DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2018 str. 109     <-- 109 -->        PDF

DRVEĆE MEDITERANA
Ivo Aščić
Tema maraka dvadesetak mediteranskih država (Cipar, Francuska, Malta, Portugal, Hrvatska, Egipat, Turska i dr.) udruženih u poštansku grupaciju PUMED (engl. the Postal Union for the Mediterranean) iz 2017., prikazuje drveće koje raste na području Sredozemlja te rijetke šumske vrste iz mediteranskog bazena. Ova izdanja osim široj javnosti i strukovnoj populaciji, dodatno su interesantna filatelistima tematičarima iz različitih područja flore budući da ona spada u jednu od najpopularnijih tema na markama.
Hrvatska je tiskala marku s motivom divlje masline (Olea europaea oleaster), suptropske vazdazelene biljke s otoka Paga. Izdana je u arku od 16 maraka i u nakladi od 150 tisuća primjeraka, a radi dodatne učinkovitosti marke izdani su i filatelistički proizvodi kao što su žig i omotnica prvog dana (engl. First Day Cover, FDC). Slovenci su prikazali drvo obične planike (Arbutus unedo), niskog drveta vazdazelenih šuma i makija, iz porodice vrjesova (Ericaceae). U narodu je poznato pod imenom “goli čovik” zbog glatke crvenkaste kore koja se ljušti i izgleda kao suncem opečena čovječja koža. Na njemu sazrijevaju velike skrletnocrvene jestive mnogosjemene bobe (tzv. maginje), od kojih se pravi pekmez, peče rakija, a jedu se i svježe. U Hrvatskoj je rasprostranjena od dubrovačkog primorja do Istre.
Zbog raznolikog drveća na Cipru, tamošnja pošta je kompromisnim rješenjem dizajna na jednoj marki, tkz. 4 u 1, prikazala jedno drvo iz kojeg rastu maslina, bor (Pinus): rod je bogat s oko 115 vrsta, a živi pod vrlo različitim ekološkim uvjetima. Borovi su otporni prema mrazu i treba im obilno svjetla. Dobro se održavaju i na slabijim, kamenitim, pješčanim i suhim tlima. U nas ga ima u šumama unutarnjih gorskih i planinskih područja. Izraste u drvo vitka, ravna i jedra debla. U dobi od oko 100 godina stablo mu je oko 25 m visoko i 30 cm debelo; naranča (Citrus aurantium): zimzelena kultivirana biljna vrsta iz porodice rutvica (Rutaceae). Plod je kuglasta boba, sočna mesa, bogatoga vitaminom C. Plodovi su vrlo sočni i aromatični, a uzgajaju se u velikom broju vrsta. Osim u velikim nasadima, uzgajaju se na okućnicama, u parkovima i kao lončanice u zatvorenome prostoru; i rogač (Ceratonia siliqua): drvo iz porodice Caesalpiniaceae visoko od 6 do 12 m. Plodovi, do 20 cm duge i 2 cm široke, kožaste, smeđoljubičaste mahune, imaju mek, sladak i jestiv plod, koji poslije otvrdne. Rogač potječe iz istočnog Sredozemlja, a danas raste u kulturi i podivljalo po cijelom Sredozemlju, pa i u hrvatskom priobalju. U antičko doba sjemenke rogača služile su kao jedinica za mjeru pri vaganju zlata. Drvo srži rogača žućkasto je do tamnocrveno, prošarano crvenim žilama, a upotrebljava se u stolarstvu. Sličan dizajn marke napravila je i Francuska koja je na svojoj marki prikazala čak pet karakterističnih drveća za njihovo podneblje: bor; planiku, metliku ili tamariku (Tamaris): rod omalena listopadnoga drveća iz porodice Tamaricaceae. Medonosne su biljke, a često se uzgajaju i kao ukrasni grmovi u parkovima. Kod nas rastu u Primorju, Istri i Dalmaciji na pješčanim i šljunkovitim morskim obalama, podnose slano tlo i posolicu; hrast (Quercus): rod drvenastih biljaka, većinom drveća, rjeđe grmlja, iz porodice bukava. Ima ih nekoliko stotina vrsta, raširenih u umjerenim i toplijim šumskim područjima sjeverne polutke. U europskoj je flori poznato oko 28 različitih vrsta, a u Hrvatskoj rastu: hrast lužnjak (Quercus robur), hrvatska najvrjednija vrsta drveća, raširena u nizinskim šumama uz rijeke Savu, Dravu, Dunav, Kupu i njihove pritoke; hrast kitnjak (Quercus petraea), vrlo značajna vrsta za hrvatsko šumarstvo; mimozu (Mimosaceae): uzgajaju se u hrvatskom primorju kao ukrasne biljke neke vrste akacija, a vrsta Albizzia julibrissin uzgaja se ponegdje na zaštićenim mjestima i u kopnenom području.
Maltežani su prikazali svoje nacionalno drvo araar ili sandarac, drvo Tetraclinis articulata iz porodice čempresâ, osobito raširenog u gorju Atlas u sjevernoj Africi. Poznato je po mekanoj i žućkastoj smoli ugodna mirisa koji se intenzivno oslobađa zagrijavanjem smole koja je nekada služila u proizvodnji lakova i politura za namještaj. Još se rabi kao zaštitni premaz za slike te pri proizvodnji mirisa. U zemljama sjeverne Afrike primjenjuje se u pučkoj medicini. Ovo drvo osim na Malti raste samo još u južnoj Španjolskoj i nekim područjima sjeverne Afrike. Od 1992. drvo araar proglašeno je nacionalnim drvetom sredozemne državice Malte.
Grci su izdali marku s motivom tršlje ili pistacija (Pistacia lentiscus), gustog vazdazelenog grma visokog do 4 metra iz porodice vonjača (Anacardiaceae). Biljka je raširena na Sredozemlju, pa i u hrvatskom primorju, gdje raste u zimzelenim šumama i šikarama eumediteranskoga vegetacijskog pojasa. Uzgaja se pretežno na egejskom otoku Hiosu (Hij), a daje mastiks odnosno smolu koja se upotrebljava za pripravu kita, finih lakova, ljepila, u farmaciji, kao fiksativ u parfimeriji, kao aroma u prehrambenoj industriji i kao bezbojan lak za slikarska djela. Podrijetlom je iz Sirije, a uzgaja se u mediteranskim zemljama radi masnih, jestivih sjemenki (pistacijski bademi, sirijski orasi).
Iako Portugal izravno ne graniči sa Sredozemnim morem, velik broj vrsta drveća je porijeklom iz Mediterana ili ima