DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2018 str. 95     <-- 95 -->        PDF

Prof. dr. sc. Dalibor Ballian i dr. sc. Gregor Božić: BIOKEMIJSKA VARIJABILNOST SMREKE (Picea abies Karst) U BOSNI I HERCEGOVINI
Davorin Kajba
Početkom godine tiskana je i četvrta značajna znanstvena monografija šumskog drveća od izdavača Udruženja inženjera i tehničara šumarstva Federacije Bosne i Hercegovine (UŠIT FBiH) i suizdavača Silva Slovenica – izdavačkog centra Šumarskog instituta Slovenije u Ljubljani. Monografija sadrži 221 stranicu, od čega 102 slike i 40 tablica.
U Uvodu autori daju općeniti pregled šuma i kultura obične smreke navodeći da predstavlja jednu od najvažnijih vrsta europskih šuma. Prikazana je njezina uloga u okolišu, njezina komercijalna uporaba, osjetljivost na onečišćenja zraka i druge oblike utjecaja čovjeka, što doprinosi razlozima za poseban interes za ovu vrstu. Oko 200 godina smreka se intenzivno sadi unutar i izvan njenoga prirodnog rasprostiranja, a za Bosnu i Hercegovinu prikazani podaci odnose se na sve šume po svojoj vlasničkoj strukturi, uzgojnom obliku, namjeni i fitocenološkim jedinicama. Autori navode kako je ova vrsta bila predmet brojnih istraživanja s biokemijskim i molekularnim biljezima, s naglaskom na dobivene različite razine i strukture genetske varijabilnosti, kao i ozbiljnu prijetnju njenom nestanku zbog zagađenja zraka i globalnog zatopljenja. Obična smreka je vrlo često u zemljama središnje i sjeverne Europe identificirana kao prioritetna vrsta u strategijama za očuvanje genetičkih izvora na nacionalnoj, ali i na paneuropskoj razini.
Poglavlje Biosistematska pripadnost smreke sadrži saznanja moderne sistematike koja uvažava znatne razlike u usporedbi sa starim načelima i izdvajanju taksona na temelju morfologije, što pokazuje da se moderna taksonomija i sistematika nalaze u znatnom previranju zbog primjene novih molekularnih metoda u istraživanjima. Navodi se da sistematika smreka još nije u potpunosti riješena na zadovoljavajući način o čemu svjedoče brojni radovi. Njena je taksonomska varijabilnost poznata, a prema europskoj flori prihvaćaju se dvije glavne svojte na razini podvrsta: europska smreka (Picea abies ssp. abies) i sibirska smreka (Picea abies ssp. obovata (Ledeb.) Domin). Neki autori smatraju da su te dvije svojte dva ekotipa unutar cjelovitog europskog rasprostiranja, dok u novijoj karti prirodne vegetacije Europe navode se kao odvojene vrste. Ovo poglavlje obuhvaća i pregled taksonomskih jedinica s njihovim osnovnim karakteristikama.
U poglavlju Morfološka svojstva smreke utvrđuje se da je to vrlo visoko polimorfna vrsta, odnosno da je ustanovljena varijabilnost morfoloških svojstava s obzirom na širok euroazijski areal rasprostiranja, kao i njezina ekološka diferencijacija.