DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2018 str. 90     <-- 90 -->        PDF

plaćanja naknade za to. U nastavku i kontekstu ističem Uredbu o osnivanju prava građenja na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske iz 2016. godine, kojom se propisuju postupak i mjerila za osnivanje prava građenja na šumama i na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske kojima gospodari trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o. u svrhu izgradnje golf igrališta i kampa, čija je gradnja prema prostornom planu planirana izvan građevinskog područja. Nakon dva mišljenja da zemljište obraslo sastojinom u kampu nije šuma, nakon što se prilikom revizija doista sporne čestice ne uvrštavaju više u programe gospodarenja, postoji uredba koja propisuje kako izgraditi kamp na šumskom zemljištu izvan građevinskog područja, a da pritom zemljište ostane i dalje obuhvaćeno programom gospodarenja!? Neka komentar izostane! Usput budi rečeno Prostorni plan Istarske županije dopušta gradnju kampova, kao i golf terena, isključivo na građevinskom zemljištu. Nakon svega navedenog, doista mi nije poznat doseg predmetne Uredbe.
Granica između je šuma i nije više šuma tanašna je, zahvaljujući članku 51. Zakona o šumama. To je prvi članak imovinsko – pravnih odnosa, te u njemu stoji o izdvajanju čestica iz šumskogospodarskog područja. Gotovo u svakim izmjenama i dopunama Zakona mijenjao se predmetni članak, čak je 2008. dodan članak 51a. Izdvajanje postaje vrlo važan moment u šumarstvu, skoro toliko da bi se i zakon mogao zvati Zakon o izdvajanju šuma i šumskog zemljišta. Na tom tragu u posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o šumama 2014., u članku nad člancima, 51. stoji da „šume i šumska zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske koja se Prostornim planom proglase građevinskim područjem, izdvajaju se iz šumskogospodarskoga područja Republike Hrvatske danom stupanja na snagu Prostornog plana kojim su uključene u građevinsko područje“. Dakle, izdvajanje se događa bez ikakvog rješenja, metodom automatizma i prije nego se zna tko i što gradi na novoproglašenom građevinskom području, ili kako stoji u službenom obrazloženju posljednjih izmjena i dopuna zakona, uveden je potpuno novi postupak izdvajanja šuma i šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, a sve u svrhu privlačenja novih investitora s kvalitetnim investicijskim projektima. Kako nadalje stoji u istom članku još uvijek važećeg Zakona, izdvojenom šumom ili šumskim zemljištem pravo gospodarenja zadržava osoba koja je imala ista prava prije izdvajanja. Nalikuje mi na stanje ambivalencije – istovremeno je i nije šuma/šumsko zemljište, odnosno de facto je, a de jure nije. Ovaj, za hrvatsko gospodarstvo spasonosni članak, regulira i pravo građenja u svrhu izgradnje prije spomenutih kampova (i golf terena). U najnovijem prijedlogu Zakona o šumama, čije je stupanje na snagu sve bliže, za izdvajanje šuma rezervirana su čitava tri članka (predviđa se i mogućnost izdvajanja „poljoprivrednog“ zemljišta – također već spomenuto), a posebno se naglašava da Ministarstvo rješenjem može izdvojiti šumu i šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske iz šumskogospodarskog područja....Izgleda da se spasonosnom članku 51. u postojećem obliku bliži kraj. Tko zna zašto? Pretpostavljam da ćemo čestice koje smo požurili „izdvojiti“ na temelju toga što su se našle u građevinskom području, a na kojima se do sada glede gradnje nije ništa zbilo, uredno uključiti u šumskogospodarsko područje.
Vjerojatno naprijed navedeno ne predstavlja sve probleme u poimanju šuma i šumskog zemljišta, no i ovo je više nego dovoljno. Na kraju naglašavam da su ovi zaključci doneseni isključivo na temelju osobnog iskustva te zaključujem da šume i šumska zemljišta ne uživaju zaštitu kakvu zaslužuju s obzirom na svoju važnost. Iako u Zakonu o šumama i dalje stoji da su šume i šumska zemljišta dobra od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu osobitu zaštitu, šume i šumska zemljišta njezinu zaštitu uživaju manje od potrebnog zbog raznih prijašnjih članaka Zakona o šumama kojima se pogodovalo, kako ga se voli nazivati, krupnom kapitalu, iako se pogodovalo i ostalom, sitnijem, kapitalu. Drugi, nemali, problem leži i u neprovođenju Zakona, nedostatnog nadzora nad primjenom istog, a što se u konačnici reflektira u općem stavu prema šumama. A taj se stav, primjerice, izvrsno da iščitati kroz nikad manje autoritativnu lugarsku službu ili pak u raznim sudskim presudama (za nedopuštene radnje u šumama i šumskim zemljištima) koje su često nalikovale persiflažama. Kako se veći dio navedenih problema odnosi na priobalno, krško šumarstvo, koje se i unutar struke uvijek smatralo drukčijim šumarstvom, što u konačnici i je, ali ne manje vrijedno, nažalost i sama struka mogla je učiniti znatno više u rješavanju, ali i sprječavanju predmetnih problema. No, s obzirom da su neki od problema detektirani i na najvišim državnim razinama, za očekivati je da će u skoroj budućnosti biti i riješeni. Dakako, nadam se ne na štetu šuma i šumskog zemljišta.