DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2018 str. 113 <-- 113 --> PDF |
razvoj dobrim dijelom duguje upravo svojim šumama. Saznali smo i da je sada zeleni Sorinj postao zanimljiv i lokalnoj samoupravi, pa je tako Općina Lopar u novom prostornom planu predvidjela, na području koje graniči s novopodignutim borovim kulturama, sportsko-rekreacijsku zonu – zabavni park. Nakon Sorinja krenuli smo prema Loparu i šumi Loparski Gušć, koja obuhvaća borove kulture podignute pedesetih godina prošloga stoljeća na zahtjev mještana Lopara, kojima je bura do tada, noseći sol i pijesak, uništavala poljoprivredne kulture. Provezli smo se novoizgrađenom protupožarnom prosjekom el. ceste Gros- Kamik dužine 2,3 km, koja je i prije gradnje bila na udaru kritika manjeg dijela lokalnog stanovništva. Upravitelj šumarije objasnio nam je da je prije same gradnje javnost upoznata s trasom iste, da je održana javna rasprava prilikom ispitivanja programa gospodarenja, da je pozitivno mišljenje o trasi ceste dala i vatrogasna struka. U realizaciji gradnje ceste sudjelovala je i Općina Lopar, koja je jednim dijelom sufinancirala radove te otkupila privatnu parcelu preko koje prosjeka prolazi. Do danas su na prosjeci izgrađena i dva velika cijevna propusta, a prosjeka u najboljoj mogućoj mjeri zadovoljava svoju protupožarnu, ali i turističko-rekreativnu ulogu, što su priznali i najveći protivnici njene izgradnje. Idući dan (subota, 14. travnja) zaputili smo se brodom Eros prema Lošinju. Uz izrazito lijepo i sunčano vrijeme, zvuke harmonike i ugodno druženje plovidba do Lošinja činila se puno kraća od dva sata koliko je zaista trajala. Brod nas je doveo do uvale Valdarke, gdje su nas dočekali supružnici, diplomirani inženjeri šumarstva Darko i Marijanka Pavičić, upravitelj i revirnica šumarije Cres-Lošinj. Nakon ugodne šetnje koja je trajala dvadesetak minuta uputili smo se prema Malom Lošinju, glavnom gradu Lošinja koji je poznat kao najveće mjesto na jadranskim otocima. Glavni cilj putovanja na Lošinj bio je Muzej Apoksiomena smješten u palači Kvarner, koji je otvoren 2016. godine. Jedini eksponat muzeja je antička statua Apoksiomena iz 1. ili 2. st. prije Krista, koja je pronađena 1996. godine u moru kod otočića Velike Orjule na dubini od 45 metara. Statua je izronjena tri godine kasnije, da bi idućih sedam godina provela na restauraciji. Jedinstvenost i impozantnost statue dodatno je istaknuta arhitektonskim rješenjem muzeja koji nas kroz tri kata upoznaje s cijelom pričom o povijesti, pronalasku i restauraciji Apoksiomena koja kulminira na zadnjem katu, na kojemu je u bijeloj sobi izložena sama statua. Ne možemo ne sakriti zadovoljstvo činjenicom što je muzej djelo hrvatskih arhitekata i što je jedno otočko mjesto dobilo priliku da izloži ovaj vrijedan eksponat, zbog kojeg se svakako isplatilo „potegnuti“ brodom s Raba. Nakon što smo prošetali Malim Lošinjem, uputili smo se brodom prema Rabu uživajući u ribljem ručku i plovidbi mirnim morem. Po povratku na Rab napustio nas je dio članova Upravnog odbora koji su krenuli svojim kućama, dok je ostali dio posjet Rabu nastavio druženjem i večernjom šetnjom po starom gradu, u kojemu polovicom travnja još uvijek vlada mir i tišina, koju će već za mjesec dana prekinuti prve grupe turista. Treći dan (15. travnja) smo uz vodstvo domaćina Borisa Belamarića razgledali stari grad Rab, koji je 30. godine prije Krista od rimskog cara Oktavijana Augusta dobio status „municipiuma“, slobodnog rimskog grada. Razgledavanje smo započeli obilaskom prostorija Udruge rapskih samostreličara, gdje nas je dočekao tajnik Udruge Luka Perčinić (sl.2.) i upoznao s radom ove udruge osnovane 1995. godine po uzoru na udrugu Balestriera iz prijateljske Republike San Marino. Udruga, koja se sastoji od sekcija zastavničara, bubnjara, samostreličara, fanfarista, topnika, plesača i plemstva, održala je do svog osnivanja preko 200 turnira na Rabu i mnogim gradovima diljem Hrvatske i inozemstva te postala pravi brend kojim je Rab ponosan i |