DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 75     <-- 75 -->        PDF

RASPRAVA I ZAKLJUČCI
Discussion and Conclusions
Dobiveni rezultati ukazuju na postojanje značajne varijabilnosti morfoloških svojstava ploda u istraživanim populacijama pitomog kestena u BiH. Najmanje varijabilno svojstvo pokazala je varijabla h/w (Cv = 9,62 %), dok su niže vrijednosti koeficijenta vrijabilnosti utvrđene kod širine (Cv = 10,80 %) i dužine ploda (Cv = 13,15 %). Također dobiveni odnosi t/w i sl/w daju niže vrijednosti koeficijenta varijabilnosti u odnosu na ostala istraživana svojstva. Visok koeficijent varijabilnosti ima svojstvo masa ploda od 23,70 % (kod populacije Kostajnica) do 38,86 % (populacija Bratunac). Slične vrijednosti dobijene su u hrvatskim populacijama (Cv = 34,4 %, prema Idžojtić et al. 2009 i Cv=36,74% prema Poljak et al. 2012), ali i ranijim istraživanjima u Bosni i Hercegovini (Ballian et al. 2012, 2013). Prosječna masa plodova u istraživanim populacijama u BiH iznosi 4,93 g što je znatno manje u odnosu na istraživanja provedena u Hrvatskoj, gdje je prosječna masa ploda za pet istraživanih populacija s područja sjeverozapadne Hrvatske iznosila 8,27 g (Poljak et al. 2012), dok je u istraživanim populacijama u ostalom dijelu Hrvatske iznosila 7,1 g (Idžojtić et al. 2009). Na području Unsko sanskog kantona, za četiri populacije, prosječna masa ploda kretala se od 4,42 g (Bužim), 5,04 g (Velika Kladuša), 5,10 g (Bosanska Krupa), pa do 6,33 g (Cazin) (Mujić et al. 2010), što odgovara ovim istraživanjima. Slične rezultate dobiva i Poljak (2014) za populaciju Cazin u kojoj je prosječna masa ploda 4,96 g. U Turskoj u prirodnim populacijama u regiji Nazilli prosječna masa ploda iznosi 16,5 g (Ertan 2007), u Sloveniji u prirodnim populacijama koje su svrstane u tri grupe (populacije istočne, središnje i jugozapadne Slovenije) prosjčena masa ploda je 10,4 gr (Solar et al. 2005), što predstavlja znatno veću vrijednost u odnosu na BiH populacije.
Prosječna vrijednost širine ploda iznosi 24,97 mm, dok u četri populacije Unsko sanskog kantona te su se vrijednosti kretale od 23,60 mm do 25,30 mm (Mujić et al. 2010), što odgovara rezultatima ovoga rada. U Hrvatskoj prosječne vrijednosti za ovo svojstvo iznosilo je 27,00 mm prema idžojtić et al. 2009, a prema Poljak et al. 2012 iznosi 27,97 mm, u Sloveniji 28,00 mm do 33,00 mm, u Italiji od 20,3 mm do 30,8 mm (Jacobani 1993), Španjolskoj od 32,76 mm do 39,30 mm (Alvarez et al. 2005) i predstavlja znatno veće vrijednosti u odnosu na one dobivene u istraživanim populacijama BiH. Prosječne vrijednosti debljine ploda (t = 15,66 mm) i dužine ploda (h = 22,23 mm) su manje od vrijednosti u Hrvatskoj (t = 17,44; h = 25,74), Sloveniji (t= 19,00; h= 28,00), te u Italiji (prema Borghetti et al. (1986) t = 25,89 do 30,41 mm; h = 25,89 do 30,41).
Oblik ploda koji je dobijen iz odnosa visine i širine ploda (h/w), za sve istraživane populacije, iznosi 0.90, što odgovara istraživanjima u hrvatskim populacijama prema Idžojtić et al. (2009) sa vrijednošću 0,90 i prema prema Poljak et al. (2012) vrijednost je iznosila 0,93.
U populacijama pitomog kestena Bosne i Hercegovine zastupljene su sve boje ploda (perikarpa) s time da prevladava smeđa boja ploda. U slovenskim populacijama prevladava tamno smeđa boja ploda (Podjavoršček 1999, Solar et al. 2005), dok u primorskom dijelu Slovenije prevladava crno smeđa boja ploda koja je karakteristična za marune. U rumunjskim populacijama prevladava tamno smeđa boja ploda, ali se javljaju i svijetlo smeđa i crvenkastosmeđa boja (Botu et al. 1999). Analizom varijance dobivena je statistički značajna razlika između istraživanih populacija. Provedbom post hoc testiranja pomoću Fisherovih multiplih testova (LSD) i multivarijatne analize, dodatno je pojašnjen uzrok variranja.
Odnosi među ispitivanim značajkama, analizirani su na osnovi diskriminacijskih opterćenja kanoničkih varijabli i ukazuju na značaj prve, pa i druge grupe mjerenih značajki za razlikovanje populacija, i s obzirom na relativno visoke vrijednosti karakterističnih korijenova druge i treće kanoničke varijable.
Klaster analizom, istraživane populacije su jasno odvojene u tri grupe, ali se prema dijagramima raspršivanja, dobivenim na osnovi prve dve kanoničke varijable, to ne može sa sigurnošću potvrditi. Dapače, populacije Kostajnica (KO), Bratunac (BR) i Prijedor (PR), koje su klaster analizom grupirane u različite grupe, pokazale su se sličnim na osnovi prve dvije kanoničke varijable. Sličnost populacija izdvojene na osnovi analize grupiranja tj. klaster analizom možemo dovesti u vezu s geografskom bliskošću. Distribucija pitomog kestena je antropogenog porijekla u BiH, gdje prostor sjeverozapadne Bosne predstavlja glavno raprostrenjenje pitomog kestena i predstavlja dio linije rasprostranjenja iz Slovenije i Hrvatske, dok manji dio pod kestenovim šumama su na lokalitetima u okolini Konjica i Bratunca. U smislu preciznijeg sagledavanja odnosa među ispitivanim populacijama trebalo bi sprovesti daljnja istraživanja, koja bi uključila i druga svojstva, a posebno molekularne biljege.
Velika varijabilnost kvantitativnih svojstava plodova u populacijama europskog pitomog kestena s područja Bosne i Hercegovine ukazuje na bogatstvo genofonda ove vrste. Na području BiH ovoj vrsti je uvijek pridavan sekundarni značaj, zbog relativno malog udjela u ukupnim površinama pod šumom, unatoč širokom spektru njegove uporabne vrijednosti. Takođe, mnoge kestenove sastojine su degradirale, propale ili su posječene čistom sječom, te se same obnavljaju iz panja, a sastojine postaju sve zapuštenije.
Rezultati dobiveni ovim istraživanjima predstavljaju osnovu za nastavak istraživanja u cilju daljnjih preporuka za očuvanje i usmjereno korištenje genetičkih resursa europskog pitomog kestena u BiH, s time da bi istraživanja trebalo proširiti na genetičkoj razini kako bi dobili pravu sliku