli), no važan je i udjel vrsta iz mnogo vlažnijih tipova šuma hrasta lužnjaka, poljskoga jasena i crne johe. Te vrste vrlo dobro razlikuju ovu subasocijaciju od ostalih, a najčešće su Fraxinus angustifolia, Ulmus minor, Viburnum opulus, Glechoma hederacea, Rumex sanguineus, Cerastium sylvaticum, Rubus caesius, Lycopus europaeus, Ranunculus repens, Carex remota, C. brizoides, C. pendula i druge.
Prepoznatljivosti tipa pridonose ova obilježja: Mikrouzvisine su bez poplava ili su one vrlo rijetke, a potpunu prevlast imaju hrast lužnjak i obični grab. U prizemnom sloju prevladavaju vrste ocjeditih i svježih staništa, no značajan je udjel i flore mokrih staništa.
Povezani tipovi: E.2.2.4., E.3.1.2.
EUNIS-ov kôd: G1.22313
Literatura: Rauš 1973, 1975, 1993, 1996, Baričević 1998.
E.3.1.2. Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba, subasocijacija s bukvom (subas. Carpino betuli-Quercetum roboris