DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2018 str. 76 <-- 76 --> PDF |
smatramo korisnim i potrebnim. Po njima se drvo izvozi iz šume kontrolirano, uz najmanju štetu za sastojinu i uz najmanju površinu gaženja, dakle i najmanju štetu za tlo. K tome, u slučaju rada na slabo nosivoj podlozi i nastanka dubokih kolotraga na izvoznome je putu jednostavnije sanirati štetu nego u sastojini. Oni trebaju biti formirani do dobi kad se iz sastojine počinje koristiti drvo, dakle najkasnije do 20. godine. Ipak, zbog svih radova njege šuma koji se rade do tada (popunjavanja, njege pomlatka i mladika te čišćenja) najbolje ih je formirati s prvim uzgojnim zahvatom na plohi poslije dovršnoga sijeka. Nema potrebe raditi npr. popunjavanje sadnicama ili njegu na cijeloj površini, pa u dvadesetoj godini mukotrpno prosijecati izvozne putove i istodobno sjeći biljke koje su sađene tijekom popunjavanja i gdje su napravljeni svi zahvati njega i čišćenja. Formiranjem izvoznih putova u ranoj fazi izbjegava se sav ručni rad na toj površini, koja će kasnije svakako biti izvozni put. Nakon osnivanja potrebno ih je održavati košnjom (Slika 9). S porastom dobi sastojine potreba održavanja izvoznih putova sve je rjeđa, a prestaje kad se mlada sastojina nad njima sklopi. Što se tiče uzgojnih staza, u ranijem poglavlju navedene su i njihove prednosti i njihovi nedostatci. Dugogodišnje iskustvo rada s njima daje nam za pravo tvrditi da njihove prednosti značajno nadvisuju nedostatke koje imaju i preporučiti izradu uzgojnih staza kao u najmanju ruku preporučenu tehnologiju rada u mladim hrastovim sastojinama. Ono o čemu bi svakako trebalo provesti znanstveno-stručno istraživanje i širu raspravu je kolike su optimalne širine izvoznih putova i uzgojnih staza, posebice koliki su njihovi optimalni razmaci, ali i sam njihov položaj tj. usmjerenje. I dok širine staza od 1,5 m i ne mogu biti značajno manje zbog toga što nema dovoljno jakih i stabilnih traktora koji bi uže gazili od 1,5 m u sastojinskim uvjetima (stari panjevi, kolotrazi itd.), a ni širine putova ne mogu biti manje od 3 m jer treba omogućiti nesmetan prolazak strojevima kroz sastojinu, dotle razmaci između izvoznih putova i staza mogu biti drugačiji od sadašnjih. Sada u segmentu širine 34,5 m sredina iznosi 17,25 m. Ako se neko stablo nalazi približno u sredini, čak i uz usmjereno obaranje prvi trupac do panja bit će možda i 15-ak metara udaljen od agregata na izvoznome putu (ovisno o duljini toga prvoga trupca). Toliki doseg nemaju ni forvarderi ni većina ekipaža, imaju ga samo formet ekipaže opremljene vitlima, ali i njima s povećanjem udaljenosti pada učinak jer je dulje vrijeme i dolaska do trupaca i njihova privitlavanja. Ekipaže koje nisu opremljene vitlima i forvarderi pri razmaku putova od 34,5 m jedan prohod moraju napraviti kroz sastojinu, pri prolasku oštećujući tlo, žilišta starih stabala i tanka stabla podstojne etaže. Kad bi se, međutim, smanjio razmak između osi prohoda s 37,5 na 25 metara, situacija bi se značajno promijenila. Tada bi segmenti između putova bili široki svega 22 m, sa sredinama od 11 m. To znači da bi, uz usmjereno obaranje, najveća udaljenost do trupaca bila nešto manja od 9 m, što je u pravilu u dosegu forvarderskih dizalica. U tome bi slučaju broj izvoznih putova u pravilnome nizinskom odjelu dimenzija 750 × 750 metara narastao s 19 na 29, a površina bi bila podijeljena na 30 umjesto sadašnjih 20 segmenata. Da ionako velika površina izvoznih putova i uzgojnih staza još više ne naraste, moglo bi se osigurati položajem uzgojnih staza, koje bi se mogle položiti paralelno s putovima. U segmentu širine 22 m moglo bi se izvući ili dvije staze između putova, koje bi omeđile tri segmenta širine 6,33 m, ili tri staze, koje bi omeđile četiri segmenta širine 4,37 m. Pod uvjetom da u oba slučaja budu samo po dva okomito položena protupožarna puta (na 250 m i na 500 m) širine 3 m, površina putova i staza u prvom bi slučaju iznosila svega 24,21 % ukupne površine odjela, a u drugom 30,16 %. Dakle, iako bi mreža izvoznih putova bila gušća, čime bi izvoženje drva postalo učinkovitije i jeftinije, a oštećivanje sastojine i tla manje, iskorištavanjem i putova kao uzgojnih staza postiglo bi se u prvom slučaju povećanje obrasle površine odjela za oko 5 % u odnosu na sadašnje stanje, a u drugom slučaju doduše smanjenje za oko 1 %, ali tada bi zbog užih segmenata izvršenja na uzgojnim radovima bila veća, tj. postigle bi se uštede. Ipak, treba reći da bi u takvom slučaju u postotku bilo više stabalaca uz rubove staza, koja u početku rastu prema svjetlu i otklanjaju se prema stazi pa trpe i određena oštećenja od mehanizacije. Stoga sugeriramo pokušati s modelom putova razmaka osi od 25 m s po dvije paralelne staze između. Sve bi ovo trebalo istražiti u terenskome pokusu i pokušati pronaći optimalan broj i raspored ponajprije izvoznih putova, a potom i uzgojnih staza. To treba biti odluka vodstva tvrtke o cjelokupnome načinu rada, odabiru tehnologija i strojeva i strategiji njihove primjene u privlačenju, o čemu zavisi i priprema sastojine mrežom izvoznih putova određenih razmaka. Iduće pitanje koje smo si postavili u raspravi je kada je najbolje vrijeme za osnivanje mreže izvoznih putova i staza. Jednostavan odgovor na to je da ne treba mijenjati sadašnju praksu: mreža se osniva nakon dovršnoga sijeka u godini kad se radi prvi uzgojni rad, i to prije njegova početka, bilo da je riječ o popunjavanju sadnicama ili o njezi pomlatka. Raniji osnutak bio bi nepotreban trošak, jer bi u godini zahvata već trebala druga košnja stazica, a kasniji osnutak ne bi imao smisla. Uzgojne staze i putove moguće je izraditi na više načina, a navodi se onaj koji se smatra najboljim. Preduvjet nesmetanoga prolaska traktora po pomladnoj površini nakon dovršnoga sijeka je dobro uspostavljen šumski red, koji podrazumijeva ne samo da je uklonjen drvni materijal s plohe, već i da nema dubokih kolotraga od strojeva nakon izvoženja. Zbog toga izvozne putove u naplodnome i dovršnome sijeku obavezno prije rada treba obilježiti na terenu i nadzirati da ih se vozači forvardera pri radu pridržavaju, što je uostalom i zakonska obveza (Pravilnik o doznaci stabala, obilježavanju drvnih sortimenata, popratnici i šumskom redu, čl. 26.). Ako je tlo dobro nosivo i ne ostanu velika oštećenja tim |