DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2019 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Apišumarstvo – pčelarstvo i šumarstvo Apiforestry – beekeeping and forestry Zdenko Franić Sažetak U radu je kroz pregled znanstvene i stručne literature prikazana povijest interakcije pčelarstva i šumarstva (apišumarstva) u Hrvatskoj. Sistematizirane su najvažnije preporuke i zaključci. Gotovo svi autori kao preduvjet naprednog pčelarenja i umanjivanja negativnog utjecaja klimatskih promjena na pčele preporučuju sadnju medonosnog bilja bogatog nektarom i peludom. Prilikom obnove i sadnje šuma od medonosnog drveća posebice se preporučuje sadnja bagrema, lipe i kestena. Korist od pčela vezana uz oprašivanje i održavanje bioraznolikosti, a koja je na razini EU procijenjena na oko 1280 € po pčelinjoj zajednici, višestruko nadmašuje neposrednu korist od meda i ostalih pčelinjih proizvoda. U Hrvatskoj apišumarstvo, posebice u kestenovim šumama, pruža priliku za razvoj inovativnih aktivnosti i usluga koje se zasnivaju na pčelarstvu. Primjer jest apiterapija kao zdravstveni segment pčelarskog turizma. Problematika apišumarstva i dalje treba biti predmet multidisciplinarnih istraživanja, a koordinaciju i suradnju između sektora šumarstva i pčelarstva treba neprestano poboljšavati. Ključne riječi: šumarstvo, pčelarstvo, medonosno bilje, oprašivanje, bioraznolikost UVOD INTRODUCTION Još u nedavnoj prošlosti, šume i prašume bile su, a u nekim krajevima još su uvijek prirodno obitavalište pčela. Cvjetovi i lišće šumskog drveća osiguravaju medonosnim pčelama hranu (cvjetne sokove – nektar i lisne sokove), a stabla osiguravaju pčelinjim društvima (pčelcima) pogodni fizički zaklon. Pčelarstvo na šumskim područjima stoga pruža mogućnost jednostavnog i brzog stvaranja dodane vrijednosti, odnosno ekonomske dobiti i iskorjenjivanja siromaštva s fokusom na zapošljavanje i samozapošljavanje (Bradbear, 2009; Hill i Webster, 1995; Keča i sur., 2017). Zanimljivo je da se u međunarodnoj literaturi ističe kako su na globalnom planu sustavni podaci i znanstvena istraživanja o međusobnoj interakciji šumarstva i pčelarstva prilično oskudni, iako šumarstvo i pčelarstvo imaju dugu zajedničku povijest (Hill i Webster, 1995). Također se ističe da je uloga pčela u održavanju šuma i životinja ovisnih o šumama slabo poznata i nedovoljno uvažavana (Bradbear 2009). Ne čudi stoga da interakcija pčelarstva i šumarstva, za koju se smatra da ima velik potencijal u osiguravanju sigurne opskrbe hranom, sprječavanju deforestacije, reduciranje erozije i klizišta te poticanje reforestacije i aforestacije odnedavna ima zaseban termin: apišumarstvo, engl.: apiforestry (Ingram, 2014). Posljednjih godina se na globalnom planu pojavila kriza oprašivanja koja ugrožava održivost poljoprivredne proizvodnje i bioraznolikost općenito, a potrebe za oprašivanjem rastu puno brže nego što se povećava broj pčelinjih zajednica (Aizen i Harder, 2009). Štoviše, sektor pčelarstva je unatrag nekoliko desetljeća sve više ugrožen pojavom značajnog broja novih uzročnika različitih bolesti pčela, posebice invazijom grinje Varroa destructor te širokom upotrebom pesticida. Također, na zdravlje i opstojnost pčela sve je izraženiji nepovoljni utjecaj klimatskih promjena. Sve to rezultira velikim gubitcima pčelinjih zajednica, posebice zimi. Neke države, primjerice SAD, izdale su specijalne priručnike za gospodarenje zemljištem i šumama kako bi se stimuliralo i oprašivače (U. S. Department of Agriculture i |