DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2018 str. 64     <-- 64 -->        PDF

vegetacijskog pokrova je moguće snimati iz zraka omogućujući na taj način jeftin i precizan oblik monitoringa i pridobivanja različitih informacija o istom (Gašparović i sur., 2017). Značajna prednost je i mogućnost uvida teško dostupnih i udaljenih površina, kao i približavanje osjetljivim ili agresivnim vrstama (Chabot i Bird, 2015.). Razvojem termalnih kamera namijenjenih korištenju s lakih bespilotnih letjelica, otvorila se mogućnost detekcije divljih životinja, koje žive unutar šumskih ekosustava i koji se teško mogu detektirati iz zraka korištenjem klasičnih kamera koje su osjetljive na spektralne kanale u vidljivom dijelu spektra(npr. RGB kamere). Tehnologija snimanja divljih životinja iz zraka daje mogućnost utvrđivanja veličine populacije i njezine interakcije sa staništem na otvorenim površinama poput ptica (Grom et al., 2013), a sada korištenjem termalnih kamera i tipično šumskih životinja poput krupnih dvopapkara ili krupnih predatora. Najčešće korištena uobičajena metoda utvrđivanja brojnosti krupnih vrsta divljači je metoda osmatranja s osmatračnica u redovitim vremenskim intervalima, metoda identificiranja i brojanja izmeta, metoda prebrojavanja na transektima, Lincon – Petersonova metoda (cach – release – cach) (Sutherland, 2006), korištenje senzornih kamera (Jacobson i sur., 1997; Karanth i sur., 2006; Tomljanović i sur., 2010; Plhal i sur. 2011) i druge. U novije vrijeme se koriste i metode DNK analize kako bi se utvrdila brojnost nekih vrsta sa širokim radijusom kretanja i male gustoće populacije kao što su krupni predatori (Miller i sur., 2005; Caniglia, 2008). Utvrđivanje brojnog stanja parnoprstaša ili krupnih predatora često se provodi iz različitih razloga, a često takva prebrojavanja korištenjem konvencionalnih metoda u šumskim ekosustavima ovise o financijskim sredstvima, raspoloživosti ljudi, gustoći populacije vrste koja se prebrojava itd.
S obzirom da daljinska istraživanja krupne divljači korištenjem termalnih kamera na bespilotnim letjelicama gotovo da i ne postoje, ovdje se pokušala utvrditi operativna primjenjivost takvog sustava. Za objekt istraživanja odabrana je divlja svinja (Sus scrofa) kao jedna od najčešćih vrsta krupne divljači u Europi,koja se u mnogim državama tretira kao štetnik, osobito u poljoprivredi, što je jedan od razloga nužnosti poznavanja brojnog stanja te vrste (Seward i sur., 2004.) Divlja svinja vrsta je široke ekološke valencije, koja u prirodi naraste i preko 200kg. Kako je svejed, dio dnevnih potreba zadovoljava uzimajući biljnu hranu (sjeme, zeleni biljni dijelovi, korijen), dok dio potreba zadovoljava i uzimanjem hrane animalnog porijekla (ličinke, crvi, gliste, kukci, sitni glodavci) (Massei i Genov, 2004). Iz tog razloga divlja svinja često se nastanjuje u vlažnim šumskim staništima, gdje u površinskim slojevima tla ima mogućnost rovanja za hranom, što istovremeno zbog uvjeta staništa otežava utvrđivanje populacijskih parametara.