DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2017 str. 74 <-- 74 --> PDF |
asconio i Schroffa (2011) u okviru provedenog istraživanja profesija i programa osposobljavanja u šumarstvu kao prvo ograničenje ističu njihovu troškovnu zahtjevnost, pri čemu se to odnosi na brojnost praktičnih sati terenskog rada, poligonsku infrastrukturu i specijalizirana radna sredstva. S druge strane tržište za programe osposobljavanja je malo – mali je broj polaznika u odnosu na druge tečajeve. Drugo ograničenje vezano je za osiguranje dovoljnog broja odgovarajućih polaznika osposobljavanja na strukovnoj razini, npr. rukovatelja šumskih strojeva. Dodatno, izazov je zadržati obučene rukovatelje šumske mehanizacije u domicilnom sektoru, budući oni dobivaju široko znanje za rad i s drugim teškim strojevima (npr. građevinskim) te postaju tržišno zanimljivi sektorima gdje mogu više zaraditi. Kao treće ograničenje navodi se manjak interesa mladih generacija za tzv. 3D »black collar« poslove, pod čime se podrazumijeva fizički zahtjevan, opasan i prljav posao (engl. Dirty, Dangerous and Demeaning – 3D) – u takve poslove svrstava se i npr. radno mjesto šumskog radnika sjekača. Shodno navedenom, pretpostavka je da će se potencijal na tržištu rada znatno smanjiti u budućnosti tj. očekuje se manjak radne snage proizvodnih radnika u sektoru šumarstva. S obzirom na brojne izazove s kojima se suočava šumarski sektor EU kao područje uske specijalizirane niše, međunarodna suradnja i formiranje klastera preuzima sve veće značenje, pri čemu vrlo važan postaje transfer znanja vezano za uspostavu saveza u načinu osposobljavanja, kao što je to u razvoju europskog standarda za rukovatelja motornom pilom. U zapadnim zemljama EU već desetljećima postoje specijalizirane ustanove kao šumarski trening centri koji pružaju sveobuhvatno osposobljavanje radnika iz tehničkog, sigurnosnog i strukovnog aspekta. Provodi se kroz ideju »dvojnog obrazovanja«, pri čemu se misli na prožimanje teorijskog učenja i praktičnog osposobljavanja (tj. treninga) unutar razdoblja obrazovanja. Takvim pristupom želi se dosegnuti visoki stupanj znanja i vještina. Stručno osposobljavanje, uporaba osobne zaštitne opreme i postupanje u skladu sa sigurnosnom radnom procedurom može znatno olakšati promociju sigurnosti i zdravlja tijekom izvođenja radnih procesa u šumi (Tsioras 2012). Važan element od vitalnog značaja za radnike u postupku osposobljavanja, kao preventivna mjere, je percepcija rizika unutar radnog okruženja koja treba biti temelj plana i programa osposobljavanja. Prema Medvedu (1998) te Martiniću i dr. (2011) obučavanje i periodično provjeravanje osposobljenosti rukovatelja šumarskom mehanizacijom u zemljama zapadne Europe već se desetljećima drže ključem kvalitete rada i sigurnosti operativnoga šumskoga rada. Obukom stečena znanja i vještine potvrđuju se obveznom provjerom i izdavanjem certifikata (npr. europskog certifikata za motornu pilu) kao dokaza o posjedovanju određenih profesionalnih znanja i vještina za siguran šumski rad, što rezultira višestrukom koristi i za radnika i za poslodavca (Martinić i dr. 2011). Postupak osposobljavanja radnika za rad na siguran način te stručno osposobljavanje radnika za rad s radnim sredstvom u sektoru šumarstva Republike Hrvatske samo je u manjoj mjeri zadovoljavajuće uređeno. Osposobljavanje se provodi po programima koji nisu u potpunosti verificirani niti nezavisno ocijenjeni, a izostaje i nadzor nad ispunjavanjem kadrovskih i tehničkih resursa nositelja osposobljavanja. Zakonski propisi s općenito obvezujućim stavkama i utvrđeno stanje pokazuju da se osposobljavanje profesionalnih šumskih radnika sjekača ne provodi prema jedinstvenom nacionalnom kurikulumu, niti od strane adekvatno verificiranih nositelja osposobljavanja koji u potpunosti ne zadovoljavaju teoretskim i praktičnim elementima programa osposobljavanja te ne raspolažu svom potrebnom opremom, osobljem i infrastrukturom (Landekić i dr. 2016). Prvi pokušaj uvođenja reda i prevladavanja slabosti domaćeg sustava osposobljavanja predstavlja razvoj i implementacija strukovnog kurikuluma te standarda zanimanja i kvalifikacije »šumar« – višenamjenskog šumskog radnika koji je ekvivalent današnjeg šumskog radnika na radovima pridobivanja, uzgajanja, zaštite i dr. Navedeni pokušaj uvođenja reda svojedobno nije prepoznat te nije dobio očekivani »vjetar u leđa« struke, ponajprije zbog potrebitih opsežnih izmjena u legislativnim, strukturno-organizacijskim i obrazovnim dijelovima sustava. Najizgledniji način povećanja sigurnosti u šumarstvu RH, za profesionalne radnike i amatere, je primjena i provedba dostignuća zemalja razvijenog šumarstva, što u sferi sigurnosti pri šumskom radu se posebno odnosi na provedbu certifikacije svih aspekata osposobljavanja za šumski rad. Uvažavajući sve navedeno, povezivanje RH u europske procese i programe vezane za sigurnost u šumarstvu moguće je implementacijom međunarodnih primjera dobre prakse kroz: a) jaku promociju sustava sigurnosti i osvještavanje svih zainteresiranih u poduzetničkom lancu izvođenja šumskih radova (licencirani izvoditelji šumskih radova, obrazovne i zdravstvene institucije, proizvođači opreme, strukovna društva, strukovne udruge i dr.); b) suradnju ključnih partnerskih organizacija hrvatskog šumarskog sektora u odabiru najmjerodavnije organizacije/institucije za stjecanjem ovlasti nacionalne akreditacijske agencije za provedbu ECC (European Chainsaw Certificate) programa, što podrazumijeva: • formiranje radne skupine za pristupanje u EFESC uz logističku podršku operativnog tima stručnjaka s pravnim i tehničkim znanjima; • slanje pisma namjere tajništvu EFESC-a za pridruživanje te za stjecanje ovlasti nacionalne akreditacijske agencije; o čitavom postupku potrebno je izvijestiti Hrvatsku akreditacijsku agenciju (HAA), a po potrebi u konzultacijski tim uključiti predstavnika iz HAA-e; • razvoj mreže suradničkih organizacija koje su nužne za ispunjavanje uvjeta/kriterija pristupanja u EFESC, |