DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2018 str. 86     <-- 86 -->        PDF

umirovljen nakon duge i uspješne karijere u NP Mount Rainier, u članku časopisa Journal of Forest History 1978. ”NPS je učinkovito izmijenila formalne obrazovne procese da bi pobudila trajan interes i želje posjetitelja parkova pa je, kao rezultat stalnoga povećanja broja takvih posjetitelja s godinama, interpretacija praktički postala riječ domaćinstva u posjetu zaštićenom području”.
Na prijelazu u 20. stoljeće evidentni su pomaci prema naprijed u kakvoći prezentacije raznih parkovnih sadržaja posjetiteljima. U to je doba, na primjer, tvrtka The Wylie Camping Company, koja se bavila smještajem posjetitelja Yellowstona u šatore, zapošljavala učitelje koji su držali predavanja i osmišljavali programe uz logorske vatre kao dodatnu obvezu, uz druge dužnosti.
Enos Mills, vlasnik ugostiteljskoga objekta Longs Peak Inn blizu parka Estes u Coloradu, bio je pionir među “vodičima kroz prirodu”. Godine 1901. Mills je pripremao, vodio i unaprjeđivao vođene šetnje kroz okolinu, čiji je cilj bio podići poštovanje posjetitelja prema prirodnim ljepotama i vrijednostima.
Godine 1904. jedan konjički narednik smješten u NP Yosemite prvi je izgradio šetačke staze u parku te determini­rao i obilježio 36 biljnih vrsta kao dio arboretuma u području blizu mjesta Wawona. Ova je prirodna izložba uništena nakon što se ustanovilo da biljke leže na privatnome zemljištu. Zbog toga ni narednikovi planovi o pripadajućem muzeju i knjižnici nisu ostvareni. Do 1915. godine Yosemite je ipak dobio nešto slično muzeju - zbirku uzoraka biljaka i životinja izloženu u zgradi uprave parka.
1905. godine otvara se još jedno interpretativno područje s jednim novim načinom interpretacije. Te godine Frank Pinkley, kustos ruševina Casa Grande, sastavlja izložbu pretpovijesnih predmeta pronađenih tijekom arheoloških iskapanja na području ruševina Casa Grande. Pinkleyeva se izložba često puta naziva pretečom muzejskih postava u nacionalnim parkovima.
Od više različitih načina prenošenje informacija i poruka posjetiteljima parka i široj javnosti, tiskani su materijali dopirali do najvećega broja građana. Tako je 1911. godine objavljena serija priručnika (vodiča i brošura) o najvećim nacionalnim parkovima u kojima su bile informacije o prometnoj dostupnosti parkova, smještajnim kapacitetima, kontakt adresama i dr.
Ipak treba napomenuti da unatoč velikoj podršci koju je ideja nacionalnih parkova početkom 20. stoljeća imala u američkoj javnosti, obrazovne aktivnosti parkova nisu izazivale toliko oduševljenje koliko njihove turističke i ekonomske mogućnosti. Tako su se obrazovnoj funkciji parkova kongresmeni podsmijehivali, a koncesionari, uz jedva nekoliko iznimaka, oštro napadali i protivili joj se. Koliki je bio pritisak ekonomije i turizma, iščitavamo iz slučaja kada je jedan politički utjecajnik preko svoga kongresmena ishodio kod ministra unutarnjih poslova da ovaj nazove upravitelja NPS-a te da mu predloži da malo uspori "s tim nepopularnim stvarima", misleći na obrazovne funkcije parkova, uključujući i interpretativne programe.
Prvi donekle opsežan interpretativni pogram NPS-a pokrenut je 1920. godine u NP Yosemite i NP Yellowstone. Program Yosemite Free Nature Guide Service obuhvaćao je svakodnevne vođene šetnje, razgovore i večernja predavanja uz logorsku vatru. Predavanja su redovito bila dodatno ilustrirana filmskim materijalima. Nakon prve sezone, voditelj programa, izvjesni Bryant, piše u svome izvješću: “Reakcija posjetitelja bila je u tolikoj mjeri pozitivna da ne sumnjam ne samo da će biti interesa u sljedećoj sezoni, već ni da će se ukazati potreba da se program proširi i na druge parkove.”
1920. u NP Yellowstone, a dvije godine kasnije u NP Yosemite otvoreni su muzeji kao interpretativni mediji. Osnovna je ideja pri osmišljavanju parkovnih muzeja bila stvaranje muzejskih izložbi izvan zidova građevina, u prirodi. Nastojalo se izraditi manja izložbena mjesta na otvorenom, i to više njih umjesto jednoga velikoga muzeja. Komentiralo se to time da uvođenje posjetitelja parkova u zidove klasičnih muzeja koji bi bili izgrađeni unutar granica parkova, zapravo znači poništavanje osnovne ideje i svrhe nacionalnoga parka koja je približavanje čovjeka prirodi, a ne njegovo odvajanje od prirode.
U NP Glacier lokalni prirodnjak 1922. godine počinje voditi šetnje s predavanjima za koje se naplaćuje ulaznica. U NP Seqouia iste se godine počinju tiskati brošure o prirodnim znamenitostima parka, a godinu dana kasnije oformljena je vodička služba u parku, osnovan je muzej pod šatorima te su započele vođene šetnje prirodom. U NP Grand Canyon otvara se informativni centar, a tijekom slijedeće dvije godine održavaju se predavanja u hotelu El Tovar.
Krajem 40-ih godina, po prvi puta se u interpretacijske svrhe koriste audiovizualni uređaji sa snimljenim zvučnim porukama koje aktiviraju posjetitelji. Do 1963. godine, u 90 je američkih parkova bilo instalirano više od 100 audio uređaja sa zvučnicima i mikrofonima te nekoliko desetaka potpuno automatiziranih uređaja s filmovima i dijapozitivima.
Jedno od glavnih obilježja Misije 66* bila je ideja osnivanja centara za posjetitelje kao višenamjenskih objekata s