DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 79     <-- 79 -->        PDF

zadruga, 1943) osvrće na štete koje trpe pojedini krajevi i na štete u gospodarstvu zbog nerazvijenog pčelarstva i nepostojanja pčelinjih zajednica u dijelovima Hrvatske te posljedične nemogućnosti oprašivanja. U članku se spominje da je korist od oprašivanja deseterostruko veća od koristi koje pčele donose u medu i vosku, što je gotovo sukladno suvremenim procjenama. Navodi se i da sječa i krčenje šuma i šikara dovodi do nazadovanja pčelarstva. Zadruga apelira na šumare i prijatelje šumarstva da porade na podizanju pčelarstva.
U istom broju Hrvatskog šumarskog lista ing. Ante Abramović (Abramović, 1943) obrađuje problematiku pošumljavanja krša mješovitim listačama i četinjačama koje ima zadaću da novopodignuta šuma što više podmiri narodne potrebe, u koje između ostaloga spada i unapređivanje pčelarstva i voćarstva.
Ing. Roman Sarnavka pišući o šumskim paužitcima (sporednim proizvodima) i njihovom iskorištavanju, također u Hrvatskom šumarskom listu, (Sarnavka, 1943) spominje šumske pčele koje su sa šumama vezane u jednu organsku cjelinu.
Istaknuti šumar Andre Perušić u knjižici „Šuma i pčela“ (Perušić, 1944) predlaže načine pojačavanja pčelinje paše u šumama vraćanjem šuma u prirodno stanje, čuvanjem i uzgajanjem medonosnog drveća, uzgojem medonosnog bilja prilikom pošumljavanja, preuređenjem šumskih rubova te zasađivanjem slobodnih šumskih prostora medonosnim biljem. U prilogu knjižice Perušić daje pregled medonosnog bilja (drveće, grmlje i polugrmlje) s gradacijama medonosnosti te prinosa nektara, peluda, ljepljivog voska i popolisa, koje se kreću od 3 (vrlo dobro) do 1(slabo ) i 0 (nepoznato). Zalažući se za sadnju medonosnog bilja pri gospodarenju šumama, Perušić veliku pozornost posvećuje i estetskim vrijednostima šuma koje se određenim intervencija mogu poljepšati, na način da daju bolju orijentaciju kao i korist pticama, pčelama i divljači.
Isti odnos prema šumarstvu zadržao se i poslije II. svjetskog rata te šumar Dušan Srdić u Šumarskom listu (Srdić, 1946) pišući o važnosti pčelarstva za šumarstvo ubraja pčelarstvo u neiskorištene „kapitale ili glavnice“ o kojima u svom djelu „Mrtvi kapitali“ piše književnik Josip Kozarac. Prema Srdiću, korist koju vrše pčele, kako u poljodjelskoj, tako i šumskoj oplodnji je 6-10 puta veća od vrijednosti proizvedenog meda i voska. Bez pčela, ljudi su u oplodnji šumskog drveća prepušteni samo(j) prirodi. Srdić podržava ideju Andre Perušića da se kod svake šumarije osnuje mali uzorni pčelinjak (Perušić, 1944).
U izuzetno važnom djelu „Šumarski priručnik“, preteči „Šumarske enciklopedije“ Vilim Bastal dao je opsežan osvrt na problematiku pčelarstva u kontekstu proizvoda animalne prirode i njihovog iskorištavanja u šumarstvu (Bastal, 1946). Bastal je obradio čimbenike o kojima ovisi uspjeh pčelarenja, a to je ponajprije potreba uvođenja naprednih metoda pčelarstva te stalnog unapređivanja pčelinje paše, pri čemu se vizionarski osvrnuo na problematiku klimatskih prilika. Ističe da se najbolje područje za pčelarstvo nalazi u šumskim brdovitim krajevima. Također, naglašava važnost peludonosnog drveća budući da je pelud pčelama potrebna za pravodobni razvoj legla. Bastal potom nabraja vrste drveća važnog za optimizaciju glavne i kasne pčelinje paše i ističe važnost rubova šuma kao područja koja služe kao suncobrani i vjetrobrani pri smještaju košnica. U tom kontekstu daje i preporuke za sadnju drveća koje pogoduje pčelama, posebice spominjući vrste Salix, Populus, Betula i Sorbus te divlje voćkarice i bagrem. Od poželjnog grmlja na rubnim šumskim područjima nabraja Prunus spinosa, Crataegus, Ligustrum, Berberis, Cornus, Evonimus, Lonicera, Rhamnus, Rosa, Rubus, Staphilea, Sambucus i dr. Valja napomenuti da Bastal naglašava i potrebu suradnje privatnih posjednika poljoprivrednog zemljišta i države kao vlasnice većih šumskih kompleksa.
Ilija Lončar u članku Šumarstvo i pčelarstvo (Lončar, 1946) ističe potrebu da se prilikom obnove i njege sastojina kod šumskih radova obrati pozornost na medonosno drveće jer „kod pčelarenja ne može išta biti štetno za šumu“. Ističe važnost rubova šuma za pčelarstvo te predlaže da se tu sadi i uzgaja niže drveće i grmlje, s posebnim naglaskom na peludonosno bilje, kao što su npr. lijeska i vrba iva. Lončar spominje i prinose meda kod pčelarenja u šumama koji iznose oko 30 kg, a u posebice povoljnim prilikama i do 100 kg po košnici te detaljno opisuje vrste medonosnog šumskog drveća i grmlja. I on, također predlaže osnivanje pčelinjaka uz lugarnice.
Godine 1948. Perušić (Perušić, 1948) pišući o mobilnom (selećem) pčelarenju zaključuje da se u Hrvatskoj selenje prakticira već nekoliko desetljeća, ali u ograničenom opsegu. Pčelari iz mediteranskih krajeva sele pčele u kopnene krajeve na planinske, livadne i šumske paše, dok kontinentalci (između ostaloga) odlaze na paše bagrema, šumsku pašu u crnogoričnim šumama te lokalne paše kestena. No, još nisu izrađene fenološke karte, iako su one temelj uspješnom mobilnom pčelarenju.
O važnosti i potrebi izrade fenoloških istraživanja u pčelarstvu piše i Vitomir Jovanović (Jovanović, 1956), pojašnjavajući da pojedine biljke ne mede podjednako ne samo na svim mjestima, nego i u raznim godinama na jednom te istom mjestu. Razlike se pojavljuju zbog zemljopisnog položaja, kemijskog sastava tla, razlika u temperaturi tla, pravca i intenziteta vjetrova, intenziteta i dužina insolacije, vlage u zraku, pa čak i atmosferskog tlaka. Jovanović naglašava važnost pčelarskih obavještajnih zajednica te ukratko iznosi i povijest fenoloških istraživanja na području Hrvatske, a koja sežu čak u 1884. godinu kada je profesor varaždinske gimnazije A. E. Jurinac načinio opsežni izvještaj „O pčelarstvu oko Varaždina u godini 1884“ te ga sljedeće godine objavio u Hrvatskoj pčeli (Jurinac, 1885).