DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2019 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Da bismo odredili karakter i sintaksonomsku pripadnost snimljenih sastojina crne johe, statistički smo ih usporedili sa svim sintaksonima i 182 objavljene fitocenološke snimke crnojohovih sastojina u Hrvatskoj (slika 2, tablica 3). Snimci su unešeni u bazu podataka TURBOVEG (Hennekens i Schaminee 2001). Klasterska analiza napravljena je u programu PRIMER 6 (Clarke i Gorley 2001). Primijenjena je Complete linkage metoda uz Bray-Curtisov indeks sličnosti. Međusobna usporedba i analiza odnosa ostalih sintaksona iz drugih područja Hrvatske nije cilj ovoga rada.
U tablici 1 navedene su koordinate postavljenih ploha u sustavu WGS 84.
Rezultati istraživanja
Research results
U 25 fitocenoloških snimaka (tablica 2) evidentirano je 175 vaskularnih biljaka, što je bogat i raznovrstan florni sastav za relativno homogene ekološke uvjete. U njem je najznačajnija edifikatorska vrsta crna joha, ostalo su većinom higrofilne vrste poplavnih i močvarnih šuma i nešumskih staništa (većina pripada razredima Phragmiti-Caricetea elatae i Molinio-Arrhenatheretea). U manjoj su mjeri prisutne mezofilne vrste iz okolnih zonalnih šuma i drugih vegetacijskih tipova.
Na snimljenim plohama sloj drveća pokriva od 55 do 100 % površine, prosječno 83 %. Na svim plohama dominantna je crna joha, na 12 ploha jedina je vrsta drveća. Na 10 ploha sudjeluje obični jasen, sporadično su prisutni gorski javor i smreka, rijetko bukva, klen, jednovratni glog i bijela vrba.
Pokrovnost je sloja grmlja najčešće između 20 i 70 %, prosječno po snimci 44 %. Na svim su plohama prisutne vrste Alnus glutinosa i Viburnum opulus, slijede Fraxinus excelsior (23 plohe), Euonymus europaeus (20), Frangula alnus (19), Viburnum lantana (18), Acer pseudoplatanus (16), Ligustrum vulgare (16) i druge.
Sloj je prizemnoga rašća vrlo bujan i većinom pokriva 100 % površine snimljenih ploha (prosječno po snimci 97 %). U njemu su prisutne 143 vrste, od čega 22 imaju dijagnostičko značenje.
Sastav i struktura prizemnoga sloja karakteristični su za šume crne johe montanskih položaja u intenzivnoj fazi sukcesije. U njima su prisutne vrste higrofilnih livada na kojima se duže vrijeme, osobito u proljeće, zadržava površinska voda. Ljeti presušuju, ali razina podzemne vode i dalje ostaje visoka. Riječ je o ovim vrstama: Molinia caerulea, Scirpus sylvaticus, Juncus inflexus, Angelica sylvestris, Geum rivale, Lythrum salicaria i druge. Slijede vrste iz zajednica visokih šaševa na niskim položajima uz obale i rukavce s visokom razinom podzemne vode i nanosima pijeska i mulja (Carex acutiformis, C. paniculata, C. buekii, C. vesicaria, osim njih Caltha palustris, Galium palustre, Lysimachia vulgaris, Mentha aquatica, Ranunculus repens). Velik je udio vrsta trščaka iz plićih depresija uz korita u kojima izrazito prevladava Phalaris arundinacea, uz nju su česte Ranunculus repens, Lysimachia nummularia i Lycopus europaeus. Uz njih je posebno značajna skupina biljaka iz brdskih mokrih i vlažnih staništa visokih zeleni i paprati na dubljem tlu, a čine ju Chaerophyllum hirsutum, Cirsium oleraceum, Crepis paludosa, Succisa pratensis, Veratrum album, Filipendula ulmaria i druge vrste.
Uz te skupine za ekološko-fitocenološku karakterizaciju istraživanih sastojina važan je udjel vrsta iz viših i suših zajednica koje rastu u okolnim šumama, šikarama i živicama. Među njima su osobito rasprostranjene Acer pseudoplatanus, Viburnum lantana, Ligustrum vulgare, Euonymus europaeus, Paris quadrifolia, Viola reichenbachiana, Brachypodium sylvaticum, u manjoj mjeri Anemone nemorosa, Lonicera xylosteum, Corylus avellana i ostale. One u močvarnim nizinskim šumama izostaju, no većina se nalazi u zajednicama sveze Alnion incanae brežuljkastoga i brdskoga vegetacijskoga pojasa.
Te vrste, kao i činjenice koje smo do sada istaknuli, karakteriziraju u ekološkom i flornom smislu istraživane šume crne johe. One pripadaju higrofilno-mezofilnim, mezotrofnim do eutrofnim vegetacijskim tipovima.