DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 88     <-- 88 -->        PDF

Kremer, znanstveni savjetnik Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te mr. sc. Ivan Grgesina, dipl. ing., stalni sudski vještak Županijskog suda u Osijeku tehnološke struke za procjene iz područja prehrambene tehnologije.
Obujam knjige je 1376 stranica. Gradivo je raspoređeno u poglavlja Predgovor, Uvod, Sistematika biljaka, Kazalo, Literatura te O autoru. Tim se redom daje prikaz knjige.
Predgovor: U kratkom Predgovoru autor naglašava važnost biljaka koje čovjek od najstarijih vremena koristi kao hranu i lijek. Zbog toga se od davnina prikupljaju i čuvaju podaci o ljekovitom bilju. U prvo vrijeme saznanja se prenose s koljena na koljeno, a s otkrićem pisma počinju se zapisivati podaci i o ljekovitom bilju. Nadalje, autor pojašnjava zašto su biljne vrste u knjizi grupirane prema sistematici sljedećim riječima: ‘‘Sve su opisane biljke grupirane prema biljnoj sistematici, odnosno grupirane prema srodnosti, jer srodne biljke imaju sličan kemijski sastav i uporabu’’. Slijede zahvale autorima koji su ustupili svoje fotografije, kao i zahvale recenzentima te obitelji autora.
Uvod: Na početku ovog poglavlja dan je kratki povijesni pregled pisanih zapisa o ljekovitom bilju. Tako doznajemo da je najstarija knjiga o ljekovitom bilju nastala u Kini oko 3700 god. p. n. e. Prva medicinska knjiga u Hrvatskoj je djelo Flos medicinae sholae salernitanae Konstantina Afričkog koju je 1768. godine na hrvatski jezik preveo franjevac Emerik Pavić. To je vrijeme kada u nas, gotovo isključivo, svećenici (pavlini, franjevci, benediktinci) svoja saznanja o ljekovitom bilju zapisuju u ‘‘ljekaruše’’ ili ‘‘likaruše’’. Slijedi pojašnjenje načina na koji su u knjizi pojedine ljekovite biljne vrste opisane.
Sistematika biljaka: Poglavlje počinje s povijesnim pregledom razvoja sistematike biljaka. Prva faza razvoja sistematike koja se temelji na vanjskim odlikama, započinje s prvim opisima i crtežima ljekovitih biljaka nastalim oko 4500 god. p. n. e. Utemeljiteljem botanike smatra se Teofrast (372. – 287.) koji je opisao i klasificirao oko 480 biljnih vrsta po tome jesu li one drvenaste ili zeljaste. U drugom razdoblju razvoja botaničke znanosti od 16. do 18. stoljeća uvode se deskriptivno-morfološki principi te nastaju knjige s opisima i slikama biljaka, skupljaju se herbariji te osnivaju prvi botanički vrtovi s ljekovitim biljem. Glavni je predstavnik toga razdoblja Carl Linne (1707. – 1778.) koji je imenovao oko 10 000 vrsta na temelju binarne nomenklature. Njegova je klasifikacija umjetna, jer se temelji na dijelovima cvijeta, ponajprije na broju prašnika. Uspostava prirodnog sustava zasnovanog na filogenetskoj srodnosti i morfološkoj sličnosti među biljkama počinje s Charlesom Darwinom (1809. – 1882.).
Biljne vrste opisane u Enciklopediji pripadaju odjeljku sjemenjače, odnosno pododjeljcima golosjemenjače i kritosjemenjače. Vrste su dalje razvrstane u 3 razreda, 49 redova, 93 porodice te 296 rodova s 450 vrsta. Autor osnovne podatke daje za više taksonomske kategorije (razrede, podrazrede, redove), dok su opširnije opisane niže kategorije (porodice, rodovi, vrste).
Glavni dio ovog poglavlja i knjige općenito su opisi ljekovitih biljnih vrsta. Radi što lakšeg prepoznavanja pojedinih vrsta, njihovi opisi su popraćeni s jednom ili nekoliko kvalitetnih fotografija u boji, ukupno njih gotovo 1000. Nakon domaćeg naziva dan je danas važeći latinski naziv vrste. Praktično za svaku vrstu navedeno je nekoliko drugih domaćih naziva, a često i najpoznatiji sinonimi na latinskom jeziku. Potom slijedi sažeti opis areala (rasprostranjenosti) dotične svojte, dok su značajke Staništa na kojemu svojta obitava prikazane opširnije. Najzanimljiviji dio opisa vrste počinje s odlomkom Povijest, u kojemu se navodi njeno korištenje tijekom duljeg razdoblja. Osobitu zanimljivost ovom odlomku daju ulomci iz mitologije i narodnih vjerovanja. Morfološke značajke prikazane su sažeto za opće poznate vrste (poput domaće jabuke ili domaće kruške), dok su za sve ostale vrste dani opširniji opisi. Odlomak Ljekoviti dijelovi sadrži službeni hrvatski i latinski naziv droge (ukoliko postoji), odnosno opis dijelova koji se koriste u liječenju. Opisano je na koji se način pojedini dijelovi biljke prikupljaju, pripremaju, dorađuje i skladište. U odlomku Sastav dan je prikaz najznačajnijih kemijskih sastavnica dotične vrste. Najvažniji dio opisa svake vrste predstavlja odlomak Upotreba. Ovdje autor navodi opće, a zatim i one manje poznate spoznaje o dotičnoj vrsti. Navedeno je preventivno i terapijsko djelovanje biljke, način primjene (unutarnja, vanjska), djelovanje pojedinih sastavnica, vrsta pripravka koji se koristi pri terapiji. Odlomak Biljke za mješavine sadrži popis biljnih vrsta s kojima se dotična biljka može zajedno koristiti, a kako bi joj se poboljšalo ljekovito djelovanje. Štetne posljedice do kojih može dovesti uporaba pojedinih biljaka