DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2019 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Ivan Bogdanić, dipl. inž. šum. (1939. – 2019.)
Milan Glavaš
U svojoj 80-oj godini, dana 30. 3. 2019. godine, iznenada nas je napustio uvaženi kolega Ivan Bogdanić. Rođen je 10. 7. 1939. godine u Sincu, kao najmlađe dijete mnogobrojne obitelji Bogdanić. Obitelj mu je kao djetetu utkala u krv ljubav i osjećaj za zavičaj i domovinu. U Sincu je, počevši 1945. godine završio 6 razreda osnovne škole, a potom dva razreda niže gimnazije u Otočcu. Srednju tehničku školu završio je u Zagrebu 1960. godine. Čitavo vrijeme školovanja isticao se kao odličan učenik. Na Šumarskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je 1964. godine.
Po završetku studija zasniva radni odnos u drvnom kombinatu „Lika“ Gospić, a potom u Dugoj Resi. U Zagreb dolazi 1969. godine, gdje u poduzeću Unikum radi u svojstvu tehničkog direktora. Pred Državnom komisijom graditeljstva i zaštite čovjekovog okoliša položio je strukovni ispit. Značajno je da je 1975. godine izabran za predsjednika konferencije udruživanja postojećih komunalnih društava i osnivanja novog hortikulturnog komunalnog poduzeća Zrinjevac u Zagrebu, u kojemu je radio do odlaska u mirovinu 2002. godine. U Zrinjevcu je obavljao poslove tehničkog direktora. Cijeli radni vijek bio je cijenjen kao stručnjak, a posebno po pristupu i suradnji s kolegama i drugim ljudima. Kao uvaženi stručnjak postao je nositelj Hortikulturnog tehničkog projektnog ureda u Unikumu i Zrinjevcu. Bio je nositelj komisijske izrade hortikulturnih normativa i vrednovanja operacija u struci. S grupom kolega sudjelovao je u stvaranju stručnog časopisa Hortikultura. Priznanje njegove stručnosti je i u tome, što ga je sudsko vijeće Trgovačkog suda u Zagrebu 1978. godine uvrstilo za svojeg stalnog sudskog vještaka.
Bogdanić je bio aktivan i priznat i u društvenom životu vezanom za struku. Tako je kao predstavnik skupštine Trgovačke zajednice Grada Zagreba izabran u Vijeće te institucije. S grupom suradnika u općini Dubrava pokrenuo je projekt „Uljepšajmo Dubravu“ te na masovnom skupu „Kestenijada u Zagrebu“ održanog u Maksimiru, prisutne upoznao s vrijednostima pitomog kestena. Nakon odlaska u mirovinu i dalje je sudjelovao u rješavanju nastalih problema na pojedinim biljkama, a ponekad je dolazio i u svoj Zrinjevac.
Osim na stručnom polju Bogdanić je bio izuzetan i na društvenom području, osobito rodnog Sinca, Gacke i Like. Još kao mladić proživljava sve društvene događaje i nepravde koje se zbivaju u rodnom kraju (gubitak općine Sinac kao lokalne samouprave, samostalnog školstva i dr.). Da bi doprinijeo svome kraju i ljudima, 1979. godine osnovao je Zavičajno društvo Sinac. Ta udruga okuplja Sinčarane, Ličane i mnoge ljude iz drugih krajeva. Udruga je mnogobrojna, a na čelu joj je stalno bio Ivan Bogdanić. Svojim tamburaškim i pjevačkim sposobnostima članovi udruge su nastupali na mnogim manifestacijama.
Bogdanić je bio i jedan od nositelja osnivanja krovne udruge Ličana „Vila Velebita“. Bio je nositelj i mnogih drugih aktivnosti i pomaganja svake vrste: u Domovinskom ratu pružao je svakoliku pomoć, kao mladi šumar sudjelovao je u osnivanju i podizanju ribnjaka „Gacka“ u Sincu, u Sincu je podigao pogon za metalnu galanteriju (zvan Plava tvornica), sudjelovao je u izgradnji punionice pitke vode GIS „Gacka“, izdašno je pomagao NK Gacku 1925. Iz Sinca, brinuo je o DVD-u u Sincu, pokrenuo je osnivanje škole tambure u Sincu. Za KUD Lipa, u suradnji s Lipom i drugim prijateljima iz Čazme pokrenuo je Ličko-moslavačko ljeto, danas pod nazivom Ilinja u Sincu. Dao je obod radu Lovačkog društva „Ravna Gora“ u Sincu, donirao je izgradnju vanjskog kamenog križnog puta župi Sv. Ilije, dao je velik doprinos oko obilježavanja prostora spomenika žrtvama iz 1946. godine na Tupalama u Sincu i još mnogo toga. Za sve što je napravio dobio je mnoga priznanja i nagrade, ali ih nije isticao.
Bogdanić je svoj talent za kulturu i narodne običaje pokazivao od rane mladosti. Posebno je značajno da je pisao i skladao pjesme koje u postale zaštitni znak zavičajnog društva Sinac, KUD Lipa i daleko šire. Te tvorevine riječi i melodijom ulaze svima u dušu i srce. On je kroz stihove i napjeve dao doživjeti Sinac; Gacku i Liku. Po svom stvaralaštvu Ivan Bogdanić je bio pravi umjetnik, a kao šumar bio je izvrstan i uvažen stručnjak.
Svojim ljudskim djelima Ivan Bogdanić će ostati u sjećanju mnogiih, a po njima će ga pamtiti svi koji su ga poznavali. Imao je svečani ispraćaj 3. 4. 2019. godine s Mirogoja u Zagrebu, a tako je bilo istoga dana na pogrebu u njegovom rodnom i voljenom Sincu. Neka mu bude laka lička gruda i neka ostane u vječnom sjećanju. Njegova kćer Anamarija, zet Tomislav, unučad Roko, Eva i Kaja vječno će ga nosti u srcima.
Ovaj tekst je sastavljen na napisima o Ivanu Bogdaniću, čiji su autori Jasna Ilić i Slobodan Majić. Hvala im.