DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2018 str. 98     <-- 98 -->        PDF

U poglavlju Usporedni pokazatelji genetske varijabilnosti i propadanja smreke u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine prikazani su radovi na usporedbi broja suhih stabala i brojnog stanja potkornjaka. Ranije dobiveni rezultati molekularno-genetskih analiza uspoređivani su s podacima brojnosti potkornjaka i brojem osušenih stabala. Populacija Vlašić je znatno odstupala od ostalih populacija, imala je najveći prosječni broj insekata, kao i najveći broj suhih stabala, dok na molekularno-genetičkoj razini dobivene su jako niske vrijednosti genetskih parametara. Ovo je i za očekivati budući je ova populacija umjetno unešena, a podrijetlo reprodukcijskog materijala je nepoznato.
Autori u poglavlju Preporuke za očuvanje smreke u Bosni i Hercegovini, daju detaljni prikaz očuvanja genetskih izvora i to kroz više podpoglavlja: Genetske razlike između populacija zbog različitih uvjeta okoline, Očuvanje genetske raznolikosti smreke, Očuvanje genetske raznolikosti prirodnim pomlađivanjem, Očuvanje genetske raznolikosti umjetnim pomlađivanjem, Potvrda genetskog bogatstva u populacijama, Broj potrebnih populacija za banke gena in situ i Obnova genetskih potencijala. Autori ističu značenje prirodnog i umjetnog pomlađivanja i obnove genetskih potencijala smreke, za što je odlučujući broj sjemenskih sastojina, sjemenskih zona i sjemenskih plantaža. Zaključuju da je odlučujući broj biljaka, njihova horizontalna i vertikalna struktura, kao i tip gospodarenja (jednodobna ili preborna struktura šume). Kod populacija s pojavom rijetkih alela, a prilikom njihove obnove, treba voditi računa o strukturi mlade sastojine i omogućiti prenošenje rijetkih alela na sljedeću generaciju, po mogućnosti prirodnom obnovom. Ako se to pokaže nedovoljnim, pristupiti i umjetnoj obnovi, no uporabom samo genetski provjerenog autohtonog reprodukcijskog materijala. Svaku obnovu trebalo bi pratiti povremenim genetsko-molekularnim istraživanjima, jer se razlike između starih i mladih stabala u jednoj populaciji, uz odgovarajuće uzgojne mjere, mogu svesti na minimum.
Na 27 stranica navedena je opsežno korištena literatura, a na kraju rukopisa nalazi se sažetak na engleskom i hrvatskom jeziku.
Monografija je vrijedan doprinos poznavanju varijabilnosti obične smreke, budući da ona s gospodarskog i ekološkog stajališta, predstavlja jednu od najznačajnijih vrsta šumskog drveća u Bosni i Hercegovini. Knjiga je bogato ilustrirana brojnim slikovnim i tabličnim prilozima i prikazuje velik dio onoga što je detaljno opisano tekstom. Djelo je namijenjeno užoj šumarskoj znanstvenoj javnosti i napisano je jasno i razumljivo, na potrebnoj sveučilišnoj i visokoj stručnoj razini, a moći će je koristiti znanstvenici i stručnjaci prirodoslovnog i biotehničkog područja, studenti, učenici, ali i široki krug čitatelja ljubitelja prirode. To monografsko djelo rado će se preporučiti kao dodatna literatura iz područja šumarstva, posebice u oplemenjivanju i uzgajanju šuma, te će pridonijeti saznanjima o potrebi očuvanja genetičkih izvora ove vrste u širokom bogatstvu biljnog svijeta Bosne i Hercegovine. Ova vrijedna monografija predstavljat će i bitan doprinos pozitivnom odnosu ljudi prema šumskom drveću i većoj popularizaciji vrijednih i ugroženih vrsta, kao i poticaj da se njima posveti sve veća pozornost sukladno šumarsko uzgojnim i genetičkim posebnostima.