DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2017 str. 74     <-- 74 -->        PDF

T. Mather, bogati poslovni čovjek iz Chicaga s dobrim vezama u vladajućim strukturama. Kada je Mather tadašnjem ministru unutarnjih poslova Franklinu K. Laneu iznio svoje mišljenje o lošem upravljanju parkovima, Lane ga je pozvao u Washington kako bi mu pomogao u poslovima oko nacionalnih parkova. Mather u Washington dolazi 1915. godine gdje je imenovan pomoćnikom ministra za parkove, a tada 25-ogodišnji Horace M. Albright postaje njegova desna ruka.
Osnivanju središnjega ureda za nacionalne parkove u okviru Ministarstva unutarnjih poslova žestoko se opirala Šumarska služba (Forest Service) Ministrastva za poljoprivredu. Čelnici Šumarske službe shvatili su da će se s osnivanjem takvoga ureda osnovati i mnogi novi parkovi, čime će se se iz njihove domene izdvojiti velike šumske površine. Da bi svladali takve otpore, Mather i Albright su pažljivo lobirajući uspjeli zamutiti granicu između korisne uporabe parkova, odnosno kontroliranog iskorištavanja i stroge zaštite, tako što su naglasili ekonomsku vrijednost parkova kao turističkih odredišta. Energična marketinška kampanja izazvala je članke podrške u časopisima kao što su National Geographic, The Saturday Evening Post, i dr. U svrhu promicanja turističke funkcije parkova Mather je zaposlio vlastitoga publicista i pribavio financijsku potporu 17 željezničkih kompanija Zapada za izradu luksuzno ilustrirane monografije o nacionalnim parkovima koja je poslana kongresmenima i drugim utjecajnim građanima.
Zahvaljujući predanome radu Mathera i Albrighta, Kongres je reagirao na zadovoljavajući način te je 25. kolovoza 1916. godine tadašnji predsjednik SAD, Woodrow Wilson odobrio zakon kojim je osnovana Nacionalna parkovna služba (National Park Service) unutar Ministarstva unutarnjih poslova. Zakonom je NPS postao središnji ured zadužen za upravljanje nacionalnim parkovima i spomenicima Ministarstva unutarnjih poslova, rezervatom Hot Springs u Arkanzasu (koji je postao nacionalni park 1921. godine) te „sličnim drugim nacionalnim parkovima i rezervatima sličnoga karaktera koje bi naknadno ustanovio Kongres“. U upravljanju tim područjima, NPS je trebao „sačuvati krajolik, prirodne i kulturne objekte, kao i divlji svijet u njima te se brinuti za gospodarenje njima na takav način i takvim sredstvima koja će ih ostaviti nenarušenima za uživanje sljedećim generacijama“.
Ministar Lane imenovao je Mathera prvim upraviteljem NPS-a, a Albrighta pomoćnikom upravitelja. U samom početku Službe Mather je bio sprječen teškom bolesti, pa je Albright morao organizirati ured tijekom 1917. godine, ishoditi prva sredstva od Kongresa i izraditi prvi plan upravljanja NPS-a. Plan je objavljen u svibnju 1918. godine, a na prvome se mjestu objašnjava dvostruka zadaća NPS-a. Dok je s jedne strane plan naglasio primarnu ulogu ureda i parkovne službe kao zaštitnika prirodnih dobara, s druge strane plan odražava uvjerenja Mathera i Albrighta da u parkove treba privući i ugostiti što više posjetitelja kako bi se osigurala sredstva za budući razvoj samih parkova i NPS-a. Tako bi prema njihovom mišljenju automobili, koji nisu bili dopušteni u Yellowstoneu do 1915. godine, trebali biti dozvoljeni u cijelome parkovnome sustavu. Isto tako koncesionarima bi se izdale dozvole za izgradnju jeftinih kampova, ali i udobnih, luksuznih hotela. Također