DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 83     <-- 83 -->        PDF

Zaključak
Iz cjelokupnog teksta može se zaključiti da su autori uočili  svestranu vrijednost jarebike i njeno slabo poznavanje i uvažavanje u nas. Upravo iz tih razloga nastojali su dati bezbroj podataka i uputa za uzgoj i korištenje jarebike kao važne šumske, ukrasne, prehrambene, ljekovite i medonosne biljke. Iz navoda u tekstu može se zaključiti da je jarebika u nekim europskim zemljama vrlo uvažena. To najbolje govori koliko je u popisu literature navedeno stranih autora (245 i 11 s hthp). Naših je autora citirano samo 19, a po tome se može zaključiti da se jarebiki nije davala važnost koju zaslužuje (glavni razlog pisanja ove knjige). Ova knjiga pruža mogućnost o svestranoj spoznaji jarebike i neka bude poticaj za uvažavanje njezine vrijednosti u šumskim sastojinama, urbanim sredinama i za uzgoj u prehrambene, ljekovite i medonosne svrhe. Autori zaslužuju neizmjernu zahvalnost što su nas uputili na tako vrijednu biljku. Neka ova knjiga bude poticaj i svim drugim ljudima. Autorima upućujem čestitku sa svima uvažavanjima, a čitateljima želim da im knjiga bude koristan poticaj.
Dr. sc. Dario Kremer, dr. sc. Ana Brkljačić, mr. sc. Marko Randić: Biljni svijet Premužićeve staze NA VELEBITU
Milan Glavaš
Nakladnici ove knjige su Javna ustanova „Park prirode Velebit“ i Javna ustanova  „Nacionalni park Sjeverni Velebit“. Recenzenti su prof. dr. sc. Mirko Ruščić, Ljiljana Borovečki-Voska, prof.  biologije i kemije i prof. dr. sc. Ksenija Karlović. Tiskana je u tiskari Denona d.o.o. Zagreb, a obuhvaća 743 stranice. Na početku knjige  napisan je Predgovor, Zahvale, Uvod i Botanički podaci. Glavni dio knjige odnosi se na Pregled biljnih vrsta. Poslije toga je navedena korištena literatura, kazalo latinskih, hrvatskih i engleskih naziva biljnih vrsta te kratak tekst o autorina, o čemu se iznose podaci u nastavku teksta.
U Predgovoru autori navode da knjiga predstavlja stručni slikovni vodič kroz biljni svijet uz Premužićevu stazu za poznavatelje bilja i one koji se s biljkama usput susreću. Osnovu čini 2760 slika. (Prvi autor je na predstavljanju knjige na Floraartu, 16. 5. 2019. godine u Zagrebu izvijestio da su tijekom šestogodišnjeg rada na knjizi snimili preko 40 000 fotografija). Slijedi tumačenje pojma botanike. Ističu da knjiga predstavlja doprinos poznavanju biljnog svijeta Velebita, njegovanje vrijednosti, korištenju i očuvanju.
Slijede Zahvale Parku prirode Velebit i Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, pojedincima na terenu, domaćim i stranim stručnjacima (znanstvenicima) i recenzentima.
Iza toga je prikazana karta Velebita i na njoj označena Premužićeva staza, o kojoj su dani najvažniji podaci. Naglašavaju da je ta staza 2009. godine uvrštena u popis  kulturnih dobara Republike Hrvatske. Zatim daju osnovne podatke o projektantu staze Anti Premužiću.
U dosta opširnom Uvodu na početku ukazuju na bogatstvo Velebita biljnim vrstama, zbog čega je Velebit 1978. godine UNESCO proglasio Svjetskim rezervatom biosfere. Nacionalni park Paklenica osnovan je 1949., a NP Sjeverni Velebit 1999. godine, o tome daju objašnjenja. Dalje govore o reljefu i geološkoj podlozi, različitim krškim oblicima, klimi, tipovima tala i njihovim značajkama, a sve je popraćeno odgovarajućim slikama.

ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 84     <-- 84 -->        PDF

Unutar Uvoda posebno je značajno podpoglavlje Povijest florističkih istraživanja na Velebitu. Autori ističu da je Velebit tijekom 19. i 20. stoljeća bio jedan od najistraživanijih planina Hrvatske i Balkanskog poluotoka. Navode imena istraživača, a za neke i njihove rezultatae. Posebno ukazuju na značenje knjiga Velebit i njegov biljni svijet (1990), Velebitski botanički vrt – oaza na 1500 m (2008) i Od sjemenke  do ploda – Vodič kroz svijet drveća i grmlja Nacionalnog parka Sjeverni Velebit (2015), djela naših autora.
Botanički podaci je važan, glavni dio.  Tu su dana stručna tumačenja o biljnim karakteristikama, npr. što je stablo, grm, polugrm, zelen, paprat, crvotočina i dr. Posebno su vrijedne upute kako je knjiga napisana, o čemu se iznose činjenice. Za svaku biljku naveden je latinski naziv (gdje je trebalo i sinonimi, podvrste i varijeteti), glavni hrvatski i engleski naziv te porodica kojoj dotična vrsta pripada, kakva je biljka, stanište rasprostranjenosti u svijetu i na Premužićevoj stazi. Opisi su vrlo kratki, ne zauzimaju ni pola stranice. Uz tekst grafičkim znakovima označeno je da  li je ta vrsta, otrovna, ljekovita, medonosna, zaštićena, endemična, ugrožena, osjetljiva, vrijeme cvjetanja i dozrijevanje plodova i druge značajke. Ispod teksta za svaku biljku nalazi se nekoliko slika po kojima se može prepoznati dotična vrsta. Svaka biljka, osim jedne vrste, prikazana je tekstualno i grafički na jednoj stranici.
Značajno je da autori navode da je većina opisanih vrsta u većem broju prisutna duž Premužićeve staze, dok je manji broj uočen samo jedne godine ili su prisutne kao pojedinačni primjerci. Smatraju da će neke od navedenih biljnih vrsta nestati, ali se i nove pojaviti.
Pregled biljnih vrsta
To je u biti cijela knjiga, pa zaslužuje poseban prikaz. Svaka je biljka, osim jedne vrste, prikazana tekstualno i grafički na jednoj stranici na način kako je naprijed navedeno. Prikaz počinje jednom vrstom crvotočine i sa 17 vrsta paprati svrstanih u 5 porodica. Zatim je prikazano 10 vrsta četinjača koje pripadaju u tri porodice. Slijedi prikaz cvjetnica gdje su biljne vrste raspoređene u skupine podjednake boje cvjetova, grupirano prema porodicama. Prva skupina je s bijelim cvjetovima. Biljke te skupine spadaju u 33 porodice, a ima ih 150 vrsta. U skupinu s crvenim cvjetovima spada 76 vrsta biljaka raspoređenih u 26 porodica. S plavim cvjetovima prikazane su 122 vrste koje pripadaju u 24 porodice. Slijedi velika skupina sa žutim cvjetovima. Prikazano je 156 vrsta koje pripadaju u 27 porodica. Sa zelenim cvjetovima prikazano je 76 vrsta raspoređenih u 36 porodica. Zadnja je skupina sa smeđim ili sličnim cvjetovima. U tri porodice prikazano je 59 vrsta s takvim cvjetovima.
Neke od opisanih vrsta po boji cvjetova pripadaju samo jednoj skupini, ali ima i takvih koje pripadaju u gotovo sve skupine. Analizom zastupljenosti biljaka prema porodicama dolazi se do značajnih podataka. Tako postoje 23 porodice sa samo jednom biljnom vrstom. U najvećem broju porodica postoje dvije do 2 do 15 vrsta. U 7 porodica opisano je od 22 do 30 vrsta. To su: Ranunculaceae – žabnjaci s 24 vrste, Caryophyllaceae – karanfili s 29 vrsta, Brassicaceae  – križatice s 23 vrste, Linaceae – lanovi s 22 vrste, Adoxaceae – moškovice s 24 vrste, Scrophulariaceae – zjevalice s 24 vrste i Fabaceae – mahunarke s 30 vrsta razvrstanih u 19 rodova. Po brojnosti vrsta ističu se 4 porodice. Među njima porodici Lamiaceae – usnače pripada 35 vrsta razvrstanih u 20 rodova, porodici Rosaceae – ruže pripada 39  vrsta razvrstanih u 21 rod, porodici Poaceae – trave pripada 40 vrsta razvrstanih u 20 rodova. Najbrojnija je porodica Asteraceae – glavočike s oko 90 vrste raspodijeljenih u 38 rodova. Ukupno je prikazano preko 660 biljnih vrsta razvrstanih u 89 porodica.
Nakon prikaza biljaka navedeno je 77 izvora korištene literature domaćih i stranih autora, pa kazalo latinskih, hrvatskih i engleskih naziva biljaka. Knjiga završava vrlo kratkim prikazima životopisa autora gdje se vidi njihova znanstvena i stručna aktivnost. U svakom slučaju knjiga je vrlo vrijedna za stručnjake i ljubitelje prirode, a svi će se lako snalaziti po jednostavnim opisima i izuzetno jasnim slikama. Neka ova knjiga bude poticaj i drugima za proučavanje flore Velebita. Autori zaslužuju čestitke.  
Milan Glavaš
Vedran Šegota, Ivan Limić: Biljke tvrđave Klis
Izdavač ove knjige je Narodna knjižnica i čitaonica Klis 2018. godine. Prvi autor je kustos herbarijskih zbirki pri Botaničkom zavodu Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a drugi je magistar inženjer šumarstva iz Klisa, doktorant u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu. Recenzenti su