DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2018 str. 42     <-- 42 -->        PDF

dana tijekom godina istraživanja. Statistička analiza ukazuje na signifikantni trend početka polaganja jaja, odnosno značajni odnos između nesidbe i godina istraživanja (r = –0,487, p = 0,003, n = 35; y = 686,03 – 0,326x; Slika 2.) što znači da su plavetne sjenice gnijezdile 11 dana ranije 2016. godine u odnosu na početak monitoringa 1982. godinu. Srednja proljetna temperatura zraka (ožujak/travanj) od 1982. do 2016. godine iznosila je 9,3 °C (SD = 1,35). Najniža je bila je bila 1987. godine (6,5 °C), a najviše 2014. godine (11,9 °C). U istraživanom razdoblju srednja proljetna temperatura je signifikantno porasla za 2,6 °C (r = 0,562, p < 0,001, n = 35; y = – 140,07 + 0,075x; Slika 3.). Korelacije između proljetne temperature zraka i početka nesidbe također je signifikantna (r = – 0,609, p = < 0,001, n = 35; y = 62,66 – 3,067x; Slika 4.) što nam govori da su plavetne sjenice toplijih proljeća pristupile ranije gniježđenju. Dobiveni podaci sugeriraju, da je ranije gniježđenje u 35-godišnjem razdoblju rezultat je dugogodišnjih proljetnih temperaturnih promjena zraka, odnosno zatopljenja.
RASPRAVA I ZAKLJUČAK
DISCUSSION AND CONCLUSION
Mnogi autori naglašavaju važnost dugogodišnjeg i kontinuiranog monitoringa fenologije ptica te povezivanja dobivenih podataka uzorkovanja s aktualnim klimatskim promjenama (npr. Mcdermontt i Degroote 2016). Nužnost čim duljeg praćenja fenologije proizlazi i iz činjenice što do promjene klime ne dolazi u svim područjima istodobno, kao i zbog fluktuacija u njenom intenzitetu kroz desetljeća (npr. Watkinson i sur. 2004). Neka su fenološka istraživanja nastavljena nakon objavljenih rezultata za određeno razdoblje te su novi podaci dugogodišnjeg praćenja pokazali drukčiju sliku trenda. Primjerice, u Norveškoj (Barret 2002) nije došlo kod ptica selica do ranijeg povratka sa zimovanja u više od 20 godina istraživanja. Međutim, sljedećih desetak godina nastavljenog istraživanja pokazala su značajno raniji povratak tijekom proljetne selidbe u ukupno 30-godišnjem razdoblju (Barret 2011). Tijekom razdoblja od 1982. do 2004. godine nije bilo trenda koji bi ukazao na ranije nesenje jaja plavetne sjenice (Dolenec 2007). No, iz rezultata ovoga rada proizlazi kako se u razdoblju od 1982. do 2016. godine dogodio signifikantni pomak (11 dana) prema ranijem gniježđenju plavetne sjenice na području listopadnih šuma dijela sjeverozapadne Hrvatske, što je vjerojatno povezano s uznapredovanom fenologijom entomofaune (Visser i sur. 2006). Porast proljetne temperature i obilje hrane (prvenstveno brojnost gusjenica) najvjerojatnije je razlogom sve ranijeg gniježđenja plavetne sjenice. Promjene u fenologiji prema većini autora možemo pripisati fenotipskoj plastičnosti (npr. Charmantier i sur. 2008). Očito, istraživana populacija plavetne sjenice u šumama sjeverozapadne Hrvatske u stanju je nositi se s porastom proljetne temperature. I u drugim područjima Europe zabilježeno je značajno ranije gniježđenje plavetne sjenice. Tako je primjerice, u šumama Španjolske (Potti 2009), Belgije (Matthysen i sur. 2011) i Švedske (Källander i sur. 2017) također zabilježeno uznapredovalo gniježđenje posljednjih desetljeća. Signifikantno uznapredovalo gniježđenje nalazimo i u drugih vrsta ptica, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj. Kod nas ranije gniježđenje zabilježeno je kod brgljeza – Sitta europaea (Dolenec 2009b), lastavica – Hirundo rustica (Dolenec i sur. 2009), crnokape grmuše – Sylvia atricapilla (Dolenec i Dolenec 2011a), poljskog vrapca – Passer montanus (Dolenec i sur. 2011b) i mrke crvenrepke – Phoenicuros ocrurus (Dolenec i sur. 2012), ali ne i kod crnoglave sjenice – Poecile palustris (Dolenec 2006).
Budući da su već sada mnoge šume pogođene na razne načine klimatskim promjenama (Kirilenko i Sedjo 2007) te će vjerojatno, oko četiri bilijuna hektara površine Zemlje pod šumom (Food and Agriculture Organization, FAO 2005), u budućnosti biti još pod jačim utjecajem klimatskog zatopljenja. Za mnoge šumske ptičje vrste slijede razne prilagodbe kako na području fenologije tako i biologije općenito. Teško je predvidjeti kako će se u budućnosti kretati gnijezdeće populacije plavetne sjenice u šumama sjeverozapadne Hrvatske u smislu stabilnosti njihovih populacija vezano uz klimatske promjene. Prema nekim autorima znatno će više „problema“ imati ptice selice na velike udaljenosti („podsaharski migranti“), čiji je pad populacija već zabilježen (npr. Ockedon i sur. 2012) u odnosu na ptice stanarice kojima pripada plavetna sjenica. Prema Visseru i Bothu (2005) poseban problem za ptice nastaje ako dođe do nepoklapanja razdoblja gniježđenja i vrhunca ponude hrane, što može imati negativne posljedice po demografiju tih vrsta. Gnijezdeća je populacija plavetne sjenice u listopadnim šumama sjeverozapadne Hrvatske tijekom istraživanja bila relativno stabilna bez znatnih oscilacija brojnosti parova od godine do godine (Dolenec, neobjavljeni podaci). Posebna pozornost tijekom daljnjeg istraživanja u vezi s klimatskim zatopljenjem trebat će se usmjeriti i na intraspecijsku i interspecijsku kompeticiju, moguće promjene izvora hrane, predatore, nametnike, fragmentaciju šuma, gospodarenje šumama itd., kako bi se dobila što potpunija slika stanja današnjeg i budućeg obitavanja gnijezdeće populacija plavetne sjenice u pojedinim životnim zajednicama šuma, odnosno šumskim ekosustavima.
LITERATURA
REFERENCE
Anić, M., 1959: Šumarska fitocenologija I i II. Zagreb.
Barrett, R. T., 2002: The phenology of spring bird migration to North Norway. Bird Study, 49: 270–277.