DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2019 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Natura tako da ostvaruju ciljeve zbog kojih je utemeljena. Ekološka mreža Natura 2000 obuhvaća u Hrvatskoj 36,67 % kopnene površine, što je gotovo dvostruko više od prosjeka zemalja članica EU. Hrvatska pripada rijetkim zemljama koje se prostiru čak na četiri biogeografske regije (od ukupno 11).
Budući da Natura 2000, kao i druge klasifikacije europske razine, nije mogla pokriti sve stanišne tipove pojedinih zamalja, one su, poput Hrvatske, izradile i ozakonile nacionalne klasifikacije staništa.
Nacionalna klasifikacija staništa (NKS) Republike Hrvatske izrađena je prije petnaestak godina, a ozakonjena je 2006, 2009. i 2014. godine. U posljednjoj klasifikaciji iz 2014. godine definirano je 107 prirodnih šumskih sastojina na četvrtoj razini i 27 tipova antropogeniziranih šumskih staništa (Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženosti i rijetkim stanišnim tipovima, te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova, NN 88/2014). Šumski stanišni tipovi RH-a temelje se na fitocenološkim načelima, pri čemu stanišni tip predstavlja asocijacije, u rijetkim slučajevima subasocijacije.
Svrha je ovoga rada da pomogne prepoznavanju, razgraničenju i kartiranju stanišnih tipova NKS-a obuhvaćenih kategorijom (europski stanišni tip) 91E0*. U članku je priložen kratak opis svakoga tipa i njegovi dijagnostički parametri. Oni obuhvaćaju najvažnije florne i ekološke osobitosti tipa. Također su navedeni povezani tipovi s kojima je opisani stanišni tip srodan ili s kojima se može zamijeniti. Uza svaki tip navedeni su literaturni izvori u kojima je potpunije istražen ili opisan, te njegov kôd prema EUNIS-ovoj (European Nature Information System) klasifikaciji Europske agencije za okoliš. Ona najpodrobnije raščlanjuje tipove Natura 2000, a postaje obvezan dio izvještaja koji se rade za EU.
Poslovi vezani uz ovu problematiku vrlo su aktualni u hrvatskom šumarstvu jer slijedi kartiranje šuma prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa, a ubrzo i uspostavljanje monitoringa na osjetljivim i ugroženim vrstama i tipovima.
Znanstveni naziv viših biljaka usklađeni su prema bazi podataka Flora Croatica Database (Nikolić 2015), a latinski i hrvatski nazivi biljnih zajednica, odnosno stanišnih tipova preuzeti su iz opisa Nacionalne klasifikacije staništa RH-a, IV. verzija iz 2014. godine.
Stanišni tip 91E0* i njegove specifičnosti
91E0* habitat type and its features
Prema Priručniku za interpretaciju staništa Europske unije – EUR 28 (2013) tip 91E0* obuhvaća „poplavne šume s vrstama Fraxinus excelsior i Alnus glutinosa uz nizinske i brežuljkaste vodotoke umjerenih i borealnih europskih područja (44.3: Alno-Padion); poplavne šume bijele johe Alnus incana u brdskim i predbrdskim rijekama Alpa i sjevernih Apenina (44.2: Alnion incanae); stablaste sastojine bijele vrbe, krhke vrbe i crne topole uz srednjoeuropske nizinske, brdske ili submontanske rijeke (44.13: Salicion albae). Sve se vrste javljaju na aluvijalnim, teškim tlima koja se povremeno plave porastom razine vodotoka, ali su inače dobro isušena i prozračna tijekom niske vode. U sloju zeljastoga bilja redovito su prisutne brojne visoke vrste (Filipendula ulmaria, Angelica sylvestris, Cardamine spp., Rumex sanguineus, Carex spp., Cirsium oleraceum), a mogu se pojaviti različiti proljetni geofiti poput Ranunculus ficaria, Anemone nemorosa, A. ranunculoides, Corydalis solida.
Florni sastav obilježava drveće: Alnus glutinosa, Alnus incana, Fraxinus excelsior, Populus nigra, Salix alba, S. fragilis, Betula pubescens, Ulmus glabra te prizemno rašće: Angelica sylvestris, Cardamine amara, C. pratensis, Carex acutiformis, C. pendula, C. remota, C. strigosa, C. sylvatica, Cirsium oleraceum, Equisetum telmateia, Equisetum spp., Filipendula ulmaria, Geranium sylvaticum, Geum rivale, Lycopus europaeus, Lysimachia nemorum, Rumex sanguineus, Stellaria nemorum, Urtica dioica.“
Iz opisa tipa 91E0* jasno je da je uvjetovan vodnim režimom i da se javlja na poplavnim područjima uz vodotoke, obično na mjestima gdje je razina podzemne vode visoka, a plavljenje povremeno, uz zadržavanje poplavne vode. Tla su pretežito eutrofnoga karaktera, umjereno su bogata bazama. Mnoge su takve šume u intenzivnoj dinamici i dio su sukcesivnoga niza u razvoju vegetacije poplavnih i mokrih staništa. S druge strane, neki su tipovi močvarnih crnojohovih šuma reliktnoga karaktera.
Na rubovima sastojina staništa 91E0* pojavljuju se drugi vegetacijski tipovi, ali i različite šumske sastojine. Upravo su one stabilna sastavnica u prijelazima prema okolnim prirodnim ekosustavima. Ti su prijelazi, od vlažnih do suhih šuma i iz otvorenih u zatvorenije zajednice, važan aspekt ekoloških varijacija, a u konačnici osiguravaju veliku bioraznovrsnost stanišnoga tipa.
Šumski stanišni tipovi koji pripadaju kategoriji 91E0* nemaju istovjetnu građu, dinamiku, opterećenost, pa ni procese važne za njihovo očuvanje i upravljanje. S toga su aspekta šume u nizinskom području najranjivije te su izvrgnute mnogim zahvatima koji utječu na njihovu stabilnost. Njihovo je očuvanje i upravljanje složenije jer su opterećene brojnim iskopavanjem materijala, industrijskom proizvodnjom, poljoprivrednom proizvodnjom, izgradnjom infrastrukture, odlaganjem otpada, turističkom aktivnošću i slično (Prpić 2005).
Šumske zajednice europskoga stanišnoga tipa 91E0* najznačajniji su prevencijski prirodni objekti u zaštiti od poplava i pogrešne regulacije toka rijeka, ekološki su koridor za velike sisavce, sklonište mnogih vrsta beskralježnjaka,