DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2019 str. 64     <-- 64 -->        PDF

„veoma visok“ – prosječna ocjena 4,6, a iz sektora šumarstva da je „visok“ – prosječna ocjena 4,1). Potrebna su daljnja istraživanja o suradnji i koordinaciji svih sudionika na različitim razinama upravljanja, kao i drugih elemenata koji, uz institucionalne okvire, dovode do stvaranja odgovornog sustava upravljanja klimatskim promjenama i rješavanja različitih izazova klimatskih promjena.
Ključne reči: institucionalni okviri, upravljanje klimatskim promjenama, šumarstvo, zaštita prirode, jugoistočna Europa
1. UVOD
INTRODUCTION
Pojam održivog razvoja postao je jedan od vodećih koncepata današnjice. Na sastanku Ujedinjenih naroda o ­održivom razvoju, koji je održan 2015. godine, Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Agendu za ­održivi razvoj do 2030. godine. Agenda 2030, uključuje sve tri ­dimenzije održivog razvoja: ekonomski rast, socijalnu ­inkluziju i zaštitu okoliša, definirane kroz 17 ciljeva održivog razvoja7. Ciljevi održivog razvoja obuhvaćaju širok spektar problema koje bi trebalo riješiti, pri čemu je upravljanje klimatskim promjenama predstavljeno kao jedan od prioriteta (Cilj 13 – Akcija za klimu: poduzimanje hitne akcije u borbi protiv klimatskih promjena i njezinih posljedica).
Upravljanje klimatskim promjenama (engl. climate change governance) obuhvaća širok spektar aktivnosti vezanih za ublažavanje i prilagođavanje, i zahtjeva njihovu koordinaciju između brojnih sektora u međunarodnim, nacionalnim, regionalnim i lokalnim razmjerima (Meadowcroft, 2009; Keskitalo, 2010; Fröhlich, Knieling 2013). U procesu uspješnog upravljanja klimatskim promjenama, jedan od najznačajnih elemenata predstavljaju institucije, koje trebaju, uz pružanje osnove za implementaciju strategija i politika (Nedeljković, Stanišić, 2019), osigurati i njihovu međusobnu interakciju (Keskitalo, 2010). Institucije, također, imaju ključnu ulogu u razvoju kapaciteta različitih sektora za upravljanje klimatskim promjenama (Gupta et al., 2010).
Većina zemalja u razvoju imaju nedovoljno jake institucije koje su manje sposobne upravljati ekstremnim događajima kao što su prirodne nepogode. Za države s jakim i funkcionalnim institucijama obično se pretpostavlja da imaju veću sposobnost prilagodbe sadašnjim i budućim prirodnim nepogodama. Međutim, prirodne nepogode, koje su pogodile SAD ili neke razvijene države zapadne Europe, pokazuju da jake institucije i druge determinante kapaciteta za prilagođavanje8 ne moraju nužno smanjiti „osjetljivost“9 na klimatske promjene, ako te njihove karakteristike nisu prisutne i kod aktivnosti u praksi (2014/a).
Da bi se upravljanje klimatskim promjenama provodilo u praksi, potrebna je ,,… koordinacija i interakcija na svim razinama upravljanja” (Živojinović et al., 2015), uz ,,…uspostavljanje institucionalnog i sistemskog pristupa suradnji na različitim razinama upravljanja” (Nonić et al., 2017). U nekim slučajevima, „…odsustvo takve koordinacije može, čak dovesti do neadekvatne adaptacije ili povećane ranjivosti u određenom području, kao rezultat aktivnosti u drugoj“ (Juhola, Westerhoff, 2011).
Pitanje upravljanja klimatskim promjenama je ponajprije smatrano problematikom koja je u nadležnosti samo sektora okoliša. Međutim, „…sada se ono smatra izazovom koji zahtjeva učešće i suradnju više sektora kako bi se izbjegli potencijalni sukobi“ (Juhola, Westerhoff, 2011).
Institucionalni okviri upravljanja u šumarstvu i zaštiti prirode obuhvaćaju brojne organizacije. Oni određuju „…odgovornosti i nadležnosti različitih institucija, javnih i privatnih, na različitim razinama” (FAO, 2011). U kontekstu šumarstva, „…razvoj sektora zavisi od institucionalnog okvira koji obuhvaća „pravila igre”, kao i veliki broj organizacija, javnih i privatnih, s različitim mandatima, ulogama i funkcijama” (2014/a). Kada se govori o institucionalnom okviru u šumarstvu, u obzir treba uzeti „…širok spektar organizacija, poticaja, mandatnog sistema i propisa”, koji „…utječu na rezultate sektora” (World Bank, 2005). U organizacije u sektoru šumarstva ubrajaju se, uz ostale, i „…javne agencije, privatna poduzeća, nevladine organizacije, sindikati, zadruge” (Gane, 2007).
Istraživanje je obavljeno s ciljem proučavanja institucionalnih okvira u šumarstvu i zaštiti prirode, kao i stavova