DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2017 str. 71     <-- 71 -->        PDF

ŠUMSKA SOVA (Strix aluco L.)
Krunoslav Arač
Najčešća je vrsta sove u Europi. Opisano je 11 podvrsta, od kojih u Europi obitavaju tri podvrste: S. a. aluco u središnjoj i istočnoj Europi, S. a. sylvatica na području Velike Britanije, Pirinejskog poluotoka, južne Italije, Grčke do središnje Turske i Bliskog istoka, S. a. willkonskii na području sjeveroistočne Turske, Kavkaza, Irana i Turkmenije. Naraste u dužinu do 46 cm s rasponom krila oko jedan metar. Mužjak teži do 550 g, a ženka do 800 g. Odozgo je smeđe boje, prošarana s tamnim uzdužnim prugama, po trbuhu je svjetlija i isprugana, na krilima ima bijelu prugu, a na glavi izraženi pernati okvir oko glave (facijalni disk) te nema ušnih pera. Oči su crne boje, a kljun je žut. Spolovi su po izgledu slični, dok su po veličini ženke nešto krupnije građe od mužjaka, kao i kod ostalih vrsta sova. Po veličini tijela i glave šumska sova krupnija je od male ušare i kukuvije. Gnijezdi jedan puta na godinu od veljače do lipnja najčešće u duplji, te u starim gnijezdima drugih ptica, povremeno i na tavanima napuštenih objekata. Postavljanjem platformi za gniježđenje sova u šumske sastojine pospješuje se gniježđenje, a time brojnost, očuvanje i zaštita sova koje svojom prehranom reguliraju brojnost populacije sitnih sisavaca u staništu u kojemu obitavaju. Time doprinosimo poboljšanju biološke metode održavanja populacije štetnih sitnih sisavaca manje štetnima. Nese 2-3 (6) bijelih jaja veličine oko 48 x 40 mm. Na jajima sjedi ženka oko četiri tjedna, a mladunce hrane oba roditelja još oko mjesec dana. Mlade ptice se raspršuju od kolovoza do studenog unutar radijusa od nekoliko kilometara pa do 20 km od gnjezdišta. Nastanjuje šumovita područja i voćnjake, ali je nerijetko susrećemo unutar naseljenih mjesta u gradskim parkovima i velikim vrtovima. Hrani se malim sisavcima, pticama, žabama i velikim insektima koje lovi u sumrak i noću. Neprobavljive dijelove plijena izbacuje u obliku gvalica kroz kljun. Gvalice šumske sove eliptičnog su oblika, zbijene su i teško se rastavljaju, tamno sive gotovo crne boje, na vanjskom dijelu vidljivi su ostaci kostiju plijena. Prosječna veličina iznosi im 4,3 × 2,9 cm. Analiza sadržaja gvalica sova neizravna je metoda pogodna za istraživanje rasprostranjenosti i ekologije sitnih sisavaca, bez izazivanja šteta u živom svijetu ili na staništu. Nastanjuje cijelu Europu, osim krajnjeg sjevera i Irske, najčešća je i najrasprostranjenija sova Europe. U Hrvatskoj je redovita stanarica i gnjezdarica šumskih područja kontinentalnog dijela, sjevernog dijela priobalja i nekih otoka (Cres, Krk, Brač, Mljet), dok je u

ŠUMARSKI LIST 11-12/2017 str. 72     <-- 72 -->        PDF

središnjem i južnom priobalju rijetka te je uglavnom srećemo tijekom zimskog razdoblja.
Šumska sova je strogo zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj.
KLJUČNI IZAZOVI PROGLAŠAVANJA PRVIH NACIONALNIH PARKOVA I OSNIVANJE PRVE PARKOVNE AGENCIJE
Ivan Martinić
U ovom nastavku pričom smo i nadalje u ranoj povijesti zaštićenih područja prirode. Donose se ključne dileme, prijepori i veliki izazovi pri proglašavanju prvih nacionalnih parkova u Sjedinjenim državama. Uz uključivanje povijesnih i kulturnih spomenika u nacionalno skrbništvo, velike dileme odnosile su se na proglašavanje zaštićenih šuma od nacionalnog značenja. Posebno se osvrće na institucionalno jačanje pokreta za zaštitu parkova i osnivanje prve nacionalne parkovne službe, čijem sustavu djelovanja umnogome dugujemo današnji koncept nacionalnih parkova.
***
U Zakonu o šumskim rezervatima iz 1891. godine, Kongres je ovlastio predsjednike SAD-a da proglašavaju trajne šumske rezervate na javnom zemljištu. Šumski rezervati, odnosno zaštićene šume od nacionalnoga značenja (National Forests) kako su preimenovane 1907. godine, morale su biti čuvane prema načelima dugotrajnoga ekonomskoga dobitka i višenamjenske uporabe. Kroz 16 godina, predsjednici Cleveland, McKinley i Roosevelt proglasili su 159 šumskih rezervata.
Nacionalni parkovi, osnovani uglavnom zbog svojih estetskih vrijednosti, predstavljali su iskaz velike volje u odricanju moguće ekonomske dobiti. Zbog toga je Kongres zadržao neposredan nadzor nad osnivanjem parkova te ga je trebalo svaki put iznova uvjeravati da zemljište predviđeno za nacionalne parkove uistinu zavrijeđuje zaštićeni status. Zakoni o osnivanju parkova donošeni su uglavnom nakon dugotrajnih i žestokih političkih kampanja koje bi vodili zaneseni zagovornici zaštite prirode i osnivanja zaštićenih područja. Pritom je zanos ljubitelja prirode često puta bio kombiniran s praktičnim poslovnim duhom američkih poduzetnika. U početnim danima nacionalnih parkova, takav je doprinos ponajprije dolazio od strane velikih željezničkih kompanija sa Zapada SAD-a. Novcem željezničkih kompanija na područjima nacionalnih parkova građeni su velebni hoteli rustikalnih stilova, kako bi se privukao što