DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Šume crne johe (tip 91E0* Natura 2000, tip E.2.1.9. NKS) u Nacionalnom parku Plitvička jezera
Black alder forests (type 91E0* Natura 2000 type E.2.1.9. NHC) in the Plitvice Lakes National Park
Joso Vukelić, Irena Šapić, Giacomo Mei, Igor Poljak, Ivana Plišo Vusić, Marko Orešković
SAŽETAK
U članku su prikazani prvi rezultati monitoringa stanišnoga tipa 91E0* Natura 2000 u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Taj se stanišni tip prostire u šumama crne johe (Alnus glutinosa /L./ Gaertn.) u kojima je postavljeno i snimljeno dvadeset ploha, dok pet snimaka potječe iz prijašnjih istraživanja. Istraživane sastojine imaju intenzivan sukcesijski razvoj, bogat florni sastav, veliku pokrovnost vrsta, prevlast higrofita uz slabiji udjel mezofita. Sintaksonomski pripadaju razredu Alnetea glutinosae i njegovim nižim jedinicama.
Ključne riječi: Alnus glutinosa, stanišni tip 91E0* Natura 2000, Nacionalna klasifikacija staništa (NKS), florni sastav, Nacionalni park Plitvička jezera
Uvod
Introduction
Članak donosi početne rezultate praćenja stanja (monitoringa) i promjena u šumama crne johe u Nacionalnom parku Plitvička jezera (NP Plitvička jezera).5 Istraživanja su provedena prema programu monitoringa koji je propisala Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, odnosno Državni zavod za zaštitu prirode 2013. godine. Za istraživačke je potrebe postavljeno i snimljeno dvadeset trajnih ploha, a rezultati su istraživanja iskorišteni za nomenklaturno-sintaksonomsku analizu crnojohovih šuma u ovom dijelu hrvatskih Dinarida.
Rezultati istraživanja će pridonijeti potpunijemu definiranju šumske vegetacije jugoistočne Europe, posebice močvarnih šuma dinarskoga područja, ali i poznavanju šuma crne johe u njihovu europskom arealu. Istraživanja imaju i praktičnu važnost jer pridonose prepoznavanju, kartiranju i razgraničenju sastojina europskoga stanišnoga tipa 91E0* u Dinaridima. On pripada prioritetnim kategorijama za provedbu monitoringa, a prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa (NN 88/14) ima oznaku E.2.1.9. Ovi su rezultati istodobno nastavak proučavanja vegetacijske i genske verijabilnosti šuma roda Alnus u Hrvatskoj (Poljak i dr. 2014, 2018, Vukelić i dr. 2017, 2018).

ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Ovaj je tip močvarnih šuma crne johe u Europi rijedak i ugrožen, a njegovo je poznavanje, očuvanje i zaštita bitna zadaća za svaku zemlju članicu EU-a. Zbog toga su u posljednje vrijeme učestala njegova istraživanja u pojedinim zemaljma i regijama u Europi (Prieditis 1997, Douda 2008, Sburlino i dr. 2011, Slezak i dr. 2014, Pielech 2015, Coldea i Ursu 2016, Dakskobler 2016, Douda i dr. 2016 i drugi).
Premda česte u dinarskom području, crnojohove su šume slabo istražene. Poznate su iz približno 180 heterogenih fitocenoloških snimaka predstavljenih u 11 različitih sintaksona razine asocijacije. Svrstane su u sveze Alnion glutinosae s jedne te Alnion incanae i Alno-Quercion roboris s druge strane. Istraživanja su provedena u sjeverozapadnoj Srbiji (Jovanović i dr. 1983, Rakonjac 2002, Rakonajc i dr. 2009), istočnoj i središnjoj Bosni i Hercegovini (Fabijanić i dr. 1963, Fukarek 1970 Barudanović 2006, Milanović i Stupar 2017) te u jugozapadnoj Sloveniji (Acceto 1994, Dakskobler 2016). Iz hrvatskoga dijela Dinarida objavljeno je osam snimaka sa Žumberka (Šugar 1972, Šemnički 2012) i šest snimaka iz crnojohovih šuma u Lici (Pelcer 1975). Ova će istraživanja s 25 novih fitocenoloških snimaka upotpuniti poznavanje prirodoznanstveno iznimno vrijednih i zanimljivih dinarskih sastojina crne johe.
Istraživano područje
Research area
Šume crne johe u NP Plitvička jezera zauzimaju u različitim sukcesijskim fazama približno 44 ha (Vukelić i Šapić 2013). To su lokaliteti u jugoistočnom dijelu Parka uz Koreničku rijeku i njezine pritoke, jedan veći kompleks uz rijeku Maticu od Plitvičkoga Ljeskovca do Prošćanskoga jezera i jedna manja površina uz jezero Kozjak. Crna se joha u prirodnoj sukcesiji progresivno širi s tih na susjedne lokalitete s nešumskom vegetacijom koji su pod utjecajem povećanoga površinskoga i podzemnoga vlaženja. Većina je sastojina nastala u prirodnoj sukcesiji nakon prestanka korištenja zemljišta u poljoprivredne svrhe. Na slici 1 iz 1966. godine, uz Koreničku rijeku nema šumskih i grmolikih sastojina, tek pokoje pojedinačno stablo. Na istoj slici iz 2014. godine one zauzimaju znatne površine i još uvijek se nalaze u intenzivnoj sukcesiji.
Šume crne johe u NP Plitvička jezera prvi se put spominju u tipološkim istraživanjima Šumarskoga instituta Jastrebarsko (Cestar i dr. 1976), u kojima su načelno svrstane u poznatu europsku asocijaciju močvarnih šuma crne johe Carici elongatae-Alnetum glutinosae W. Koch 1926 ex Tx. 1931. Prve fitocenološke snimke donose Vukelić i Šapić (2013), ali zaključuju da pet snimaka nije dostatno za definiranje tih sastojina na razini asocijacije. Označili su ih općenitim nazivom Alnetum glutinosae s.l. i istakli potrebu daljnjih istraživanja. Te su snimke uključene u ovaj prikaz (tablica 2, snimke 21–25).
Metodologija istraživanja
Research methodology
Metodologija istraživanja i način definiranja ploha većinom su provedeni prema službenomu naputku Državnoga zavoda za zaštitu prirode RH, uz određena odstupanja. Ona se odnose na položaj ploha u prostoru i shemu uzorkovanja jer areal crnojohovih sastojina najčešće ima izdužen oblik uz korito vodotoka. Iako je prema naputku bilo dovoljno snimiti samo propisane tipične vrste, u ovom su istraživanju provedena kompletna fitocenološka snimanja prema principima standardne srednjoeuropske fitocenološke škole (Braun-Blanquet 1964). U fitocenološkom snimanju za potrebe monitoringa primijenjena je skala od devet stupnjeva, ali je u analizama naknadno transformirana u Braun-Blanquetovu skalu od šest stupnjeva. Osim procjene pokrovnosti pojedine vrste evidentirani su i ostali podaci važni za interpretaciju rezultata istraživanja te praćenje stanja na plohama. Dijagnostičko značenje određeno je vrstama s frekvencijom iznad 60 % (stalne vrste) te s pokrovnošću iznad 25 % u barem četvrtini snimaka (dominantne vrste).
Znanstveni nazivi viših biljaka usklađeni su prema bazi podataka Flora Croatica Database (Nikolić 2018). Mahovine smo istraživali na području NP Plitvička jezera (Alegro i dr. 2014), a kako nisu evidentirane na svim plohama, nisu uzete u analizu rezultata istraživanja. 

ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Da bismo odredili karakter i sintaksonomsku pripadnost snimljenih sastojina crne johe, statistički smo ih usporedili sa svim sintaksonima i 182 objavljene fitocenološke snimke crnojohovih sastojina u Hrvatskoj (slika 2, tablica 3). Snimci su unešeni u bazu podataka TURBOVEG (Hennekens i Schaminee 2001). Klasterska analiza napravljena je u programu PRIMER 6 (Clarke i Gorley 2001). Primijenjena je Complete linkage metoda uz Bray-Curtisov indeks sličnosti. Međusobna usporedba i analiza odnosa ostalih sintaksona iz drugih područja Hrvatske nije cilj ovoga rada.
U tablici 1 navedene su koordinate postavljenih ploha u sustavu WGS 84.
Rezultati istraživanja
Research results
U 25 fitocenoloških snimaka (tablica 2) evidentirano je 175 vaskularnih biljaka, što je bogat i raznovrstan florni sastav za relativno homogene ekološke uvjete. U njem je najznačajnija edifikatorska vrsta crna joha, ostalo su većinom higrofilne vrste poplavnih i močvarnih šuma i nešumskih staništa (većina pripada razredima Phragmiti-Caricetea elatae i Molinio-Arrhenatheretea). U manjoj su mjeri prisutne mezofilne vrste iz okolnih zonalnih šuma i drugih vegetacijskih tipova.
Na snimljenim plohama sloj drveća pokriva od 55 do 100 % površine, prosječno 83 %. Na svim plohama dominantna je crna joha, na 12 ploha jedina je vrsta drveća. Na 10 ploha sudjeluje obični jasen, sporadično su prisutni gorski javor i smreka, rijetko bukva, klen, jednovratni glog i bijela vrba.
Pokrovnost je sloja grmlja najčešće između 20 i 70 %, prosječno po snimci 44 %. Na svim su plohama prisutne vrste Alnus glutinosa i Viburnum opulus, slijede Fraxinus excelsior (23 plohe), Euonymus europaeus (20), Frangula alnus (19), Viburnum lantana (18), Acer pseudoplatanus (16), Ligustrum vulgare (16) i druge.
Sloj je prizemnoga rašća vrlo bujan i većinom pokriva 100 % površine snimljenih ploha (prosječno po snimci 97 %). U njemu su prisutne 143 vrste, od čega 22 imaju dijagnostičko značenje.
Sastav i struktura prizemnoga sloja karakteristični su za šume crne johe montanskih položaja u intenzivnoj fazi sukcesije. U njima su prisutne vrste higrofilnih livada na kojima se duže vrijeme, osobito u proljeće, zadržava površinska voda. Ljeti presušuju, ali razina podzemne vode i dalje ostaje visoka. Riječ je o ovim vrstama: Molinia caerulea, Scirpus sylvaticus, Juncus inflexus, Angelica sylvestris, Geum rivale, Lythrum salicaria i druge. Slijede vrste iz zajednica visokih šaševa na niskim položajima uz obale i rukavce s visokom razinom podzemne vode i nanosima pijeska i mulja (Carex acutiformis, C. paniculata, C. buekii, C. vesicaria, osim njih Caltha palustris, Galium palustre, Lysimachia vulgaris, Mentha aquatica, Ranunculus repens). Velik je udio vrsta trščaka iz plićih depresija uz korita u kojima izrazito prevladava Phalaris arundinacea, uz nju su česte Ranunculus repens, Lysimachia nummularia i Lycopus europaeus. Uz njih je posebno značajna skupina biljaka iz brdskih mokrih i vlažnih staništa visokih zeleni i paprati na dubljem tlu, a čine ju Chaerophyllum hirsutum, Cirsium oleraceum, Crepis paludosa, Succisa pratensis, Veratrum album, Filipendula ulmaria i druge vrste.
Uz te skupine za ekološko-fitocenološku karakterizaciju istraživanih sastojina važan je udjel vrsta iz viših i suših zajednica koje rastu u okolnim šumama, šikarama i živicama. Među njima su osobito rasprostranjene Acer pseudoplatanus, Viburnum lantana, Ligustrum vulgare, Euonymus europaeus, Paris quadrifolia, Viola reichenbachiana, Brachypodium sylvaticum, u manjoj mjeri Anemone nemorosa, Lonicera xylosteum, Corylus avellana i ostale. One u močvarnim nizinskim šumama izostaju, no većina se nalazi u zajednicama sveze Alnion incanae brežuljkastoga i brdskoga vegetacijskoga pojasa.
Te vrste, kao i činjenice koje smo do sada istaknuli, karakteriziraju u ekološkom i flornom smislu istraživane šume crne johe. One pripadaju higrofilno-mezofilnim, mezotrofnim do eutrofnim vegetacijskim tipovima.

ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 12     <-- 12 -->        PDF


ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 13     <-- 13 -->        PDF


ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 14     <-- 14 -->        PDF


ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Rasprava
Discussion
Statistička usporedba snimljenih sastojina s ostalim sintaksonima crne johe u Hrvatskoj (slika 2) pokazuje da one općenito pripadaju klasteru 2, odnosno močvarnim šumama crne johe obuhvaćenima svezom Alnion glutinosae. U užem smislu najsrodnije su s ostalim jošicima brdskoga pojasa Dinarida koje su do sada istraživali Pelcer (1975) u Lici te Šugar (1972) i Šemnički (2014) u Samoborskom gorju (slika 2, potklaster 2.1.2).
Močvarni tip šuma crne johe u dinarskom području prostire se na zaravnjenim terenima uz vodu i manjim depresijama sa stagnirajućom površinskom vodom, najčešće na visoravnima i kraškim poljima. Tu su riječni tokovi usporeni i udaljeni od obronaka i okolnih masiva pa zonalne šume nemaju prevladavajući utjecaj na florni sastav. Tlo je najčešće močvarno glejno, razina je podzemne vode visoka cijele godine i intenzivni su procesi hidrogenizacije. Navedeno je rezultiralo velikim brojem higrofilnih vrsta iz močvarnih šuma, trščaka, rogozika, visokih šiljeva, visokih šaševa, mokrih livada i sličnih biotopa. Prisutnost mnogih vrsta (primjerice Molinia caerulea, Phalaris arundinacea) posljedica je intenzivnih sukcesijskih procesa u kojima pionirske sastojine crne johe zauzimaju bivše poplavne nešumske površine. Sa starošću sastojina njihov će se udio postupno smanjivati, no veoma su značajne za biološku raznolikost i očuvanje prirodnih ekosustava NP Plitvička jezera.
Usporedba flornoga sastava istraženih sastojina sa sastojinama crne johe iz ostalih dijelova Hrvatske (tablica 3) pokazuje da se one razlikuju prisutnošću higrofita i manjega broja mezofita montanskoga pojasa (primjerice Cirsium oleraceum, Geum rivale, Fraxinus excelsior, Lonicera xylosteum i ostale). Neki od njih nalaze se i na ostalim lokalitetima dinarskoga područja (Lika, Samoborsko gorje, Gorski kotar). U odnosu na močvarne šume crne johe u nizinskoj Hrvatskoj (asocijacije Carici elongatae-Alnetum glutinosae i Frangulo-Alnetum glutinosae) razlikovne su vrste mezofilnih, u prvom redu bukovih i kitnjakovo-grabovih šuma (Corylus avellana, Asarum europaeum, Ligustrum vulgare, Knautia drymeia i ostale). Prema crnojohovim zajednicama kolinsko-submontanskoga pojasa središnje i sjeverne Hrvatske (Carici brizoidis-Alnetum, Stellario-Alnetum) razlikovne su higrofilne vrste koje imaju težište rasprostranjenosti u močvarnim biotopima (Mentha aquatica, Valeriana dioica, Lysimachia vulgaris i druge). Od te relativno očekivane i jasne sheme izdvaja se podravska asocijacija Pruno padi-Fraxinetum angustifoliae, no o tim i drugim odnosima unutar uspoređivanih tipova ne raspravljamo u ovom članku.
Ovaj sastav i ekološko-sociološka struktura razlikovnih vrsta upućuje na prijelazni karakter istraživanih sastojina između suših zajednica sveze Alnion incanae i močvarnih šuma sveze Alnion glutinosae, kojoj u konačnici pripadaju. Odgovarajuće nomenklaturno rješenje bit će moguće tek po završetku šire analize crnojohovih šuma hrvatskih Dinarida i susjednih područja. Preliminarno svrstavanje u

ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 16     <-- 16 -->        PDF

pregled europskih šuma crne johe (Douda i dr. 2016) pokazuje njihovu sličnost s asocijacijama Carici elongatae-Alnetum glutinosae i Carici acutiformis-Alnetum glutinosae. Prva je već ustanovljena u podravskom dijelu sjeverne Hrvatske, dok druga nije u Hrvatskoj proučavana. U usporedbi s dinarskim šumama crne johe izvan Hrvatske, plitvičke su šume najsličnije onima iz pokrajine Dolenjske u južnoj Sloveniji. Njih je Acceto (1994) svrstao u asocijaciju Carici elongatae-Alnetum glutinosae var. Geum rivale. Sukladno Nacionalnoj klasifikaciji staništa Republike Hrvatske istraživane sastojine gotovo u cijelosti odgovaraju tipu E.2.1.9., odnosno zajednici Carici acutiformis-Alnetum glutinosae.
Na temelju zakonskih propisa o strogo zaštićenim biljnim i životinjskim vrstama Republike Hrvatske (NN 114/2013, NN 73/2016 ), na 25 snimljenih ploha zabilježeno je šest strogo zaštićenih biljnih vrsta: Carex flava, C. lepidocarpa, C. vesicaria, Listera ovata, Glyceria fluitans i Dactylorhiza maculata. Ističemo da je broj zaštićenih vrsta u ovom i u srodnim vegetacijskim tipovima NP Plitvička jezera veći pa smo u rekognosciranju terena za odabir ploha, kao i u ranijim snimanjima (Vukelić i Šapić 2013) evidentirali i ove strogo zaštićene vrste: Carex riparia, C. disticha, C. panicea, C. rostrata, Iris pseudacorus, Equisetum hiemalle, Dactylorhiza incarnata, Orchis laxiflora, Chouardia litardierei, Menyanthes trifoliata. One su vezane uz nešumske stanišne
tipove, o čem je objavljeno više radova (usp. Šegulja i Krga 1990, Krga 1992, Trinajstić 2002, Šegulja 2005, 2011, Stančić i dr. 2007, Topić i Vukelić 2009, Stančić 2011, Hršak i dr. 2011).
Zaključci
Conclusions
Na 25 snimljenih fitocenoloških ploha u šumama crne johe (tip 91E0* Natura 2000) u NP Plitvička jezera evidentirano je 175 vrsta višega bilja. Njihova ekološko-sociološka obilježja pokazatelj su močvarnih i povremeno poplavnih staništa s visokom podzemnom vodom cijele godine pa su za strukturu zajednice najvažniji higrofiti.
U istraživanjima je utvrđena 31 dijagnostička vrsta. Za prepoznavanje, kartiranje i razgraničenje stanišnoga tipa 91E0* u dinarskom području Hrvatske, odnosno tipa E.2.1.9. iz Nacionalne klasifikacije staništa to su: u sloju drveća i grmlja Alnus glutinosa, Acer pseudoplatanus, Cornus sanguinea, Euonymus europaeus, Frangula alnus, Fraxinus excelsior, Ligustrum vulgare, Viburnum lantana, Viburnum opulus, Rubus caesius, a u prizemnom rašću Aegopodium podagraria, Angelica sylvestris, Brachypodium sylvaticum, Caltha palustris, Chaerophyllum hirsutum, Cirsium oleraceum, Crepis paludosa, Descampsia cespitosa, Equisetum arvense, Eupatorium cannabinum, Filipendula ulmaria, Lycopus aeropaeus, Lysimachia vulgaris, Lythrum salicaria, Paris

ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 17     <-- 17 -->        PDF

quadrifolia, Phalaris arundinacea, Ranunculus repens, Solanum dulcamara, Valeriana dioica, Veratrum album i Viola reichenbachiana. Većina tih vrsta navedena je u Priručniku za interpretaciju staništa Europske unije iz 2013. godine u opisu tipa 91E0* te u popisu tipičnih vrsta u naputku za provedbu monitoringa u tome tipu. Na plohama je evidentirano šest strogo zaštićenih vrsta, a na ostalim površinama tipa 91E0* još osam.
Istraživane su sastojine nastale sukcesivnim procesima na nešumskim površinama nakon prestanka njihova korištenja. U fitocenološkom se smislu razlikuju od ostalih crnojohovih šuma dinarskoga područja, no tek će sustavna istraživanja većega dijela Dinarida odrediti njihov nomenklaturno-sintaksonomski karakter. Na temelju ovih podataka svrstavamo ih u razred Alnetea glutinosae Br.-Bl. et Tx. 1943, red Alnetalia glutinosae Tx. 1937 i svezu Alnion glutinosae Malcuit 1929. Pokazuju najveću sličnost sa srednjoeuropskom asocijacijom Carici acutiformis-Alnetum glutinosae.
Zahvala
Acknowledgements
Zahvaljujemo prof. dr. sc. Antunu Alegru i Vedranu Šegoti, dipl. ing. bio., na pomoći pri ovim istraživanjima.
Literatura
References
Acceto, M., 1994: Močvirni in poplavni gozdovi. Zasnova rajonizacije ekosistemov Slovenije.  Oddelek za biologijo Biotehniške fakultete Univerze v Ljubljani, Ljubljana, 18 str.
Alegro, A., B. Papp, E. Szurdoki, V. Šegota, I. Šapić, J. Vukelić, 2014: Contribution to the bryophyte flora of Croatia III. Plitvička jezera National Park and adjacent areas. Studia Botanica Hungarica, 45: 49–65.
Baričević, D., 1998: Ekološko-vegetacijske značajke šume Žutica. Magistarski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 154 str.
Barudanović, S., 2007: Ekološko-vegetacijska diferencijacija lišćarsko-listopadnih šuma  planine Vranice. Disertacija, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta  u Sarajevu, 373 str.
Braun-Blanquet, J., 1964: Pflanzensoziologie. Grundzüge der Vegetationskunde. Springer, Wien – New York, 631 str.
Cestar, D., V. Hren, Z. Kovačević, J. Martinović, Z. Pelcer, 1976: Ekološko-gospodarski tipovi šuma na području Nacionalnog parka Plitvička jezera. Radovi, 28: 1–87, Šumarski institut Jastrebarsko.
Clarke, K., R. N. Gorley, 2001: PRIMER v5. User manual/Tutorial. Primer-E Ltd, Playmouth.
Coldea, G., T. Ursu, 2016: A syntaxonomic revision of floodplain forest communities in Romania. Tuexenia, 36: 9–22.
Dakskobler, I., 2016: Fitocenološka analiza obrežnih gozdov v Vipavski dolini in dolini Reke  (jugozahodna Slovenija). Folia botanica et geologica, 57(1): 5–61, Ljubljana.
Douda, J., 2008: Formalized classification of the vegetation of alder carr and floodplain  forests in the Czech Republic. Preslia, 80: 199–224.
Douda, J., et al., 2016: Vegetation classification and biogeography of European floodplain  forests and alder carrs. Applied Vegetation Science, 19: 147–163.
Državni zavod za zaštitu prirode, 2013: J. Vukelić,  I. Šapić, Nacionalni program za praćenje stanja očuvanosti vrsta  u Hrvatskoj – 91E0 ALUVIJALNE ŠUME /Aluvijalne šume s Alnus glutinosa Fraxinus excelsior (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae). Zagreb, 13 str.
Državni zavod za zaštitu prirode, 2014: Nacionalna klasifikacija staništa RH, IV. dopunjena verzija. Zagreb, 157 str.
European Commission, DG Enviroment, 2013: Interpretation Manual of European Union Habitats, EUR 28.
Fabijanić, B., P. Fukarek, V. Stefanović, 1963: Pregled osnovnih tipova šumske vegetacije Lepenice. Naučno društvo SR BiH, Pos. izd., knj. 3: 85–129, Sarajevo.
Fukarek P., 1970: Šumske zajednice prašumskog rezervata Perućice u Bosni. Akademija  nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka,  Pos. izd., knj. 15(4): 157–262.
Glavač, V., 1975: Das Pruno-Fraxinetum Oberdorfer 1953 in Nordwestkroatien. Beitr. naturk. Forsch. Südv.-Dtl., 34: 95–101.
Hennekens, S. M., J. H. J. Schaminée, 2001: TURBOVEG, a comprehensive data base  management system for vegetation dana. J. Veg. Sci., 12: 589–591.
Hršak, V., N. Šegulja, A. Dujmović, V. Šegota, Z. Sedlar, 2011: Promjene vegetacije na  trajnim plohama br. 81, 82, 83 i 84 u razdoblju 1988–2008. Zbornik radova,  Nacionalni park Plitvička jezera, 213–222.
Hruška-Dell’Uomo, K., 1974: Biljni pokrov Moslavačke gore. Disertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 312 str.
Jovanović, B., E. Vukičević, V. Avdalović, 1983: Neke planinske zajednice crne i bele jove u  okolini Sjenice. Zaštita prirode, 36: 49–71, Zavod za zaštitu prirode Srbije,  Beograd.
Krga, M., 1992: Flora Nacionalnog parka Plitvička jezera. Plitvički bilten, 5: 27–56.
Milanović, Đ., V. Stupar, 2017: Riparian forest communities along watercourses in the  Sutjeska National Park (SE Bosnia and Herzegowina). Glasnik Šumarskog  fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, 226: 95–111.
Nikolić, T. (ur.), 2018: Flora Croatica, baza podataka. On-line (http:/hirc.botanic.hr/fcd).  Botanički zavod, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu  (pristupljeno 22. prosinca 2018).
Pelcer, Z., 1975: Fitocenološko raščlanjenje šuma ličke visoravni i njihova uređenja na ekološko-vegetacijskoj osnovi. Disertacija, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 169 str.
Pielech, R., 2015: Formalised classification and environmental controls of riparian forest  communities in the Sudetes (SW Poland). Tuexenia, 35: 155–176.
Poljak, I., M. Idžojtić, I. Šapić, J. Vukelić, M. Zebec, 2014: Varijabilnost populacija bijele  (Alnus incana /L./ Moench) i crne (A. glutinosa /L./ Gaertn.) johe na području Mure i  Drave prema morfološkim obilježjima listova. Šumarski list, 138(1–2): 7–17.

ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Poljak, I., M. Idžojtić, I. Šapić, P. Korijan, J. Vukelić, 2018: Diver sity and Structure of  Croatian Continental and Alpine-Dinaric Populations of Grey Alder (Alnus incana /L./  Moench subsp. incana): Isolation by Distance and Environment Explains Phenotypic Divergence. Šumarski list, 142(1–2): 19–32.
Prieditis, N., 1997: Alnus glutinosa – dominated wetland forests of the Baltic Region: community structure, syntaxonomy and conservation. Plant Ecology, 129: 49–94.
Rakonjac, Lj., 2002: Šumska vegetacija i njena staništa na Pešterskoj visoravni kao osnova za  uspešno pošumljavanje. Disertacija, Šumarski fakultet Univeriziteta u Beogradu, 316 str.
Rakonjac, Lj., M. Ratkinić, M. Veselinović, A. Lučić, V. Popović, 2009: The associations  of march black alder forests in Southwestern Serbia – alliance Alnion glutinosae  (Malk. 29) Meijer Drees 1936. Suistainable Forestry, 59–60: 31–44.
Rauš, Đ., 1971: Crna joha (Alnus glutinosa Gaertn.) u šumama Posavine. Poljoprivredni fakultet, Savjetovanje o Posavini, 3: 353–362, Zagreb.
Rauš, Đ., 1973: Fitocenološke značajke i vegetacijska karta fakultetskih šuma Lubardenik i Opeke. Šumarski list, 97(5–6): 190–221.
Rauš, Đ., 1975: Šuma crne johe (Frangulo-Alnetum glutinosae Rauš 68) u bazenu Spačva. Šumarski list, 99(11–12): 431–444.
Rauš, Đ. 1993: Fitocenološka osnova i vegetacijska karta nizinskih šuma Srednje Hrvatske. Glasnik za šumske pokuse, 29: 335–364.
Sburlino, G., L. Poldini, R. Venanzoni, L. Ghirelli, 2011: Italian black alder swamps: Their syntaxonomic relationships and originality within the European context. Plant Biosystems, 145, Supplement, 148–171.
Slezák, M., R. Hrivnák, A. Petrášová, 2014: Numerical classification of alder carr and  riparian alder forests in Slovakia. Phytocoenologia, 44(3–4): 283–308.
Stančić, Z., 2011: Nove biljne zajednice na području Nacionalnoga parka Plitvička jezera. Zbornik radova, Nacionalni park Plitvička jezera, 229–238.
Stančić, Z., Ž. Škvorc, J. Franjić, M. Idžojtić, R. Topić, 2007: Vegetation of trampled habitats in the Plitvice Lakes National Park in Croatia. Plant Biosystems, 142(2): 264–274.
Šapić, I., 2012: Šumska vegetacija Zrinske gore. Disertacija, Šumarski fakultet Sveučilišta u  Zagrebu, 214 str.
Šegulja, N., 1974: Biljni pokrov Vukomeričkih gorica. Disertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 232 str.
Šegulja, N., 2005: Vegetacija travnjaka, cretišta i močvarnih staništa Nacionalnog parka Plitvička njezera. Natura Croatica, 14(2): 1–194.
Šegulja, N., 2011: Travnjaci Nacionalnoga parka Plitvička jezera i njihov florni sastav. Zbornik radova, NP Plitvička jezara, 223–228.
Šegulja, N., M. Krga, 1990: Neke florne i vegetacijske osobitosti travnjaka u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Ekološki glasnik, 7–8: 67–72, Donja Lomnica.
Šemnički, A., 2014: Fitocenološke značajke šuma crne johe (Alnus glutinosa /L./ Geartner) na Samoborskom gorju. Diplomski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 34 str.
Škvorc, Ž., 2006: Florističke i vegetacijske značajke Dilja. Disertacija, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 221 str.
Šugar, I., 1972: Biljni svijet Samoborskog gorja. Disertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 253 str.
Tepšić, R., 2013: Prilog poznavanju fitocenološkog sastava sastojina crne johe na Zrinskoj i Petrovoj gori. Diplomski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 30 str.
Topić, J., J., Vukelić, 2009: Priručnik za određivanje kopnenih staništa u Hrvatskoj prema Direktivi o staništima EU. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 376 str.
Trinajstić, I., 2002: Fitocenološko-sintaksonomska analiza močvarnih livada Nacionalnoga parka Plitvička jezera. Agronomski glasnik, 5–6: 257–265.
Vukelić, J., D. Baričević, Z. List, M. Šango, 2006: Prilog fitocenološkim istraživanjima šuma crne johe (Alnus glutinosa Geartn.) u Podravini. Šumarski list, 130(11–12): 479–492.
Vukelić, J., I. Šapić, 2013: Fitocenološke značajke i vegetacijska karta šumskih ekosustava Nacionalnoga parka Plitvička jezera. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 66 str.
Vukelić, J., I. Šapić, A. Alegro, V. Šegota, I. Stankić, D. Baričević, 2017: Phytocoenological analysis of grey alder (Alnus incana L.) forests in the Dinarides of Croatia and their relationship with affiliated communities. Tuexenia, 37: 65–78.
Vukelić, J., Baričević, D., Poljak, I., Vrček, M., Šapić, I., 2018: Fitocenološka analiza šuma  bijele johe (Alnus incana /L./ Moench subsp. incana) u Hrvatskoj. Šumarski list,  142(3–4): 123–134.
SUMMARY
The paper presents the first results of monitoring Natura 2000 habitat type 91E0*in the Plitvice Lakes National Park (Croatia). This type is represented in black alder forests (Alnus glutinosa /L./ Gaertn.) on an area of 44 ha. There, following the Braun-Blanquet method (1964), 25 plots were set up and relevés made, with 175 species of higher plant species recorded. Their environmental and sociological features suggest wetland and periodically flooded habitats with high ground water levels throughout the year, hence hygrophytes are decisive for the community structure. In addition, there is a moderate share of mesophilic species that are not present in the wetland black alder forests along the Sava and Drava rivers in the lowland part of northern Croatia.
A comparison of black alder forests of the Plitvice Lakes NP with other black alder syntaxa in Croatia (Figure 2, Table 3) demonstrates that, together with other alder stands in the Dinaric region of Croatia, they belong to the group of wetland forests of the alliance Alnion glutinosae. Their differentiating

ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 19     <-- 19 -->        PDF

species with regard to other syntaxa of the alliances Alnion glutinosae and Alnion incanae in Croatia are Fraxinus excelsior, Daphne mezereum, Viburnum lantana, Cirsium oleraceum, Crepis paludosa, Equisetum arvense, Paris quadrifolia, Thalictrum aquilegifolium, Valeriana dioica, Veratrum album, Acer pseudoplatanus, Chaerophyllum hirsutum, Lonicera xylosteum, Filipendula ulmaria, Knautia drymeia, Cruciata glabra. In addition, the researched stands in the Plitvice Lakes NP demonstrate individuality with regard to other stands of the Croatian Dinarides through the differentiating species of Phalaris arundinacea, Dactylorhiza maculata, Cirsium arvense, Primula vulgaris, Listera ovata, Carex acutiformis, C. paniculata, Succisa pratensis, Gentiana asclepiadea.
Black alder forests in the Plitvice Lakes NP were created by successive processes in non-forest areas after their fall out of use (Figure 1). They grow by watercourses in karst depressions with occasionally stagnant surface water. Here the river courses are slowed down and distanced from the slopes and surrounding massifs, hence zonal forests do not have a dominant influence on the floral composition.
The researched forests are classified in the class Alnetea glutinosae Br.-Bl. et Tx. 1943, order Alnetalia glutinosae Tx. 1937, and alliance Alnion glutinosae Malcuit 1929. They exhibit greatest similarity to the Central European association Carici acutiformis-Alnetum glutinosae. However, these results should not be generalized for the entire Dinaric region of Croatia. Detailed studies of black alder forests in the Dinarides are pending and their results will determine their nomenclature and syntaxonomic character.
Key words: Alnus glutinosa, Natura 2000 habitat type 91E0*, National Habitat Classification (NHC), floral composition, Plitvice Lakes National Park