DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2018 str. 87     <-- 87 -->        PDF

naglaskom na sveobuhvatnu orijentaciju posjetitelja. U brošuri Misije 66 iz 1956. stoji: “Centar za posjetitelje vrhunac je parkovnoga interpretativnoga programa. U njemu kvalificirano osoblje pomaže posjetitelju da započne interakciju s parkom, te se uz pomoć muzejskih izložaka, projekcija, reljefnih modela, snimljenih zvučnih poruka i sličnih medija, posjetitelja navodi da shvati značaj parka, te da sazna kako ga treba štititi, koristiti i cijeniti. U mnogim parkovima bez centara za posjetitelje oni lutaju gotovo besciljno područjem parka bez odgovarajuće koristi i uživanja u parkovnim zanimljivostima.”
Centri za posjetitelje trebali su biti zamišljeni i izgrađeni na takav način da privlače velik broj posjetitelja, te da se nalaze u blizini glavnih atrakcija parka, ali na takav način da im se ne nameću vizualno, niti u bilo kojem drugom smislu. Mišljenje da baš svaki park mora imati i centar za posjetitelje bilo je pogrešno. Neki su parkovi sasvim dovoljno govorili o sebi, u drugima, kao što su kuće poznatih osoba, najbolji interpretativni medij bila je vođena šetnja.
Sredinom 60-tih godina u američkim nacionalnim parkovima pojavio se po svemu jedinstveni način interpretacije nazvan living history (“živa povijest”). Riječ je o interpretativnim programima koji uključujuju povijesne alate, aktivnosti i odijevanje u interaktivnu prezentaciju koja nastoji promatračima i sudionicima dati osjećaj rekonstruirane povijesti.
Prije nego je “živa povijest” postala moderna sredinom 60-ih godina, samo je malo parkova pripremalo rekonstrukcije povijesnih aktivnosti i procesa sa živim “glumcima”. Tako je sredinom 30-ih godina u NP Yosemite izrađena replika indijanskoga logora u kojemu je jedna stara indijanka tijekom cijeloga dana sjedila ispred vigvama* i plela korpe od šiblja, pripravljala hranu na indijanski način i pjevala stare indijanske pjesme. Ovaj je “živi izložak” privukao velik broj posjetitelja. U NP Mesa Verde, skupina Navaho indijanaca izvodila je posjetiteljima program sastavljen od starih indijanskih plesova, a 1936. obnovljen je i proradio jedan stari mlin, čije se brašno koristilo u obližnjem restoranu.
Rekonstrukcija povijesnih bitaka s uporabom vatrenoga oružja, koje će kasnije odigrati važnu ulogu u “živoj povijesti”, izvodila se u vojnim parkovima Chattanooga i Antietam, te se uskoro proširila na mnoštvo drugih parkova s