DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Peto poglavlje je Oštećenost i odumiranje stabala šumskog drveća. Prikazani su rezultati istraživanja i temeljne spoznaje o aeropoluciji šumskih ekosustava sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljeća, uzroka i razmjera odumiranja stabala, najviše na primjerima obične jele i hrasta lužnjaka te razvoj metoda procjene oštećenosti stabala i kriterija za doznaku oštećenih stabala.
Šesto poglavlje nosi naslov Općekorisne funkcije šuma. Osamdesetih i devedesetih godina Prpić se intenzivno bavio profiliranjem kriterija za procjenu općekorisnih funkcija šuma. U ovom poglavlju daju se opisi tih kriterija za pojedine funkcije i primjeri procjene općekorisnih funkcija – prebornih, bukovih, poplavnih, sredozemnih šuma i prašuma.
Sedmo poglavlje je Ekološka i biološka obilježja prašuma u Hrvatskoj. U njemu se daje prikaz prašuma u Hrvatskoj i presjek Prpićevih istraživanja prašuma, posebice na primjeru Prašnika kod Okučana, Muškog bunara na Psunju i Čorkove uvale u Nacionalnom parku Plitvička jezera.
Drugi dio knjige ima samo jedno poglavlje, a prikazuje Prpićev nastavni rad i predmete koje je predavao na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. To su Ekologija šuma, Fitološka bioklimatologija te Uređivanje bujica i vodogradnje.
Treći dio knjige ima dva poglavlja i 14 potpoglavlja, a prikazuje Prpićev stručni rad raščlambom uvodnika u Šumarskom listu, čiji je bio glavni urednik od 1970. do 2010. godine. Prpić je, kao glavni urednik i autor uvodnika obilježio pisanu povijest Šumarstva Hrvatske, prepoznavajući teme od važnosti za šumarstvo i artikulirajući stručnu i znanstvenu raspravu o njima. Od velikog broja uvodnika izabrani su samo oni koji obrađuju i danas prepoznatljive šumarske teme.
U četvrtom dijelu knjige prikazan je ekološko-biološki monitoring na primjeru dugotrajnog motrenja nizinskih šuma na trajnim pokusnim plohama u Posavini, koje je osmislio Prpić i na kojima je organizirao i vodio motrenje. Ovaj njegov znanstvenoistraživački angažman s razlogom je prikazan zasebno, jer je upravo sustavno motrenje šuma pokazatelj serioznosti koja ga je krasila i koju je očitovao kao uvaženi sugovornik u nizu slučajeva kada je bio sudionik rasprava o hidrotehničkim zahvatima u području ni­zinskih ekosustava.
U petom dijelu knjige, kroz četiri poglavlja prezentirani su prilozi o Branimiru Prpiću kao suosnivaču i članu Akademije šumarskih znanosti, prikazan je njegov životopis, tu se nalaze i slikovni prilozi vezani uz njegov znanstveni, nastavni i stručni rad te popis njegovih znanstvenih i stručnih radova.
Knjiga obiluje nizom krasnih fotografija i tehnički je izvrsno uređena. Napisana je u pripovjedačkom stilu koji ju čini privlačnom za čitanje. To nije samo monografija o Branimiru Prpiću; to je homage Prpiću, priznanje njegovom doprinosu razvoju ekologije šuma, a istovremeno i diskretni prikaz razvoja ekologije šuma i njenog pozicioniranja u promišljanju gospodarenja kopnenim ekosustavima u cjelini. Treba istaći da se radi o knjizi koja traži aktivnog čitatelja, knjizi koja čitatelju predstavlja Prpića kao stručnjaka, znanstvenika i sveučilišnog profesora, ali tako da ga uvlači u kritičko promišljanje o temama koje se provlače kroz njegov život i rad, a koje su aktualne i dan-danas. Autori iznimno suptilno vode čitatelja kroz gotovo šest desetljeća Prpićevog djelovanja u struci i znanosti, uvodeći ga diskretno u ulogu aktivnog dionika propitivanja znanstvenih i stručnih tema, budeći u njemu znatiželju, samopouzdanje i spremnost na konstruktivnu raspravu o ekologiji šuma i šumarstvu, može se reći, upravo u maniri Branimira Prpića. Knjiga nema samo biografsku i bibliografsku vrijednost, nego i znanstvenu i stručnu vrijednost te je po tomu pravo osvježenje u suvremenoj šumarskoj i ekološkoj literaturi.
Prof. dr. sc. Milan Glavaš: ENCIKLOPEDIJA DOMAĆEG LJEKOVITOG BILJA
Dario Kremer
Autor Enciklopedije je prof. dr. sc. Milan Glavaš, umirovljeni profesor Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Izdavač knjige je Naklada Ceres iz Zagreba, pripremu za tisak napravila je Katarina Zlatec, dok je sam tisak obavljen u Tiskari Zelina. Recenzenti su: prof. em. dr. sc. Vladimir Beus, dopisni član Akademije nauka u Bosni i Hercegovini, zatim prof. dr. sc. Josip Borošić, umirovljeni profesor Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Dario

ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 88     <-- 88 -->        PDF

Kremer, znanstveni savjetnik Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te mr. sc. Ivan Grgesina, dipl. ing., stalni sudski vještak Županijskog suda u Osijeku tehnološke struke za procjene iz područja prehrambene tehnologije.
Obujam knjige je 1376 stranica. Gradivo je raspoređeno u poglavlja Predgovor, Uvod, Sistematika biljaka, Kazalo, Literatura te O autoru. Tim se redom daje prikaz knjige.
Predgovor: U kratkom Predgovoru autor naglašava važnost biljaka koje čovjek od najstarijih vremena koristi kao hranu i lijek. Zbog toga se od davnina prikupljaju i čuvaju podaci o ljekovitom bilju. U prvo vrijeme saznanja se prenose s koljena na koljeno, a s otkrićem pisma počinju se zapisivati podaci i o ljekovitom bilju. Nadalje, autor pojašnjava zašto su biljne vrste u knjizi grupirane prema sistematici sljedećim riječima: ‘‘Sve su opisane biljke grupirane prema biljnoj sistematici, odnosno grupirane prema srodnosti, jer srodne biljke imaju sličan kemijski sastav i uporabu’’. Slijede zahvale autorima koji su ustupili svoje fotografije, kao i zahvale recenzentima te obitelji autora.
Uvod: Na početku ovog poglavlja dan je kratki povijesni pregled pisanih zapisa o ljekovitom bilju. Tako doznajemo da je najstarija knjiga o ljekovitom bilju nastala u Kini oko 3700 god. p. n. e. Prva medicinska knjiga u Hrvatskoj je djelo Flos medicinae sholae salernitanae Konstantina Afričkog koju je 1768. godine na hrvatski jezik preveo franjevac Emerik Pavić. To je vrijeme kada u nas, gotovo isključivo, svećenici (pavlini, franjevci, benediktinci) svoja saznanja o ljekovitom bilju zapisuju u ‘‘ljekaruše’’ ili ‘‘likaruše’’. Slijedi pojašnjenje načina na koji su u knjizi pojedine ljekovite biljne vrste opisane.
Sistematika biljaka: Poglavlje počinje s povijesnim pregledom razvoja sistematike biljaka. Prva faza razvoja sistematike koja se temelji na vanjskim odlikama, započinje s prvim opisima i crtežima ljekovitih biljaka nastalim oko 4500 god. p. n. e. Utemeljiteljem botanike smatra se Teofrast (372. – 287.) koji je opisao i klasificirao oko 480 biljnih vrsta po tome jesu li one drvenaste ili zeljaste. U drugom razdoblju razvoja botaničke znanosti od 16. do 18. stoljeća uvode se deskriptivno-morfološki principi te nastaju knjige s opisima i slikama biljaka, skupljaju se herbariji te osnivaju prvi botanički vrtovi s ljekovitim biljem. Glavni je predstavnik toga razdoblja Carl Linne (1707. – 1778.) koji je imenovao oko 10 000 vrsta na temelju binarne nomenklature. Njegova je klasifikacija umjetna, jer se temelji na dijelovima cvijeta, ponajprije na broju prašnika. Uspostava prirodnog sustava zasnovanog na filogenetskoj srodnosti i morfološkoj sličnosti među biljkama počinje s Charlesom Darwinom (1809. – 1882.).
Biljne vrste opisane u Enciklopediji pripadaju odjeljku sjemenjače, odnosno pododjeljcima golosjemenjače i kritosjemenjače. Vrste su dalje razvrstane u 3 razreda, 49 redova, 93 porodice te 296 rodova s 450 vrsta. Autor osnovne podatke daje za više taksonomske kategorije (razrede, podrazrede, redove), dok su opširnije opisane niže kategorije (porodice, rodovi, vrste).
Glavni dio ovog poglavlja i knjige općenito su opisi ljekovitih biljnih vrsta. Radi što lakšeg prepoznavanja pojedinih vrsta, njihovi opisi su popraćeni s jednom ili nekoliko kvalitetnih fotografija u boji, ukupno njih gotovo 1000. Nakon domaćeg naziva dan je danas važeći latinski naziv vrste. Praktično za svaku vrstu navedeno je nekoliko drugih domaćih naziva, a često i najpoznatiji sinonimi na latinskom jeziku. Potom slijedi sažeti opis areala (rasprostranjenosti) dotične svojte, dok su značajke Staništa na kojemu svojta obitava prikazane opširnije. Najzanimljiviji dio opisa vrste počinje s odlomkom Povijest, u kojemu se navodi njeno korištenje tijekom duljeg razdoblja. Osobitu zanimljivost ovom odlomku daju ulomci iz mitologije i narodnih vjerovanja. Morfološke značajke prikazane su sažeto za opće poznate vrste (poput domaće jabuke ili domaće kruške), dok su za sve ostale vrste dani opširniji opisi. Odlomak Ljekoviti dijelovi sadrži službeni hrvatski i latinski naziv droge (ukoliko postoji), odnosno opis dijelova koji se koriste u liječenju. Opisano je na koji se način pojedini dijelovi biljke prikupljaju, pripremaju, dorađuje i skladište. U odlomku Sastav dan je prikaz najznačajnijih kemijskih sastavnica dotične vrste. Najvažniji dio opisa svake vrste predstavlja odlomak Upotreba. Ovdje autor navodi opće, a zatim i one manje poznate spoznaje o dotičnoj vrsti. Navedeno je preventivno i terapijsko djelovanje biljke, način primjene (unutarnja, vanjska), djelovanje pojedinih sastavnica, vrsta pripravka koji se koristi pri terapiji. Odlomak Biljke za mješavine sadrži popis biljnih vrsta s kojima se dotična biljka može zajedno koristiti, a kako bi joj se poboljšalo ljekovito djelovanje. Štetne posljedice do kojih može dovesti uporaba pojedinih biljaka

ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 89     <-- 89 -->        PDF

navedene su u odlomku Nuspojave. Ovdje se navodi i tko eventualno ne bi trebao koristiti dotičnu biljku. S obzirom da su neke ljekovite biljke otrovne, odlomak Otrovnost donosi opis načina djelovanja pojedinih otrovnih sastavnica. Za takve biljke redovito su navedeni i simptomi trovanja, a sve zato da se takva stanja što lakše prepoznaju te da bi se što prije poduzele mjere za njihovu sanaciju. Neke biljke imaju primjenu i u liječenju domaćih životinja, što se navodi u odlomku Primjena u veterinarstvu.
Kazalo: Navedeni su hrvatski i latinski nazivi opisanih biljaka, ali i više taksonomske kategorije (rodovi, porodice, redovi, podrazredi, razredi).
Literatura: Autor je koristio 86 literaturnih izvora.
O autoru: U opširnijoj biografiji naveden je sažetak bogatog stručnog i znanstvenog rada autora. Izdvojiti se može preko 200 znanstvenih i stručnih radova objavljenih samostalno ili u suautorstvu, zatim poglavlja u deset knjiga i tri monografije. Uz to, napisao je dva sveučilišna udžbenika i tri skripte. U dugogodišnjoj sveučilišnoj karijeri bio je voditelj (mentor) troje doktoranata, šest magistranata i preko 100 diplomanata. Posebno se istakao u popularizaciji struke i znanosti. Za svoj rad dobio je više nagrada i priznanja.
Zaključak: Domaće ljekovito bilje na ovako sistematičan i sveobuhvatan način nije do sada u nas obrađeno. Enciklopedija domaćeg ljekovitog bilja napravljana je za potrebe stručnjaka, ali i za sve one koji se s ljekovitim biljem tek usputno susreću. Opisi vrsta su stručni, ali u isto vrijeme jednostavni i svakom razumljivi. Knjiga će poslužiti jednako dobro onima koji se s ljekovitim biljem svakodnevno susreću, ali i onima koji će tek povremeno posegnuti za nekom knjigom o ljekovitom bilju.
Prof. dr. sc. Dalibor Ballian: POLJA I VISORAVNI BOSNE I HERCEGOVINE
Davorin Kajba
Nakon promocije knjige „Zemlja planina Bosna i Hercegovina“ u Sarajevu je nedavno tiskana monografija „Polja i visoravni Bosne i Hercegovine“ u izdanju Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi iz Sarajeva. Monografija sadrži 231 stranicu i bogato je ilustrirana s više stotina autorskih fotografija, a nastala je kao rezultat dugotrajnog rada autora na poljima i visoravnima Bosne i Hercegovine. Knjiga sadrži ukupno 47 lokaliteta i po tome je od posebne vrijednosti, jer se uobičajeno obrađuje samo po jedno polje ili visoravan. Brojni prikazani podaci prikupljani su od lokalnog stanovništva, šumara i lovaca, a dijelom se po prvi puta navode i neka saznanja do kojih je autor došao svojim zapažanjima na terenu. U monografiji su obrađeni osnovni podaci o pojedinom polju i visoravni, njihovoj morfologiji, poziciji i ekologiji, kao i osnovne znanstvene spoznaje o flori i fauni.
Polja u Bosni i Hercegovini zauzimaju 5 % njezinog teritorija, no kako navodi autor, prijeti im ekološka katastrofa, jer su već duže vrijeme izložena sustavnom uništavanju, ponajprije neplanskom urbanizacijom, odnosno izgradnjom turističkih naselja bez potrebne infrastrukture. Također se problemi pojavljuju zbog neprimjerenih sječa, prekomjernog sakupljanja ljekovitog bilja, kao i zbog pojave krivolova koji je već naveliko narušio populacije autohtone faune. Boraveći na ovim poljima i visoravnima, a radeći ponajprije na selekciji šumskog drveća, autor je obišao i mnoga prilično udaljena i nedostupna mjesta. Dolazeći do najskrovitijih mjesta nastale su i vrlo vrijedne autorske fotografije.