DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2018 str. 109 <-- 109 --> PDF |
Ivan Partaš Odgovor na Obzorov članak „O našoj šumarskoj akademiji“ Šumarski list 8/1901 s. 416–426). U tri broja zagrebačkog dnevnika »Obzora« izišao je mjeseca lipnja o. g. odulji članak pod gornjim naslovom, u kojem se nepoznati nam pisac g. Š. potanko bavi prilikami zagrebačke kr. šumarske akademije, te naše mlade šumarske visoke škole, koja je istom prije tri godine osnovana. G. pisac bavi se u uvodu svojega članka ponajprije historijom osnutka ove visoke škole, a tad prelazi na samo ustrojstvo iste, te naročito obširno iztiče ono što mu se ne svidja, nu tim je škrtiji riečima, kojim bi mogao istaknuti ono, što je bez sumnje valjano i shodno udešeno i uredjeno. (...) G. pisac iztiče, da se je očekivalo, da će domaći stručnjaci načiniti osnovu za ustrojstvo akademije. Doista mislili su to i ti stručnjaci sami, da će se to od njih tražiti i da de pozvani biti da takovu sastave. Žalibože takvog poziva nigda primili nisu, prem su ga upravo očekivali više nego itko. Čuli su medjutim, da su se mjerodavni faktori potrebitom osnovom obskrbili, uvaživ mnienje stranog kapaciteta na tom polju. Domaći pako znali su, da baš kod nas mnogo vriedi ona uzvišenoga spasitelja »da ne ima proroka na domu svomu« i da nije ne moguće, da se je kod nas baš obzirom na ovu našu narodnu slabost ovako postupalo. Da se pako čovjek od obraza težko može odvažiti na to »da niče gdje ga ne siju« uvidit će i g. pisac »Obzorovog« članka. Pisanje dakle u tom smjeru, kojim je odmah u početku svojeg članka pisac posao, ne samo da nije opravdano već je i zlobno, škodi reputaciji čitave naše šumarske struke, ponajpače onih kojih se je to po njihovom položaju najviše ticati moglo. Ovako pisati, kako g. pisac piše, opravdano bi bilo samo onda, kad se ne bi domaći stručnjaci bili htjeli ili mogli ovakovoj zadaći podvrći. Prvo smo gornjim našim navodima oprovrgli, a o drugom moramo samo to reći, da bi bilo upravo žalostno, kad bi se to u obće moglo vjerojatnim držati. Misli li g. pisac, da je to doista tako teška zadaća za onoga, koji se već toliko godina sličnimi poslovi bavi a domaće prilike pozna? Nije. Kad ju može prilično riešiti onaj koji te odnošaje ne pozna ili bar samo slabo pozna, tim laglje ju je riešiti onima, koji su si dali truda, da se za to što bolje priprave, koji naše prilike dobro poznaju pa su o tom već i prije više godina pisali — dakako samo obćenito. Što se pako tiče tvrdnje g. pisca, da je odmah kod ustrojstva akademije bilo »dosta« volje i novaca, to moramo tu tvrdnju izpraviti tako, da novaca niti je odmah u početku bilo »dosta«, niti kasnije, a niti ih sada dosta ima. (…) U daljnim svojim nazorima i navodima g. je pisac mnogo sretniji. Odobrava što akademija nije samostalan zavod, već samo ogranak filozofskoga fakulteta. Velike prednosti toga da se šumarska nastava prenese na universu sve više se uvidjaju. Spomenuti nam je da je u tom prednjačio Giessen. G. 1825. ustrojilo se je tamo uz universu, ali kao samostalan zavod, šumarsku akademiju. Izkustvo od nekoliko godina dokazalo je, da to ne odgovara, kojekakovih anomalija bilo sijaset, stoga je već nakon šest godina dokinuta ta, rek bi donekle na universu prislonjena, akademija i šumarska nastava sasvim prešla na universu kao ogranak filozofskoga fakulteta. Od toga vremena sve do danas nije se ništa mienjalo, dapače Giessen postao je uzorom gotovo za sve druge, naročito manje zemlje. Šumarska se nastava prenosi na sveučilište, a isolovane se šumarske akademije sve više napuštaju. Tako je već na više mjesta učinjeno. Dapače sa gospodarsko-šumarske akademije u Hohenheimui preneseno je već prije 20 godina šumarstvo na sveučilište u Tübingen. U Japanu je bila šumarska akademija, nu kasnije prenesoše šumarsku nastavu na sveučilište u Tokio. U Americi prije tri godine organizovaše prvu šumarsku nastavu, i opet na univerzi, dapače ne samo kao ogranak kojeg fakulteta, već upravo kao posebni fakultet. I sami Prusi, koji se najviše još drže samostalnih akademija, naukovanje na akademiji stegnuše na dvie godine, dočim je jedna godina naukovanja na univerzi propisana. Dapače i u samoj Finskoj misle sada da napuste svoju isolovanu šumarsku akademiju i prenesu šumarsku nastavu na sveučilište u Helsingfors. U obće ide se za tim, da se šumarska nastava sasvim utjelovi sveučilištnoj nastavi po uzoru giessenskom. Uz neke mane te nastave ipak daleko prevladjuju mnogobrojne prednosti, a krug prijatelja sveučilištne šumarske nastave biva sve veći i veći. Nove samostalne visoke šumarske škole više se nigdje ne osnivaju, već se ta nastava utjelovljuje ili univerzi ili politehnici. Da se tom prilikom nastoji, da temeljne discipline predavaju samo sveučilištni profesori, jasno je i ne može |