DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2018 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Prednosti takvog tipa procesa je brzina odvijanja i jednostavnost za sitne privatne šumovlasnike. Drugi model se temelji na poticanju pojedinaca da sami rješavaju vlasničke odnose i uređuju zemljište. Država potiče i regulatorno olakšava proces. Prednost mu je nizak trošak za državu, a izričit nedostatak je sporost odvijanja. Ova dva modela najčešće se odvijaju paralelno. S obzirom na stanje u vlasničkim odnosima te druge okolnosti u Hrvatskoj, potrebno je žurno početi provoditi oba modela te na taj način omogućiti prikladno gospodarenje na što više površina u kraćem vremenu.
Usporedni sustav gospodarenja šumama prema vlasništvu – The parallel forest management system according to forest property
Kao posljedica vlasničke strukture (relativno malog udjela sitnih privatnih šuma), hrvatska šumarska struka i znanost tradicionalno je bila uglavnom koncentrirana i usmjerena na gospodarenje šumama u državnom vlasništvu. Zbog činjenice da se radi o jednom vlasniku šume – državi koja istodobno promiče i jamči opće i dugoročne interese gospodarenja šumama te zbog kompaktnih i velikih kompleksa šuma, učinkovita provedba i primjena načela održivog gospodarenja u državnim šumama je jednostavnija. Tako, u državnim šumama prevladava regularni način gospodarenja uz obnavljanje jednodobnih sastojina oplodnom sječom, u bjelogoričnim šumama poglavito vrijednim šumama svjetloljubivih hrastova za koje raznodobni načini gospodarenja nisu prihvatljivi. Radi uspostave i podržavanja uravnoteženog gospodarenja taj način gospodarenja zahtijeva razmatranje većih površina šuma za koje se jedinstveno planira i provodi gospodarenje.
Gospodarenje na razini sitnog privatnog šumoposjeda obilježeno je ostvarenjem uskih i kratkoročnih interesa šumovlasnika uz nestručno i neodrživo gospodarenje povezano i s premalim šumoposjedom. Zbog toga, uspostava i podržavanje ravnoteže između ekoloških i šumskouzgojnih potreba šuma, te interesa i zahtjeva šumoposjednika i zajednice je temeljni izazov gospodarenja privatnim šumama. Uspostava uravnotežene šume, kao pretpostavka trajnosti gospodarenja, pri prebornom i raznodobnom gospodarenju zahtijeva manju površinu šume te su stoga prikladniji za sitne privatne šumoposjede (Čavlović 2013). Prema tomu, ciljana najmanja površina šume od 30-50 ha, odnosno skupine šumovlasnika s navedenom najmanjom površinom šumoposjedom, osigurala bi održivost gospodarenja i uspostavu uravnoteženog niza sastojina na razini šumoposjeda. Preborno gospodarenje s dugom tradicijom vezano je uz jelove šume na području Hrvatske i Dinarida općenito (Čavlović i dr. 2006, Bončina i dr. 2014), te uključuje i prva uređivanja privatnih šuma u Gorskom kotaru (Pleše 2008). Za ostale privatne šume sve do 2006. godine i uvođenja raznodobnog načina gospodarenja (POUŠ 2006) nije bilo prikladnog modela gospodarenja. Za očekivati je kako će primjena raznodobnog načina gospodarenja postupno pozitivno utjecati na unapređenje stanja i gospodarenja privatnim šumama u sitnom privatnom vlasništvu (Čavlović 2004).
Odgovarajuća prostorna razdioba šuma predstavlja temeljni okvir za učinkovito usklađivanje ciljeva, planiranja i