DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2018 str. 112 <-- 112 --> PDF |
MIROSLAV LUC, dipl. ing. šum. (1953.-2018.) Katica Nuspahić S velikom tugom oprostili smo se 9. kolovoza 2018. godine na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu od našeg kolege i prijatelja dipl. ing. šum. Miroslava Luca. Naš kolega Miro, kako smo ga zvali, rođen je 26. 9. 1953. godine u Slavonskom Brodu, gdje završava osnovnu školu, a potom Gimnaziju Zlatko Šnajder 1972. godine. Po završetku gimnazije iste godine upisuje Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na kojemu je diplomirao 1978. godine. Prvi posao dobio je u Drvnoj industriji Slavonija gdje radi godinu i pol dana, a potom se zapošljava u Šumskom gospodarstvu Josip Kozarac u šumariji Nova Kapela na radnom mjestu upravitelja šumarije. Nakon ustrojavanja Javnog poduzeća Hrvatske šume radi u Upravi šuma Slavonska Požega kao stručni suradnik za mehanizaciju, a na istom radnom mjestu ostaje i nakon formiranja Uprave šuma Podružnice Nova Gradiška. 2003. godine odlazi na mjesto upravitelja šumarije Trnjani, gdje ostaje do 2008. godine, a potom radi na mjestu savjetnika voditelja Podružnice do 2012. godine. Od 2012. do umirovljenja 2013. godine radi u RJ Transport i mehanizacija. Uz ljubav prema šumi uvijek je bio izuzetno privržen i svojoj obitelji, supruzi Danici, također dipl. ing. šum., kao i prema kćerima Marti i Berislavi te unucima Stjepanu i Katarini. Slobodno vrijeme Miro je provodio u prirodi, u svom voćnjaku, gdje je nalazio mir i spokoj nakon napornog rada, kao i u lovu, družeći se s kolegama lovcima, vodio im lovnogospodarske osnove i podučavao ih lovnoj etici i uzornom ponašanju u lovištu. Našeg dragog Miru pamtit ćemo, ponajprije, kao dobrog čovjeka, oličenje pravog slavonskog šumara, poput Josipa Kozarca, s obveznim šokačkim šeširom, ufrkanih brkova, širokog osmijeha i uvijek spremnog pomoći mladim kolegama sa svojim bogatim znanjem stečenim radom u šumi. Neka mu je laka hrvatska gruda! ANTUN (TONA) GROSS (1932.– 2018.) Miroslav Harapin Antun (Tona) Gross, ing. drvne tehnologije – finalni smjer, ostavio nas je u utorak 9. siječnja u 86.g. života nakon duge i teške bolesti. Antun Gross rođen je u Pakracu 23. 2. 1932.g. Sin je Antuna i Katarine rođene Paver. Potječe iz šumarske obitelji. Osnovnu školu završio je 1942.g., a gimnaziju 1947.g. u Pakracu. Srednju Šumarsku školu pohađao je u Karlovcu i maturirao 1950.g. Iste godine 1. kolovoza počinje raditi u DIP-u Nova Gradiška u Pilani u Pakracu. Zatim radi u Šumariji Pakrac i Lipik do 1. studenoga 1954.g. Nastavlja |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2018 str. 113 <-- 113 --> PDF |
raditi u Šumariji Sirač do kraja 1959.g. na mjestu referenta za iskorištavanje šuma. Nakon toga prelazi u DIP Papuk u Pakrac, gdje je bio upravitelj Tvornice parketa. U listopadu 1965.g. odlazi na studij u Višu tehničku školu za finalnu obradu drva u Novoj Gradiški. Nakon završetka školovanja uz rad, postavljen je za pomoćnika direktora u DIP-u Papuk u Pakracu, gdje radi do 1. travnja 1972.g. Nakon toga odlazi u DIP Karlovac na mjesto tehnologa i upravitelja Tvornice parketa i Pilane i savjetnika za tehnologiju. Uz radni odnos u DIP-u Karlovac bio je dvije godine (1979-1980) predavač u Srednjoj šumarskoj školi u Karlovcu kao nastavnik stručnih predmeta: Tehnologija drvnog materijala i Strojevi za obradu drva. Ing. Gross bio je aktivni član Hrvatskog šumarskog društva – Ogranka Zagreb. Bio je redoviti sudionik druženja na Šumarskom četvrtku u Šumarskom domu, kao i svakogodišnjih Šumarskih stručnih ekskurzija diljem Hrvatske. Bio je dragocjen autoritet i sugovornik kada se raspravljalo o šumarskoj problematici. Dragi naš Tona, hvala ti za sve što si učinio za unapređenje drvne finalne tehnologije i za svaki susret i druženje. Oproštaj s tobom nije rastanak. Neka te na tvom tihom putu u Vječni mir prate naša sjećanja, zahvalnost i molitve. Prof. dr. sc. ŠIME MEŠTROVIĆ (1933.-2018.) Jura Čavlović Dana 13. rujna 2018. godine, profesor dr. sc. Šime Meštrović preminuo je u 86. godini života nakon kratke i teške bolesti. Sve nas je zatekla spoznaja bolne istine kako je naš dragi profesor zauvijek otišao, kao i neminovnost prihvaćanja ovoga velikog gubitka za njegovu obitelj, prijatelje, i za sve nas koji smo na različite načine bili u doticaju s njegovom osobom i djelovanjem. Dva mjeseca nakon našeg zajedničkog zavodskog druženja, bilo nam je teško prihvatiti istinu kako je to bilo naše zadnje druženje s profesorom Meštrovićem. Iako smo znali da se borio s teškom bolešću, nekako smo vjerovali i nadali se kako će se naša druženja nastaviti. Unatoč tomu što je bio veliki borac koji se ne predaje lako, čovjek snažne životne volje i velikih planova, smrt je bila neumoljiva. Želio je još puno toga ostvariti, kao i uživati u plodovima svoga rada u krugu obitelji i ljudi koje je volio. Ostaje utjeha i vjera kako je to dio nekog višeg, savršenijeg plana, koji ne možemo u potpunosti pojmiti, i kako je na kraju svog bogatog životnog puta uplovio u mirnu i sigurnu luku. Preminulom profesoru Šimi Meštroviću, koji u svakome od nas koji smo ga poznavali izaziva posebna sjećanja i emocije, upućujemo poštovanje i zahvalnost podsjećanjem na njegov životni put i njegovu posebnu osobu. Svojim pozitivnim duhom i energijom, i načinom življenja usmjerenim na ljubav, požrtvovnost i dobrotu, profesor Meštrović je ispisao uspješan i bogat privatni obiteljski i profesionalni životopis. Dr. sc. Šime Meštrović redoviti sveučilišni profesor, rođen je na otoku Drvenik Veli, općina Trogir. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu 1945. godine, a nižu gimnaziju u Splitu 1948. godine. Tijekom 1944. i 1945. godine proveo je 14 mjeseci u izbjeglištvu u El Shatu (Egipat) zajedno s ostalih 40-tak tisuća hrvatskih izbjeglica iz Dalmacije. Možda je upravo taj život na rubu pustinje utjecao na njegovo životno opredjeljenje za borbu protiv toga da naš Mediteran ne postane kamena pustinja. Srednju šumarsku školu završio je 1952. godine. Opredjelivši se za nastavak obrazovanja na fakultetu tijekom 4 godine srednje škole pohađao je izvanredno i i završio 8. razred realne gimnazije u Splitu. S obzirom da se nije mogao upisati neposredno na Šumarski fakultet, otišao je u praksu, te je kao šumarski tehničar radio u Š.G. “Dalmacija” Split do kraja rujna 1953. godine. Tih godinu dana rada bilo je odlučujuće za usmjerenje mladog šumarskog tehničara i njegov cjelokupni stručni razvoj. Naime, njegovi prvi zadaci u struci te 1952. godine bili su radovi na uređivanju šuma s poznatim taksatorom dipl. ing. Markovićem, koji ga je |