DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2018 str. 87     <-- 87 -->        PDF

usredotočuju se na zaštitu prirodnih i povijesnih značajki uz pažljivo odabrane rekreativne mogućnosti koje pružaju posjetiteljima. Krajnji je cilj prirodu sačuvati ‘‘nenarušenom za uporabu sljedećim generacijama’’. Parkovni su rendžeri uposlenici NPS-a u okrilju Ministarstva unutrašnjih poslova SAD (Depratment of Interior).
Zaštićena se šumska područja, s druge strane, osim zaštitom prirodnih dobara bave i različitim načinima njihovoga iskorištavanja. Pod pojmom višenamjenske uporabe zaštićene šume SAD svojim građanima osiguravaju niz usluga i dobara, uključujući drvne proizvode, ispašu stoke, iskorištavanje nalazišta minerala, te rekreaciju bez ili uporabom različitih tipova vozila. Zaštićenim šumama upravljaju šumski rendžeri, uposlenici Šumarske službe SAD (US Forest Service – USFS) u okviru Ministarstva poljoprivrede SAD (Department of Agriculture).
Zbog svojih različitih namjena, nacionalni parkovi i zaštićena šumska područja imaju i različita pravila ponašanja koje posjetitelji moraju poštivati. Na primjer, u zaštićenim je šumama sportski lov obično dozvoljen, dok je on strogo zabranjen u nacionalnim parkovima. Na šetačke staze nacionalnih parkova ne smiju se voditi psi, dok je to dopušteno u zaštićenim šumama. Motocikli su, na primjer, dozvoljeni u zaštićenim šumama, a zabranjeni u nacionalnim parkovima.
Obje se agencije brinu o očuvanju prirodnih područja. U okviru svoje nadležnosti, obje organizacije nastoje ostvariti što je veći mogući stupanj zaštite prirodnih krajolika.
U slučaju kada nacionalni parkovi neposredno graniče sa zaštićenim šumskim područjima, posjetitelj mora obratiti posebnu pozornost tome gdje se u određenom trenutku nalazi, u kojoj je vrsti zaštićenog područja. Neka aktivnost dopuštena propisima zaštićenih šuma može posjetitelja stajati velike novčane kazne ako je prešao granicu i istu aktivnost nastavio provoditi u nacionalnome parku.
Diljem SAD, čuvari prirodnih, povijesnih i kulturnih bogatstava, bez obzira na raznolikost njihovih naziva, uniformi, razine njihove obučenosti ili porijekla, nalaze se ipak u sličnim situacijama. Rendžer u jednoj agenciji može imati određene dužnosti i radne zadatke, dok u drugoj agenciji ima drukčiji položaj, a radni mu se zadaci razlikuju u određenoj mjeri. Ipak, u profesionalnoj karijeri svakoga rendžera mogu se naći mnoge dodirne točke.
Od prvih čuvara parkova na početku 19. stoljeća u novoj prijestolnici SAD, Washingtonu, preko stvaranja ideje nacionalnoga parka i ustanovljavanja prvoga nacionalnoga parka u svijetu (Yellowstone 1872. godine), osnivanja NPS-a, krovne rendžerske organizacije u SAD, pa sve do danas, američki su rendžeri pioniri posebnoga pristupa zaštiti prirode i zaštićenih prirodnih područja. Tijekom svoje više od 100 godina duge povijesti, stručnjaci NPS, zaljubljenici u prirodu i obični ljudi, ali u najvećoj mjeri rendžeri dali su svoj doprinos oblikovanju rendžerske ideje u mnogim načinima rada na zaštiti prirode. Zbog toga se iz SAD rendžerska ideja proširila na skoro sve kontinente i u mnoge države, koje koristeći se iskustvima američkih rendžera nastoje svojim građanima osigurati uživanje u prirodnim osobitostima države, ali tako da se izvanredne prirodne vrijednosti ne naruše, već da se obzirno sačuvaju za generacije koje dolaze.
ŠUMA ŠUMARUM (ŠUMOVI U POIMANJU ŠUME)
Christian Gallo
Obično nazivamo šumom svako zemljište koje je obraslo šumskim drvećem. Sa strogo stručnog gledišta nije to ispravno, jer svako zemljište na kojemu se uzgaja šumsko drveće ne služi kao šuma, nego može služiti kao perivoj, igralište, sajmište, itd., a na ovakvom zemljištu ne uzgajamo drveće radi dobivanja drveta i drugih nuz-užitaka kao u šumi, nego radi hlada u kojemu odmaramo, igramo, trgujemo itd. Ne možemo nazivati šumom ni zemljišta obrasla šumskim grmljem tj. šikare, koje uglavnom služe kao pašnjaci, a drva iz njih dobivamo vrlo malo. Gornja definicija nije stoga potpuna, jer prave šumske površine ne moraju i nisu uvijek obrasle drvećem, npr. šumske čistine ili nekoliko godina nepošumljene sječine. Tako je davne 1925. u svojoj knjizi Uzgajanje šuma pisao dr. Andrija Petračić. Proteklo je od tada gotovo sto godina (niti jedna lužnjakova ophodnja), a definicija - percepcija šume je bitnija (i zamršenija) nego ikad. Šume su u međuvremenu postale vrlo bitna tema i izvan konteksta proizvodnje visokovrijednih drvnih sortimenata.