DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2018 str. 14     <-- 14 -->        PDF

bilja, od toga 19 u samo jednom snimku s pokrovnošću +. U sloju drveća bijela joha ima edifikatorsku ulogu, a po učestalosti vrlo je rasprostranjena sremza te nešto manje brijest vez i crna joha. U sloju grmlja osim tih vrsta u preko 80 % ploha ističu se Cornus sanguinea, Sambucus nigra i Rubus caesius. U prizemnom je rašću samo 11 vrsta prisutno u više od 60 % snimaka, što govori o heterogenosti staništa. U sociološkom smislu florni je sastav izrazito raznolik, a najproširenije su vrste iz sveze Alnion incanae Pawl. in Pawl. et al. 1928 te zatim one iz reda Fagetalia Pawl. in Pawl. et al. 1928 i razreda Rhamno-Prunetea Rivas Goday et Carbonell ex Tx. 1962. Taj je odnos u velikoj mjeri sukladan sastavu kolinske forme asocijacije Equiseto hyemali-Alnetum incanae koju u austrijskom području opisuju Willner i Grabherr (2007) na osnovi 207 snimaka.
Kako bismo utvrdili promjene u flornom sastavu sastojina bijele johe sa zimskom preslicom, naše smo fitocenološke snimke usporedili s onima iz 1964. godine (Trinajstić 1964). U tablici 2 izdvojeno je 35 vrsta koje upućuju na promjene u staništu i sastavu asocijacije. Iz tablice je jasno vidljivo da je smanjen broj higrofita, a znatno povećan udio mezofilnih vrsta i vrstâ s manje mokrih staništa (stupac 2, tablica 2), i to posebice iz reda Fagetalia i razreda Querco-Fagetea Br.-Bl. et Vlieger 1937.
Asocijacija Equiseto hyemali-Alnetum incanae uspoređena je sa sastojinama iz Gorskoga kotara, odnosno sa zajednicom Lamio orvalae-Alnetum incanae var. geogr. Helleborus dumetorum, pri čemu je utvrđeno da su dinarske sastojine bijele johe znatno bogatije vrstama. Na istom broju snimaka u Gorskom kotaru nalazi se dvostruko veći broj vrsta višega bilja.
Diferencijacija navedenih sintaksona potvrđena je i rezultatima klasterske analize (slika 2). Na slici 2 jasno se vide dvije skupine snimaka, od kojih prva obuhvaća šume iz sjeverozapadne Hrvatske (I), a druga iz Gorskoga kotara (II). Nadalje, svaka je skupina razdvojena u dvije podskupine. Prva podskupina sastojina uz rijeku Dravu (Ia) obuhvaća pet snimaka iz varaždinskoga područja koje je Trinajstić (1964) izdvojio kao inicijalnu fazu asocijacije, dok druga podskupina (Ib) uključuje ostale snimke. U inicijalnoj fazi razvoja asocijacije izostaju vrste iz optimalne i terminalne faze, primjerice Prunus padus u sloju drveća i grmlja, zatim Aegopodium podagraria, Paris quadrifolia, Pulmonaria officinalis, Ajuga reptans, Geum urbanum, Leucojum vernum i Ranunculus repens u sloju prizemnoga rašća. Također je zabilježen veći udio pionirskih vrsta, kao što su Salix purpurea i Solidago gigantea. Sastojine uz rijeku Kupu dijele se na vlažniji podtip Salix alba (IIb, obale Kupe i polje uz zaselak Vode) i suši podtip Alnus glutinosa (IIa, ostali dio areala).
U tablici 3 izdvojeno je 76 razlikovnih vrsta: sedam za asocijaciju Equiseto hyemali-Alnetum incanae i 69 za asocijaciju Lamio orvalae-Alnetum incanae. Kriterij za njihovo izdvajanje bio je da rastu samo u jednoj asocijaciji barem s 20 % snimaka, ili da je razlika između rasprostranjenosti u asocijacijama veća od 35 %. Najviše je razlikovnih vrsta među mezofitima iz sveza Aremonio-Fagion (Ht. 1938) Borhidi in Törek et al. 1989, Tilio-Acerion Klika 1955, Erythronio-Carpinion (Ht. 1938) Marinček in Wallnöfer et al. 1993 i reda Fagetalia (ukupno 33 vrste). Treba još istaknuti da je najvažnija razlikovna vrsta podravskih šuma Prunus padus.