DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2018 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Sullivan, T. P., D. S. Sullivan, P. M. Lindgren, D.B. Ransome, 2013: Stand structure and small mammals in intensively managed forests: scale, time, and testing extremes, Forest Ecol. Manag., 310: 1071-1087.
Sullivan, T. P., D. S. Sullivan, 2014: Responses of red-backed voles (Myodes gapperi) to windrows of woody debris along forest-clearcut edges, Wildlife Res., 41: 212-221.
Tattersall F. H., D. W. Macdonald, B. J. Hart, P. Johnson, W. Manley, R. Feber, 2002: Is habitat linearity important for small mammal communities on farmland?, J. Appl. Ecol., 39: 643-652.
Torre, I., A. Arrizabalga, 2008: Habitat preferences of the bank vole Myodes glareolus in a Mediterranean mountain range. Acta Theriol., 53: 241-250.
van Apeldoorn, R. C., W. T. Oostenbrink, A. van Winden, F.  F. van der Zee, 1992: Effects of habitat fragmentation on the bank vole, Clethrionomys glareolus, in an agricultural landscape, Oikos, 65: 265-274.
Voutilainen, L., S. Savola, E. R. Kallio, J. Laakkonen, A. Vaheri, O. Vapalahti, H. Henttonen, 2012: Environmental change and disease dynamics: effects of intensive forest management on Puumala hantavirus infection in boreal bank vole populations. PloS one, 7(6): e39452.
Vrbek, B., I., Pilaš, T. Dubravac, V., Novotny, S. Dekanić, 2008: Effect of deposition substances on the quality of throughfall and soil solution of pedunculate oak and common hornbeam forest, Period. Biol., 110(3): 269-275.
White, G. C., K. P. Burnham, 1999: Program MARK: survival estimation from population of marked animals, Bird Study, 46 (suppl.): 120-138.
Williams, B. K., J. D. Nichols, M. J. Conroy, 2002: Analysis and management of animal populations. Academic Press, San Diego 817 pp.
Wilson, S. M., A. B. Carey, 2010: Legacy Retention Versus Thinning: Influences on Small Mammals, Northwest Sci., 74(2): 131-145.
Zar, J. H., 2010: Biostatistical Analysis, Pearson Education, New Jersey, 435 pp.
Zwolak, R., M. Bogdziewicz, L. Rychlik, 2016: Beech masting modifies the response of rodents to forest management, Forest Ecol. Manag., 359: 268-276.
Sažetak
Očuvanje bioraznolikosti u šumama u kojima se provodi gospodarenje moguće je pod uvjetom da se razmotri koliko su šumarski zahvati (završna sječa ili sječa radi obnavljanja) u skladu s prirodnim procesima degradacije i prirodne dinamike u šumskim staništima. S obzirom da sitni sisavci djeluju na povećanje bioraznolikosti i funkcionalne kompleksnosti šumskih ekosustava, koriste se kao važan elemenat za izradu modela u istraživanju utjecaja šumarskih zahvata, fragmentacije i degradacije na različita šumska staništa.
Šumska voluharica (Myodes glareolus Schreb.) česta je vrsta glodavca u šumama u aluvijalnoj nizini rijeke Drave. Istraživali smo razlike u demografskoj strukturi, prostorne i sezonalne razlike u vjerojatnosti ulova i ponovnog ulova te gustoću populacija ove vrste u različitim staništima. Monitoring popu­lacije sitnih sisavaca proveden je tijekom četiri mjeseca, od srpnja do listopada 2007. godine u okviru Hrvatsko-Mađarskog prekograničnog programa (DRAVA-INTERECO). Pritom su korištene metode hvatanje-obilježavanje-ponovno hvatanje (CMR) opisane u protokolu Horváth & Kovačić (2007). Izlovljavanje je provedeno u tri šumska staništa različite strukture: u Mađarskoj u šumi Lankoci na dva lokaliteta (stara, zaštićena šuma i pošumljeno stanište), u Hrvatskoj u šumi Repaš (gospodarena šuma).
Prema CMR metodi određena su tri parametra (čimbenika): ukupan broj ulova (ni), broj ponovnih ulova (ri), broj ulovljenih jedinki (mi). Razlike u uspjehu ponovnog ulova testirali smo prema udjelu ponovnog ulova (rr%).
Šumska voluharica je bila eudominantna vrsta na sva tri staništa. Uzorkovanjem provedenim tijekom četiri mjeseca na trima šumskim lokalitetima ukupno je obilježeno 740 jedinki šumske voluharice. Ukupan broj ulova bio je 1401, a ponovnih ulova bilo je 661. Parametri uspjeha ponovnog ulova razlikovali su se na tri istraživana staništa i mijenjali su se tijekom sezone. Za procjenu i uspoređenje parametara populacija šumske voluharice koristili smo Jolly-Seber model, POPAN formulu. Prilikom selekcije modela, prva dva najbolje odgovarajuća modela potvrdili su našu hipotezu, prema kojoj gustoća populacija i preživljavanje ove vrste ovise od starosti i strukture šumskih staništa. Prema naj­boljem modelu procijenjeno preživljavanje u starijoj sastojini zaštićene šume bilo je signifikantno veće nego u pošumljenoj sastojini. Drugi model je pokazao da je procijenjena vrijednost superpopulacije bila najveća u starijoj sastojini zaštićene šume.
Ovi rezultati su potvrdili da je stara, zaštićena šuma najpogodnije stanište za šumsku voluharicu, čije populacije brzo reagiraju na promjene u strukturi staništa uzrokovane gospodarenjem, te da se ova vrsta može koristiti kao indikator.
Ključne riječi: Myodes glareolus, sezonske promjene, veličina populacije, procjena, POPAN model