DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2018 str. 109     <-- 109 -->        PDF

Ivan Partaš
Odgovor na Obzorov članak „O našoj šumarskoj akademiji“ Šumarski list 8/1901 s. 416–426).
 
U tri broja zagrebačkog dnevnika »Obzora« izišao je mjeseca lipnja o. g. odulji članak pod gornjim naslovom, u kojem
se nepoznati nam pisac g. Š. potanko bavi prilikami zagrebačke kr. šumarske akademije, te naše mlade šumarske
visoke škole, koja je istom prije tri godine osnovana. G. pisac bavi se u uvodu svojega članka ponajprije historijom
osnutka ove visoke škole, a tad prelazi na samo ustrojstvo iste, te naročito obširno iztiče ono što mu se ne svidja, nu
tim je škrtiji riečima, kojim bi mogao istaknuti ono, što je bez sumnje valjano i shodno udešeno i uredjeno. (...)
G. pisac iztiče, da se je očekivalo, da će domaći stručnjaci načiniti osnovu za ustrojstvo akademije. Doista mislili su to i ti stručnjaci sami, da će se to od njih tražiti i da de pozvani biti da takovu sastave. Žalibože takvog poziva nigda primili nisu, prem su ga upravo očekivali više nego itko. Čuli su medjutim, da su se mjerodavni faktori potrebitom osnovom obskrbili, uvaživ mnienje stranog kapaciteta na tom polju. Domaći pako znali su, da baš kod nas mnogo vriedi ona uzvišenoga spasitelja »da ne ima proroka na domu svomu« i da nije ne moguće, da se je kod nas baš obzirom na ovu našu narodnu slabost ovako postupalo. Da se pako čovjek od obraza težko može odvažiti na to »da niče gdje ga ne siju« uvidit će i g. pisac »Obzorovog« članka. Pisanje dakle u tom smjeru, kojim je odmah u početku svojeg članka pisac posao, ne samo da nije opravdano već je i zlobno, škodi reputaciji čitave naše šumarske struke, ponajpače onih kojih se je to po njihovom položaju najviše ticati moglo. Ovako pisati, kako g. pisac piše, opravdano bi bilo samo onda, kad se ne bi domaći stručnjaci bili htjeli ili mogli ovakovoj zadaći podvrći. Prvo smo gornjim našim navodima oprovrgli, a o drugom moramo samo to reći, da bi bilo upravo žalostno, kad bi se to u obće moglo vjerojatnim držati. Misli li g. pisac, da je to doista tako teška zadaća za onoga, koji se već toliko godina sličnimi poslovi bavi a domaće prilike pozna? Nije. Kad ju može prilično riešiti onaj koji te odnošaje ne pozna ili bar samo slabo pozna, tim laglje ju je riešiti onima, koji su si dali truda, da se za to što bolje priprave, koji naše prilike dobro poznaju pa su o tom već i prije više godina pisali — dakako samo obćenito. Što se pako tiče tvrdnje g. pisca, da je odmah kod ustrojstva akademije bilo »dosta« volje i novaca, to moramo tu tvrdnju izpraviti tako, da novaca niti je odmah u početku bilo »dosta«, niti kasnije, a niti ih sada dosta ima. (…)
U daljnim svojim nazorima i navodima g. je pisac mnogo sretniji. Odobrava što akademija nije samostalan zavod, već samo ogranak filozofskoga fakulteta. Velike prednosti toga da se šumarska nastava prenese na universu sve više se uvidjaju. Spomenuti nam je da je u tom prednjačio Giessen. G. 1825. ustrojilo se je tamo uz universu, ali kao samostalan zavod, šumarsku akademiju. Izkustvo od nekoliko godina dokazalo je, da to ne odgovara, kojekakovih anomalija bilo sijaset, stoga je već nakon šest godina dokinuta ta, rek bi donekle na universu prislonjena, akademija i šumarska nastava sasvim prešla na universu kao ogranak filozofskoga fakulteta. Od toga vremena sve do danas nije se ništa mienjalo, dapače Giessen postao je uzorom gotovo za sve druge, naročito manje zemlje. Šumarska se nastava prenosi na sveučilište, a isolovane se šumarske akademije sve više napuštaju. Tako je već na više mjesta učinjeno. Dapače sa gospodarsko-šumarske akademije u Hohenheimui preneseno je već prije 20 godina šumarstvo na sveučilište u Tübingen. U Japanu je bila šumarska akademija, nu kasnije prenesoše šumarsku nastavu na sveučilište u Tokio. U Americi prije tri godine organizovaše prvu šumarsku nastavu, i opet na univerzi, dapače ne samo kao ogranak kojeg fakulteta, već upravo kao posebni fakultet. I sami Prusi, koji se najviše još drže samostalnih akademija, naukovanje na akademiji stegnuše na dvie godine, dočim je jedna godina naukovanja na univerzi propisana. Dapače i u samoj Finskoj misle sada da napuste svoju isolovanu šumarsku akademiju i prenesu šumarsku nastavu na sveučilište u Helsingfors. U obće ide se za tim, da se šumarska nastava sasvim utjelovi sveučilištnoj nastavi po uzoru giessenskom. Uz neke mane te nastave ipak daleko prevladjuju mnogobrojne prednosti, a krug prijatelja sveučilištne šumarske nastave biva sve veći i veći. Nove samostalne visoke šumarske škole više se nigdje ne osnivaju, već se ta nastava utjelovljuje ili univerzi ili politehnici. Da se tom prilikom nastoji, da temeljne discipline predavaju samo sveučilištni profesori, jasno je i ne može

ŠUMARSKI LIST 7-8/2018 str. 110     <-- 110 -->        PDF

drugačije ni biti. Pošlo se je i kod nas istim putem, nu u koliko se to nije provesti moglo, morale su se druge sile naći. Da bi prvo bolje i shodnije bilo, ne ima nikakove sumnje. Nu ne dielimo nazor g. pisca, da bi temeljne discipline morali predavati šumari. Ne ima toga ni drugdje a gdje i jest, više se napušta nego li goji.
Samo pako univerzitetski profesor lahko se uz malo volje uputiti može što slušačem šumarstva najviše treba i tad na to kod predavanja obzir uzeti. Glede same naučne osnove sporazumni smo većinom sa navodima g. pisca. I mi vidimo, da ima tehničkih predmeta previše, a još se i više traži, tako da doista do III. godine slušač prije misliti može, da je tehničar, nego šumar. Pisac kaže, da je naučna osnova udešena po uzoru drugih akademija naročito akademije ščavničke. Pa kako i jest doista tako, ne bi bilo oportuno nikakovih načelnih promjena u osnovi provesti, dok se to i drugdje ne učini. Pošto se kani naročito preudesiti osnovu kr.-ug. šumarske akademije u Ščavnici, o čem se je već potanko razpravljalo u skupštini magjarskog šumarskog družtva g. 1896., to ne ima sumnje, da će se i kod nas odmah istim putem poći. Za sada još bilo bi to preuranjeno, jer nam je mnogo do toga stalo, da absolventi naše akademije mogu u službu uprave državnih šuma bez ikakovih potežkoća.
Glede navodah g. pisca tičućih se deskriptive, i mi smo u glavnom njegvoga mnienja, jer doista čemu da taj predmet jednako uče oni, koji ga nikada čuli nisu, i oni, koji su ga više godina učili. Nu glede prostoručnog risanja ne držimo nazor g. pisca izpravnim, da je naime to risanje u obće skroz suvišno. Za abiturijenta realke da, nu za abiturijenta gimnazije ne. Ima ipak kod skiciranja zgode da se prostom rukom što risati mora, a onaj, koji to baš nigda radio nije, treba ipak neke upute i neke vježbe, a polag naučne osnove dobivaju u »prostoručnom crtanju«.
U trećem nastavku svojega članka bavi se g. pisac potanko naučnom osnovom obzirom na pomoćne tehničke predmete i predmete čistoga šumarstva. Iztiče da je previše tih tehničkih predmeta, naročito da se previše sjedi riše i riše. Doista su, kako već prije spomenusmo, ti predmeti naročito u II. godini dominirajući, jer zapremaju sve iole razpoloživo vrieme konstruktivnimi vježbami i risanjem, pa za što bolju pripravu u predmetima čistoga šumarstva vremena pravo ne dostaje. I mi smo tog nazora, da ne bude konstruktivnih radnja i risanja više, nego što se u propisane ure doista radeć dogotoviti može. U koliko pojedinac još i posebno mora od razpoloživog vremena — a tog je redovno dosta malo — na to trošiti, samo mu škodi u glavnoj struci.
Glede samih šumarskih disciplina prigovara g. pisac tomu, da se »uzgoj šuma« predaje u zimskom, a ne u ljetnom semestru. Lani bilo je još tako, ali je ove godine na naročitu želju nastavnika prenesen »uzgoj šuma« kao mnogo važniji i obsežniji predmet u zimski, a »uporaba šuma« iz zimskoga u ljetni semestar. Daljni su razlozi, koji su za tu izmjenu govorili: što se u kratkom ljetnom semestru — koji počinje iza Uzkrsa, a traje do konca srpnja — ne može taj predmet kako valja svršiti; što mnogo veću vriednost imaju naučna putovanja koje se ljeti poduzimlju, ako su slušači taj predmet već slušali, nego dok su ga istom počeli slušati; što se je dobio gotovo dvostruki broj faktičnih sati za predavanja, tog toli važnog predmeta prenosom iz ljetnoga u zimski semestar; konačno normalnije je u obće početi predavanjem predmeta čistoga šumarstva ako se počne »uzgojem šuma« a ne »uporabom šuma«, kako je to još lane bilo. Baš svi ti razlozi činili su nuždnim prenos ovoga predmeta iz IV. (ljetnoga) u III. (zimski) semestar. Sasvim je dakle ne shodno što g. pisac u tom pogledu zahtieva, a vrlo se čudimo, da on u obće ne zna, da se je prije taj predmet u ljetnom semestru predavao! (...)
Gosp. pisac naglasuje potrebu, da se za porabu slušača šumarstva što prije izdaju domaća stručna djela ili bar prevedu valjana djela iz strane literature, a to držimo i mi nuždnim; sve ovisi samo o vis. kr. zemalj. vladi. Bude li se ona mogla odlučiti na novčane žrtve u tom pogledu, izpunit će se postojeće praznine doskora. Za jedan od najobsežnijih i najvažnijih predmeta — uredjenje šuma — rukopis je već prije tri godine za štampu priredjen, nu rečeno nam je, da se vis. kr. zemalj. pravo vlada ne može odlučiti, da to djelo o svom trošku izda s toga, što je već kod do sele izdanih šumarskih naučnih knjiga veliki deficit imala. Ovo potanje nije ni čudo kraj maloga broja onih, koji kao kupci takovih knjiga u obće u obzir doći mogu. Ipak je nuždno, da se što prije još neka djela izdaju, pa makar to i znatnijimi materijalnimi žrtvama skopčano bilo. Što se tiče porabe djela njemačke stručne literature, to nam je samo što više zagovarati čitanje takovih djela, pa makar i pojedinac jeziku sasvim vješt i ne bio. Na čitanje tih djela uzimlje se obzir već i kod samih predavanja, jer se kod zgode svagda i njemačka stručna terminologija spomene, da baš proučavanje tih djela olahkoćeno bude.
Zaključujuć svoj članak g. pisac izrazuje nadu, da će svi oni, koji su zvani da unapriede ovu našu mladu akademiju u to ime svoju učiniti i nastojati, da slušači naročito sa što većom šumarskom spremom ostave akademiju. I mi to želimo, pa ne ima sumnje da se i tim putem, kojim pisac lanka pošao, može nešto polučiti. Nu kad se već u javnim glasilima piše i obširno piše, neobhodno je nuždno i o svem se što točnije informirati, da ne bude nuždno toliko toga izpravljati i vriedni se cilj ne promaši; a neka se vojuje otvorenim visirom. Čemu šifre? Osobito to vriedi za ovaj slučaj, gdje se radi o pitanju šumarske nastave, koja je široj publici dosta slabo poznata i o kojoj više puta i ne zvani svoja, na slabom temelju počivajuća, mnienja izriću, kako smo to i nedavno u jednom od zagrebačkih dnevnika čitali, i na što demo se u budućem broju osvrnuti. Malo više opreza, kad se piše o narodnim prosvjetnim zavodima, ne bi škodilo ni našim člankopiscima, ni našim uredničtvima.