DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 92 <-- 92 --> PDF |
U poglavlju rasprava autor obrađuje sve nove spoznaje dobivene ovim istraživanjem. Determinacijom haplotipova srne obične analizira gensku raznolikost unutar mikropopulacija i među zasebnim područjima istraživanja. Analizira morfometrijske i merističke značajke trofeja srnjaka obuhvaćenih istraživanjem. Konstatira prosječne raspone netto masa, duljine i volumena pojedinih dobnih kategorija i stanišnih tipova. Uspoređuje dobivene rezultate unutar populacija i među izdvojenim staništima, uspoređujući ih istovremeno sa sličnim istraživanjima u svijetu i dajući svoje viđenje dobivenih rezultata. U posljednjem poglavlju autor kroz deset zaključaka iznosi bit rada. Naglašava kako postoje značajne razlike analiziranih varijabli trofeja srnjaka između istraživanih područja. Utvrđuje kako kulminacija istraživanih trofejnih varijabli a time i trofejne vrijednosti nastupa ranije na lošijim staništima. Iako je genska raznolikost po područjima različita, autor ističe kako nema statističke značajnosti u povezanosti genetičke raznolikosti s trofejnim razvojem, što potkrepljuje hipotezu kako na trofejni razvoj ključnu ulogu imaju stanišni uvijeti. Najveća genska raznolikost utvrđena je na lokalitetima Gorskog kotara i ono pretstavlja potencijal za uzgoj visokovrijednih trofeja, dok je najniža genska raznolikost utvrđena na karlovačkom području. Na kraju autor zaključuje kako uz genske raznolikosti i stanišnih uvijeta na prosiječnu trofejnu jačinu utjecaj mogu imati i gospodarski zahvati, odnosno selekcija prilikom odstrela. Ističe kako bi se u budućnosti zbog smanjene genske raznolikosti srne na nekim područjima unošenjem jedinki iz udaljenijih populacija obogatila ista, čime bi se uz pozitivnu selekciju podigla prosječna trofejna jačina srnjaka u Republici Hrvatskoj. Značenje i doprinos istraživanju srneće divljači na području Hrvatske, najzornije se može sagledati kroz jasne i argumentirane sljedeće zaključke: • Usporedbom vrijednosti svih analiziranih varijabli morfometrijskih elemenata trofeja srnjaka dolazimo do spoznaje da postoje statistički značajne razlike između lokaliteta. Najviše vrijednosti srednje duljine rogova, neto mase rogova, volumena rogova i ukupne ocjene trofeja utvrđene su na lokalitetu Gorski kotar. • Kulminacija analiziranih morfometrijskih elemenata: srednje duljine rogova, neto mase rogova, volumena rogova i ukupne ocjene trofeja na lošijim staništima koja nude skromnije životne uvjete odvija se u dobnoj kategoriji srednjedobnih jedinki, oko pete godine života, tj. prije navršavanja gospodarske starosti srne obične. • Velike ekstreme pri analizi morfometrijskih elemenata trofeja srnjaka susrećemo zbog utjecaja uzgojnog odstrela, koji je također obuhvaćen analizama. • U predstojećem razdoblju, s većim uzorkom trofejnih jedinki, bit će potrebno razlučiti u analizama jedinke iz uzgojnog odstrela od trofejnog odstrela, čime će se jasnije pokazati eventualna razlika između različitih lokaliteta, a kao odraz genetičke raznolikosti i stanišnih uvjeta. • Na temelju iznesenog može se zaključiti kako je gensko nasljeđe od manjeg utjecaja, a faktori okoline i selekcije prilikom odstrela većeg utjecaja na konačnu trofejnu vrijednost koju srnjaci postižu. Morfometrijska analiza 585 uzoraka, genetička analiza 79 uzoraka. • Istraživanjem je utvrđen određeni stupanj genetičke raznolikosti srne obične u Republici Hrvatskoj, tj. na bjelovarskom, koprivničkom i lokalitetu Gorski kotar determiniran je najveći broj haplotipova. Navedene populacije genetički su najvarijabilnije i najstabilnije te predstavljaju najveći potencijal za uzgoj srneće divljači srednje do visoke trofejne vrijednosti. • Analizom filogenetičkog biljega COI determinirano je 35 haplotipova, no nije potvrđena statistički značajna razlika između analiziranih lokaliteta, tj. populacija. • Najniža genetička raznolikost zabilježena je na karlovačkom lokalitetu, gdje su determinirana samo tri haplotipa za COI gen i gdje je nukleotidna raznolikost iznosila π=0,06042. Do ove činjenice doveli su izoliranost, onemogućena migracija i preveliki zahvati u populaciji. • Unošenje jedinki srne obične s drugih lokaliteta Republike Hrvatske i središnje Europe u svrhu „osvježavanja krvi“ uvjetovalo bi međusobno križanje i formiranje novih haplotipova na karlovačkom i našičkom lokalitetu. Navedeno bi uz kvalitetno gospodarenje pozitivno utjecalo na stabilnost populacija, a posredno i na povećanje trofejne vrijednosti srneće divljači. Cjelokupni rad obiluje obradom i analizom prikupljenih podataka te dobivenim rezultatima i zaključcima. Ovim radom, ali i stečenim znanstvenim zvanjem, kolega Albert Ofner se profilirao u vodećeg stručnjaka na istraživanju ali i operativnom gospodarenju sa srnećom divljači, koja mu je glavni objekt istraživanja već više od 15 godina, odnosno od izrade diplomskog rada. Uvjereni smo da će nastaviti svoj znanstvenoistraživački rad, jer za to sada ima osnovne preduvjete, ali i podstrijek da se nastavi razvijati kao znanstvenik u već predodređenom smjeru. Uz srdačne čestitke novom doktoru znanosti na stečenom akademskom zvanju te na ustrajnosti, upornosti i entuzijazmu tijekom dosadašnjeg stručnog i znanstvenog usavršavanja, želimo uputiti poticajnu poruku za daljnji napredak doktorski rad se brani jednom ali zvanje doktora znanosti se brani cijeli život! |