DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2019 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Potter, B.E., R.M. Teclaw, J.C. Zasada, 2001: The impact of forest structure on near-ground temperatures during two years of contrasting temperature extremes, Agr Forest Meteorol, vol. (106): 331.-336.
Rey Benayas, J.M., A. Camacho – Cruz, 2004: Performance of Quercus ilex saplings planted in abandoned Mediterranean cropland after long-term interruption of their management, Forest Ecol Manag, vol (194): 223.-233.
Rodà, F., J. Retana, C. Gracia, J. Bellot, 1999: Ecology of Mediterranean evergreen oak forests, Ecological Studies, Springer, Berlin.
Sardans, J., J. Peñuelas, 2004: Increasing drought decreases phosphorus availability in an evergreen Mediterranean forest, Plant Soil, vol. (267): 367.–377.
Seletković, Z., I. Tikvić, M. Vučetić, D. Ugarković, 2011: Climatic features and the vegetation of Mediterranean Croatia, In Forests of the Croatian Mediterranean, Academy of forest sciences, 157–161, Zagreb.
StatSoft, Inc, 2003: STATISTICA for Windows. Publisher: StatSoft Inc., Tulsa, USA.
Šimunić, I., 2016: Regulation and protection of water, Croatian University Press 1, University of Zagreb Faculty of Agriculture, 165 pp, Zagreb.
Španjol, Ž., D. Barčić, R. Rosavec, D. Ugarković, 2006: Ameliorative role of Aleppo pine (Pinus halepensis Mill.) in the regeneration of climatozonal vegetation, Period Biol, vol. (108): 655.-662.
Topić, V., L. Butorac, 2011: The anti-erosion, hydrological and water-protective role of Mediterranean forests, In Forests of the Croatian Mediterranean, 1st ed., Matić, S. Ed, Academy of forest sciences, vol. (1): 326.–336.
Trinajstić, I., 1985: Fitogeografsko-sintaksonomski pregled vazdazelene šumske vegetacije razreda Quercetea ilicis Br.-Bl. u jadranskom primorju Jugoslavije: Poljopr. Šum., vol. (31): 71.-96.
Trinajstić, I., 1988: O problemu sintaksonomske pripadnosti šuma alepskog bora – Pinus halepensis Miller u jadranskom primorju Jugoslavije. Glas. Šum. Pokuse 24: 233.-245.
Ugarković,D., I. Tikvić, M. Šporčić, Ž. Španjol, R. Rosavec, 2017: Utjecaj strukture sastojina na mikroklimu šumskh ekosustava hrasta crnike (Quercus ilex L.) i alepskog bora (Pinus halepensis Mill.), Nova Meh. Šumar 38: 57.-65., Zagreb.
Ugarković, D., I.Tikvić, K. Popić, J. Malnar, I. Stankić, 2018: Microclimate and natural regeneration of forest gaps as a consequence of silver fir (Abies alba Mill.) dieback, Šumar List 5-6: 235.-245., Zagreb.
Vallejo, R., J.A. Alloza, 1999: The restoration of burned lands: the case of eastern Spain. In Large Forest Fires, 1st ed., Vallejo, R., Ed Backhuys, vol. (1): 91-108, Leiden.
Valigura, R.A., M.G. Messina, 1994: Modification of Texas clear-cut environments with Loblolly Pine shelterwoods, J Environ Manage, vol. (40): 283.-295.
Sažetak
Hrast crnika (Quercus ilex L.) je temeljna autohtona šumska vrsta eumediteranskog područja Hrvatske. Hrast crnika pridolazi u svim uzgojnim oblicima i degradacijskim stadijima, a makije i garizi su najčešći degradacijski stadiji crnikovih šuma. Nekontroliranim sječama sastojina sjemenjača i njihovim prevođenjem u degradacijske stadije, mijenjamo mikroklimu određene sastojine. Mikroklimatska istraživanja obavljena su na području otoka Mljeta. Mjerenja su obavljena u šumi hrasta crnike, u degradacijskim stadijima makija i garig te u šumi alepskog bora s hrastom crnikom. Tijekom dvije godine mjerena je temperatura zraka (°C), temperatura tla (°C), oborine (mm), relativna vlaga zraka (%) te volumetrijska vlaga tla (%). Potencijalna evapotranspiracija je izračunata prema metodi Blanea i Criddle. Vodni deficit tijekom sušnog perioda izračunat je kao razlika mjesečne količine oborine (mm) i potencijalne evapotranspiracije (mm). Najveća kolebanja mikroklimatskih elemenata su izmjerena u degradacijskim stadijima hrasta crnike. Najveća apsolutna maksimalna temperatura zraka izmjerena je u stadiju garig, a najveća minimalna u stadiju makije.
Prosječne vrijednosti temperatura zraka i tla, oborine i potencijalne evapotranspiracije su bile najveće u stadiju gariga, a najmanje u stadiju makije. Prosječna vrijednost relativne vlage zraka je imala najveću vrijednost u visokoj šumi hrasta crnike. Prosječna volumetrijska vlaga tla je bila najveća u makiji (14,28 %), a najmanja u stadiju gariga (9,46 %). Vodni deficit u sušnom peridou bio je najveći u stadiju gariga (-73,95 mm), a najmanji u stadiju makije (-60,38 mm). Mikroklimatske prilike u degradacijskom stadiju gariga su nepovoljne za rast i razvoj hrasta crnike u odnosu na mikroklimatske prilike u sastojini visokog uzgojnog oblika. Prosječne vrijednosti mikroklimatskih elemenata u sastojini alepskog bora s hrastom crnikom bile su između prosječnih vrijednosti mikroklimatskih elemenata sastojine gariga i makije. Analiza ovih podataka mikroklime služi boljem poznavanju ekoloških prilika šumskih staništa.
Ključne riječi: mikroklima šume, struktura šume, hrast crnika, degradacijski stadiji, alepski bor