DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2018 str. 85 <-- 85 --> PDF |
bilo je prvo od nekoliko sličnih područja u parkovnome sustavu. 1937. godine Kongres je proglasio Nacionalnu morsku obalu (National Seashore) Cape Hatteras, prvu od nekoliko zaštićenih morskih obala i obala jezera. Izazovi ratnog i poratnog razdoblja – Ulaskom SAD-a u II. Svjetski rat 1941. godine tadašnji ravnatelj Newton B. Drury bio je prisiljen upravljati NPS-om tijekom drastičnoga smanjenja aktivnosti u NPS-u te braniti parkove od pritisaka za uporabom prirodnih dobara s područja parkovnoga sustava u ime nacionalne obrane. Sredstva izdvajana za NPS smanjila su se sa 21 mil. USD 1940. godine na samo 5 mil. USD 1943. godine, a broj stalno uposlenih smanjio se s 3.500 na manje od 2.000. Broj je posjetitelja u parkovima pao s 21 mil. 1941. godine na 6 mil. 1942. godine. Rat je imao i drugih učinaka na parkovni sustav. Hoteli u mnogim parkovima pretvoreni su u rehabilitacijske centre za ranjene vojnike, a vojne su vježbe obavljane na područjima nekih parkova. Industrija drva tražila je stabla sitkanske smreke iz Olimpijskoga nacionalnoga parka (Olympic National Park) za proizvodnju aviona. Rančeri i rudarske kompanije tražili su otvaranje parkova za ispašu i iskapanje ruda. Drury se uspješno odupro većini tih zahtjeva, što mu je donekle olakšalo i pronalaženje sirovina na drugim mjestima. Poslijeratno je razdoblje donijelo nove pritiske na parkovni sustav kada se energija državne administracije preusmjerila na domaće potrebe. Planovi za pregrađivanje branama divljih kanjona u Dinosaur National Monument u Coloradu i Utahu rasplamsali su zaštitarsku bitku. Iako je odluka ministra unutarnjih poslova Oscara L. Chapmana da podupre taj projekat doprinijela Druryjevoj ostavci, zaštitari prirode su ovaj put ipak pobijedili. Kongres je na kraju odbio odobriti projekt brane u nacionalnome prirodnome spomeniku Dinosaur. Tijekom rata zaustavljeno širenje parkovnoga sustava, nastavilo se u poslijeratnim godinama. 1951. godine na čelo NPS-a dolazi Conrad L. Wirth. U to je vrijeme došlo do nagloga poboljšanja standarda u SAD, plaće su porasle, kao i slobodno vrijeme, povećao se i broj automobila što je sve utjecalo na poslijeratni nagli porast turističkih putovanja. Broj posjetitelja nacionalnih parkova popeo se od 6 mil. 1942. godine na 33 mil. 1950., te na čak 72 mil. posjetitelja 1970. godine. Od Rooseveltova New Deala bilo je napravljeno vrlo malo na poboljšanju infrastrukture parkova, a državne su donacije smanjene zbog troškova Korejskoga rata pa stari i raspadajući putovi, zgrade za posjetitelje i uposlenike, sanitarni čvorovi i ostala infrastruktura nisu mogli uspješno pratiti značajno povećanje broja posjetitelja. Misija 66, novo doba i današnje značenje – sagledavši infrastrukturno stanje parkovnoga sustava, Wirth pokreće tzv. Misiju 66 (Mission 66), desetogodišnji program za nadogradnju objekata, obnovu kadrovske strukture i upravljanje prirodnim dobrima u parkovima. Kongres odobrava milijardu dolara kroz 10 godina za provođenje programa Misije 66 čije su glavno obilježje bili centri za posjetitelje kao objekti višestruke namjene s interpretativnim izložbama, audiovizualnim programima i drugim uslugama za posjetitelje. Do 1960. godine bilo je otvoreno ili u izgradnji 56 centara za posjetitelje. Jedno od trajnoga naslijeđa Misije 66 su i trening centri za uposlenike Službe u Harpers Ferryu i Grand Canyonu. Tijekom šesdesetih godina u parkovima je veći naglasak u upravljanju prirodnim resursima stavljen na ekološke odnose i to prema preporuci tima znanstvenika pod vodstvom A. Starker Leopolda. “Kao primarni cilj preporučamo da se biotske zajednice unutar svakoga parka održavaju, ili gdje je to potrebno i obnavljaju, što je više moguće u stanju kakvo je vladalo prije dolaska bijeloga čovjeka u ta |