DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2018 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Najčešće se pritom o šumi govori samo u školskim učionicama, pri čemu se rijetko uključuje znanje o održivom razvoju i povezanosti šume s općim pitanjima razvoja i opstanka društva. Učenje o šumi usko povezano je s potrebom iskustvenog učenja izvan učionica. Tako se s ciljem da se odgojem i obrazovanjem utječe na zdrav tjelesni i psihički razvoj djece, već krajem 19. stoljeća rodila ideja škole na otvorenome. U takvim školama u prirodi nastojalo se da djeca što više nauče iz same prirode, a praksa pokreta za odgojem u prirodi razvila je i šumske škole. S vremenom se prihvatilo da su šume prvorazredni odgojno-obrazovni poligon te ponajbolji temelj za dječju kreativnost, koja je možda najvažnija osobina, ali i vještina za njihov razvoj i budući osobni uspjeh*. Cilj je šumske edukacije zbližiti sudionike edukacije s prirodom. Jedno od glavnih načela takve edukacije je da se šumu treba doživjeti kroz iskustvo srca, glave i ruku. Šumu treba doživjeti svim osjetilima, mora je se osjetiti, što znači vidjeti, slušati, dodirnuti, mirisati. Postoji i mnogo toga u šumi što se može kušati. Kod djece treba probuditi zanimanje da kroz igru šumu dožive i osjete putem svih osjetila i steknu iskustva važan za njihov emocionalni i fizički razvoj. Za razumijevanje prirode i posebno šuma, širom su svijeta, posebno popularne “šumske učionice”, pri čemu se edukacija provodi kroz stručno vođenje i radionice na izvornim lokalitetima i tijekom kojih se kombiniraju metode razgledavanja izložbi, demonstracija, praktičnih radova, igara, crtanja, pisanja, razgovora i usmenog izlaganja i dr. Što treba znati o šumskim radionicama? Šumske radionice jesu način spoznavanja šume koji se odvija edukacijom na autentičnim šumskim lokacijama, a uključuju više tema, aktivnosti i igara koje se pod stručnim vodstvom izlažu posjetiteljskim grupama. Pritom su takve teme unaprijed detaljno planirane i s jasno prepoznatljivim ishodima. Za izvođenje pojedinih elemenata šumskih radionica uređuju se posebni sadržaji i infrastruktura, koji uključuju učenje na otvorenim prostorima (takve se mikro-lokacije zovu i „zelene učionice“), vidikovce i posebno uređene poučne staze. U nekim se slučajevima koristi već postojeća šumska infrastruktura kao što su ceste, staze, lovačke čeke, nadstrešnice, hranilišta i sl. Dodatno se za šumske radionice pripremaju raznovrsni edukacijski materijali i rekviziti kao što su uzorci kore, različito sjemenje, plodovi, lišće i dr. U izboru aktivnosti vodi se računa da se izaberu one koje sadrže motivacijske elemente, jer privlače pozornost i/ili one koje sudionike potiču boljoj pokretljivosti, veselju i zabavi. Općenito, važno za čitavog trajanja šumske radionice držati sudionike u koncentraciji i dobroj volji te stoga za radionicu treba pripremiti praktične i shvatljive teme – jer kad su u pitanju dječje radioničke skupine, teorije ima dovoljno u razredu! Dobar je način planirati što više dojmljivih trenutaka i posebnih doživljaja kao što su iznimni vidici, izvori, kvrgava stabla, duplje i dr. U svemu je potrebno voditi računa da radionice trebaju motivirati sudionike na buduće aktivno uključivanje u očuvanje prirode. Važni doprinosi šumske pedagogije – kao poseban vid učenja ‘o šumi u šumi’ unutar šumarske struke razvijeno je posebno područje – šumska pedagogija koja poučava o šumi, a posebice o neekonomskim aspektima šume. Šumska pedagogija postala je alat šumarske struke za podučavaje o okolišu i životnim ciklusima šume, pri čemu kroz |