DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2018 str. 87     <-- 87 -->        PDF

dopušta određene aktivnosti u odnosu na prirodna dobra, kao što su sportski lov i postavljanje zamki, što je zabranjeno u nacionalnim parkovima.
Russell E. Dickenson, bivši rendžer i upravitelj, preuzeo je zapovjedništvo NPS-a 1980. godine. Budući da proračun i uposlenici NPS-a nisu mogli ići u korak sa sve većim obujmom poslova, Dickenson je nastojao usporiti širenje parkovnoga sustava. Reaganova administracija i Kongres koji su preuzeli vlast 1981. godine, bili su istoga mišljenja. Umjesto osnivanja novih parkova, oni su radije podržali Dickensonov Program obnove i unaprjeđenja parkova kojim je raspoređeno više od milijarde USD kroz 5 godina u resurse i objekte postojećih parkova.
Dickensona je na čelu NPS-a 1985. godine naslijedio krajobrazni arhitekt William Penn Mott mlađi. Kako je bio osobno vrlo zainteresiran za interpretaciju u nacionalnim parkovima, nastojao je NPS-u osigurati veću ulogu u obrazovanju javnosti o američkoj povijesti i ekološkim vrijednostima. James M. Ridenour koji je  vodio Službu tijekom Bushove administracije (od 1989. do 1993.) snažno se borio protiv srozavanja kriterija pri uključivanju novih područja u parkovni sustav. Također je radio na postizanju većih financijskih učinaka kroz parkovne koncesije. Roger G. Kennedy, koji je bio izbor Clintonove administracije za upravitelja NPS-a, bio je posebno zainteresiran za osnaživanje obrazovne uloge NPS-a, nastojao je pronaći načine širenja prisutnosti NPS-a i izvan granica parkova, posebice putem interneta. Razdoblje njegovoga vođenja NPS-a podudarilo se s naporima vlasti da se reorganizira i smanji federalna birokracija, tako da je parkovna služba reorganizirana u terenske urede i krenula smjerom smanjivanja osoblja u uredima u Washingotnu i regionalnim uredima za 40 %.
Od 1999. godine nacionalni parkovni sustav SAD-a obuhvaća 379 područja u gotovo svim saveznim državama i teritorijima. Osim upravljanja parkovima, čija raznolikost varira od nacionalnoga parka Hawaii Volcanoes do nacionalnoga spomenika Kip slobode i rezidencije američkoga predsjednika, NPS podržava očuvanje prirodnih i povijesnih lokacija te promiče rekreaciju u prirodi  izvan sustava parkova, kroz niz programa novčane i tehnološke pomoći. Glavni je naglasak stavljen na suradnju i partnerstvo u zaštiti parkova i drugih značajnih objekata s ostalim vladinim tijelima, zakladama, korporacijama i drugim privatnim osobama, a posebna se pozornost posvećuje unaprjeđenju raznih programa NPS-a.
U istraživanjima javnoga mišljenja, Nacionalna se parkovna služba (NPS) uvijek nalazi među najomiljenijim vladinim agencijama. Visoko mišljenje o nacionalnim parkovima i njihovim skrbnicima dobra je osnova za podršku filantropa, korporativnu i volontersku pomoć, koja postoji od početka pokreta nacionalnih parkova, a važna je i za budućnost Službe.