DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 88     <-- 88 -->        PDF

Mi i životni prostor
Juraj Medvedović
Nakon terenskih istraživanja svojstava životnog prostora, mi istraživači prilikom objave rezultata prikazujemo podatke mjerenja i opažanja u tablicama i grafikonima, opisujemo njihovo značenje za biljni i životinjski svijet, rijetko za život ljudi. Nama šumarima se čini da to i nije naš zadatak, da nije ni poželjno pisati o našem doživljaju prostora u kojemu smo istraživanje provodili.
Ponašamo se kao da smo izvan prostora kojega proučavamo. Isključujemo sami sebe, a pritom govorimo o međuovisnosti prostora i živog svijeta u njemu. Stoga sam, nakon dugogodišnjeg istraživanja svojstava šumske vegetacije i prostora i tek nakon odlaska u mirovinu, shvatio da bi bilo bolje da samoga sebe vidim u prostoru istraživanja, da nisam samo puki promatrač, već i sudionik. Odlaskom u mirovinu, kada nemam radnih obveza, prisjetio sam se svojih doživljaja boravka u šumi na terenskim istraživanjima, prisjetio sam se da mi je bilo lijepo. Tada nisam o tome razmišljao, niti u potpunosti doživio, ali srećom ostalo je zapisano u sjećanju kako je bilo lijepo raditi među drvećem i pticama, stoga sam taj doživljaj odlučio zapisati ovdje, u ovome članku i ispričati na izlaganjima. Bilo mi je lako zapamtiti doživljaje iz mladosti, jer sam „zaostao u starenju“. Nemam namjeru revidirati ni svoje, ni tuđe znanstvene radove, već mladim istraživačima poručiti da se prilikom mjerenja na terenskim radovima osvrnu i na same sebe, da u rezultatima znanstvenih istraživanja navedu svoj osobni doživljaj boravka u istraživanom prostoru. Da sam onda kao aktivni istraživač opisao svoj doživljaj prostora, moji znanstveni radovi bi imali “ugođaj topline” među “hladnim” podacima mjerenja. Sada znam da je moj doživljaj ljepote važna sastavnica ekosustava. Navedena sastavnica najmanje utječe na pojavu i opstanak života, ali zato najviše na njegov smisao.
Stoga sam izabrao tri glavne sastavnice, tj. komponente koje predstavljaju prostor, a to su energija, metode očuvanja prirodnosti prostora i ljepota prostora.
Energija Sunca je temeljni uvjet života na Zemlji. Neravnomjerno je raspoređena u prostoru i u godišnjim dobima, ali je “čista” i nepotrošiva, pa je naše umijeće kako ju što bolje prihvatiti i koristiti, te na taj način smanjiti potrošnju energije iz drugih izvora, koji nerijetko onečišćuju prostor. To se može postići izradom sakupljača energije sunca, pomoću solarnih kolektora, što je dobar način očuvanja prirodnosti prostora.
Odlučio sam i ja biti među onima koji pomoću kolektora sakupljaju energiju sunca pa sam u dogovoru sa svojom suprugom Darinkom izradio kolektore površine 21 m2 i ugradio ih u krovište naše kuće.
Na slici br. 1 prikazan je crtež kolektora, pogled odozgo i u presjeku. Energiju Sunca sam koristio za grijanje stambenog prostora i sanitarne vode, i to izravno, bez pretvorbe u neku drugu, npr. električnu energiju.
Danas neću opisivati kolektore, jer sam ih ranije opisao u svojoj knjizi MOJ SOLARNI UREĐAJ, objavljenoj 1989. godine u Zagrebu. Sakupljenom energijom Sunca u krovištu kuće i njenim prijenosom u unutrašnjost kuće, uštedio sam oko 25 % troškova za grijanje. U planu sam imao i zagrijavanje vode u bazenu za kupanje, (što nisam ostvario), a ušteda bi mogla biti i do 40 %, jer bih u tom slučaju imao

ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 89     <-- 89 -->        PDF

trostruku dobrobit – grijanje kuće zimi i hlađenje kuće u vrućim danima ljeta te grijanje vode u vanjskom bazenu za kupanje. Bio bi to značajan doprinos očuvanju čistoće šireg prostora. Iako se električna energija smatra čistom, ipak je njena proizvodnja ekološki štetna pa treba smanjivati potrošnju i brojnost elektrana. Na fotografiji br. 1 je prikazana kuća s kolektorima na krovu i sa bazenom eliptičnog oblika u izgradnji. Ova fotografija je snimljena iz zraka osobnim uređajem za aerofotografiranje. Prototip uređaja izradio sam prema vlastitoj zamisli i dobio sam pravo na intelektualno vlasništvo u Patentnom zavodu u Zagrebu, 1999. godine i zlatnu plaketu na izložbi izuma INOVA 2000. godine u Zagrebu. To je doprinos očuvanju životne sredine, jer uređaj radi na mehanički pogon, bez utjecaja na okoliš.
Daljnji način očuvanja prirodnosti prostora je izrada i korištenje kosilice za travu, koju sam izradio prema vlastitoj zamisli, a sastoji se od postolja, dvaju elektromotora s rotacionim noževima i akumulatora. Struja u akumulatoru se obnavlja energijom Sunca pomoću solarnog panela. Njena prednost pred drugim kosilicama je rad bez buke, lagana je, nema utjecaja na okoliš i nema opasnosti od strujnog udara. Prototip kosilice sam izložio na INOVI 1997 te dobio srebrnu plaketu, a prikazana je i na televiziji u emisiji EKOZONA 2015. godine.
Do sada sam se “hvalio” svojim uspjesima, ali da nije bilo moje Darinke, ne bi se imao čime hvaliti.
Treća važna sastavnica našeg životnog prostora je ljepota. Najljepše su šume i cvijeće, gorje i riječne doline, more i jezera, ptice i ljudi.
Priroda ima svoje oblike, mirise i zvukove, osjećaju se i različita raspoloženja u pojedinim godišnjim dobima. Likovni umjetnici su oslikali prekrasne krajolike, među njima i

ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 90     <-- 90 -->        PDF

šumar Karlo Posavec, a svake se godine među šumarima održava natjecanje “Fotografije okom šumara”. Među šumarima imamo i pjesnika kao što je Milan Krmpotić i drugi.
Glazbeni umjetnici su zvukove životnog prostora čak znali uglazbiti. Prekrasna je glazba “Četiri godišnja doba” talijanskog glazbenog velikana Antonia Vivaldija, a norveški glazbenik Edvard Grieg je glazbom dočaravao dijelove dana, kao npr. jutarnje raspoloženje. Jednom davno, jedan neuki mladić divio se zvucima vjetra u jarbolu i u užadi jedrenjaka, i poželio je oponašati te zvukove. Izradio je glazbeni instrument od drva i uspješno je oponašao zvukove vjetra, a onda i druge zvukove lijepih skladbi. Bio je to čuveni graditelj violina Antonio Stradivari.
Svi su veliki umjetnici i izumitelji svijeta imali izraženu moć zapažanja.
To je prirodni dar, ali ga snagom volje može svatko od nas u sebi izgraditi u većoj ili manjoj mjeri. To se postiže tako, da se u šetnji prirodom prepustimo sebi samima i prostoru u kojemu se nalazimo, oslobođeni misli na sve ono što trenutno nije dobro u nama, ili oko nas, a pritom pažljivo promatramo živa bića i neživu materiju. Svugdje ima zanim­ljivosti pa čak i u pustinji, a i more je vodena pustinja – istraživana i opjevana. Što više upoznamo svijet oko sebe, to ćemo više upoznati sami sebe.
U jednom razdoblju svojega rada na proučavanju vegetacije imao sam, između ostalih i zadatak obilježiti biljne vrste u nacionalnom parku “Risnjak” u Gorskom kotaru. To sam radio tako da sam uz postojeću poučnu stazu Ljeska, pokraj biljaka postavljao pločice s njihovim imenima na latinskom i na hrvatskom jeziku.
Nakon višednevnog rada, kada bih se vraćao u hotel na odmor i na noćenje, jednom mi je pristupio turist iz Rijeke, po struci pravnik, i rekao mi da je vidio pločice s biljnim nazivima. Pažljivo je čitao nazive i promatrao biljke te vidio kako su one različite. Svaka ima drukčiji izgled, veličinu, boju cvijeta, kao da imaju svoju dušu. Pa to su živi stvorovi, rekao je. Nikada do tada nije primijetio toliku ljepotu raznolikosti. Kada je otišao dalje, gdje još nije bilo pločica, prepoznao je mnoge biljke i doživio ih kao svoje “prijateljice”, kako mi je on rekao. Tek tada je upoznao prostor u kojem se nalazi, a godinama je dolazio u taj isti prostor kao izletnik.
To je dobar primjer kako se može upoznati životni prostor, a onda ga zavoljeti i zatim dati svoj doprinos njegovom očuvanju.
Svatko od nas može biti dobar ekolog ako i ne izradi solarne kolektore ili neke druge uređaje, ipak može dati doprinos životnom prostoru, tako da ga što bolje upozna, da druge navede na to da promatraju svijet oko sebe, da steknu vještinu pronalaženja zanimljivosti pa kada u tome uspije, onda će biti zadovoljan samim sobom, a time i biti dobar ekolog.
Ako ćete čuvati životni prostor samo radi toga što ga trebamo, jer od njega imamo koristi, onda ćete biti sluge tog prostora. Ako ćete ga zavoljeti, onda ćete biti dio njega i u njemu uživati suživot. U suživotu se ljepše živi, a kada sam ja to doživio, napisao sam knjigu “Ljepši život” i objavio je 2013. godine uz financijsku podršku Hrvatskog šumarskog društva i Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, na čemu im i ovom prilikom zahvaljujem, a zahvaljujem i dragim čitateljima i posjetiteljima predavanja, što su, osim fizički, bili i duhovno prisutni.
I za kraj, volimo prirodu, čuvajmo prirodu , a volimo i ljude oko nas, jer i oni su dio prirode.