DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2017 str. 70     <-- 70 -->        PDF

94/14) neprofesionalcima (lokalnom stanovništvu i šumovlasnicima) koji su osposobljeni za radove pridobivanja drva dozvoljava iz šume za vlastite potrebe izradu do 20 m3 godišnje ogrjeva (samoizradbu) uz dozvolu i pod nadzorom osobe koja gospodari tim šumama. Navedeni radovi samoizradbe, kao tradicionalna posebnost hrvatskog šumarstva, godišnje dosežu količinu do 650.000 m3 (Godišnje poslovno izvješće HŠ, 2015), što kada se stavi u odnos s količinom ogrjeva za vlastite potrebe pojedinca čini tisuće potencijalnih aktera koji trebaju biti osposobljeni za rad na siguran način i za rad sa radnim sredstvom prema verificiranom programu. Manjkavost zakonskog propisa čini nejasnu slika vezano za razinu kvalifikacije i vrstu osposobljenosti koju neprofesionalci moraju zadovoljiti, te kvalificiranost nadzornog osoblja kada se radovi pridobivanja drva provode u privatnoj šumi. Sukladno navedenomu, a vezano za standarde obuke i sadržaj osposobljavanja šumskog radnika sjekača za rad na siguran način, prema Martiniću i Landekiću (2012), u Hrvatskoj danas postoji veći broj programa osposobljavanja različitih organizatora i nositelja u obliku seminara i tečajeva. Prema istim autorima čak 65 pravnih osoba posjeduje potrebno ovlaštenje i provodi navedeno osposobljavanje. Osnovni uvjet za polaznike kod osposobljavanja za upravljanje i rukovanje motornim pilama je završena osnovna škola polaznika, starosna dob (stariji od 18 godina), te zadovoljavanje zdravstvenih i psihičkih sposobnosti za obavljanje navedenih radnih aktivnosti.
Organizacijski oblik osposobljavanja rukovatelja motornom pilom, u pravilu sadrži, redovitu (R) ili konzultativno – instruktivnu (K–I) nastavu koja se sastoji iz teoretskog i praktičnog dijela. Osposobljavanje se provodi u trajanju od 20 sati teoretske nastave (redovita nastava ili konzultativno – instruktivne) i 60 sati praktičnog rada. Voditelj osposobljavanja u dogovoru s naručiteljem osposobljavanja, vodeći računa o predznanju polaznika, određuje model organizacije i izvođenja nastave. Polazniku osposobljavanja, u dijelu programa ili u cjelini, proporcionalno se skraćuje trajanje obrazovanja ukoliko ispitom dokaže stečeno znanje iz praktične nastave i vježbi (izvor: http://obrazovanje.vss.hr/). Na pisani zahtjev polaznika i uz priložene dokaze (potvrda tvrtke gdje je obavljao praksu) stečeno znanje i vještine iz praktične nastave i vježbi ocjenjuje se pred tročlanim povjerenstvom u skladu s čl. 32. Pravilnika o standardima i normativima te načinu i postupku utvrđivanja ispunjenosti uvjeta u ustanovama za obrazovanje odraslih (N.N. 129/08).
Iz dosadašnje prakse uočeno je da su najveći problemi osposobljavanja vezani za: (a) neujednačene i necjelovite programe i sadržaje osposobljavanja, (b) značajnu redukciju, pa i izostanak praktičnog dijela obuke i (c) primjenu netransparentnih kriterija kod ocjenjivanja provedene obuke (Martinić i dr. 2011, MZOŠ projekt 2013). Drugi korak osposobljavanja kod šumskog radnika sjekača podrazumijeva osposobljavanje radnika za rad na siguran način s radnim sredstvom unutar radnog okruženja. U okviru plana i programa osposobljavanja ovlaštenika poslodavca III. (poslovođe) i IV. stupnja (radnika), u trgovačkom društvu HŠ d.o.o. Zagreb, osposobljavanje se provodi u trajanju od 7 sati teoretske nastave i minimalno 1 sata praktičnog rada (demonstracija sigurnog i pravilnog rada na rušenju stabala).
Dobar primjer iskoraka u strukovnom obrazovanja radnika u hrvatskom šumarstvu rezultat je udruženog rada Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta koji je rezultirao 2011. godine izrađenim nastavnim planom i programom tj. strukovnim kurikulumom te standardom zanimanja i kvalifikacije »šumar« koji traje 3 godine. Navedeni standard zanimanja i kvalifikacije predstavlja univerzalnog šumskog radnika koji (a) samostalno i pod nadzorom obavlja poslove u uzgajanju, zaštiti i uređivanju šuma, šumskom građevinarstvu i lovstvu; (b) odgovorno i sigurno obavlja poslove u postupku pridobivanja drvnih sortimenata i ostalih (sporednih) šumskih proizvoda te (c) upravlja specijaliziranim šumskim strojevima, ručnim alatima, uređajima i napravama koje se koriste u šumarstvu, te održava iste (MZOŠ 2011).
3.3 Uloga i doprinos Vijeća za europsko šumarstvo i okolišne vještine u procesu osposobljavanja radnika – The role and contribution of the European forestry and environmental skills council in the training of workers
Unatrag sedam godina u EU je razvijena ideja da standardi obuke i sadržaj osposobljavanja izvoditelja šumskih radova budu razvijeni i certificirani na europskoj razini. To je ponajprije povezano sa slobodom pružanja usluga koja je unutar EU gotovo svakodnevna pojava (npr. za velik broj poduzeća/radnika koji rade izvan svoje zemlje u slučaju elementarnih nepogoda – vjetrolom, ledolom, snjegolom i dr.). Za operativnu provedbu sustava certifikacije radnih kompetencija i vještina zaduženo je Vijeće za europsko šumarstvo i okolišne vještine (EFESC) koje je osnovano 2009. godine od strane članova »Leonardo da Vinci« projekta, a odobrenjem EFESC priručnika 2012. godine organizacija je i službeno osnovana (izvor: http://www.europeanchainsaw.eu/). EFESC je inicijativa stručnjaka iz centara za obuku u šumarstvu te industrije kojem je namijenjena uloga krovne organizacije za upravljanje certificiranim standardima osposobljavanja, koji su prihvaćeni od strane cijele industrije (slika 4). Organizacijska struktura EFESC je sastavljena od različitih tijela (kao npr. Opće skupštine, Izvršnog odbora, Odbora za standarde, Akreditacijskog odbora te Tajništva kojem je domaćin KWF u Njemačkoj). Opću skupštinu čine svi članovi EFESC-a te isti biraju Izvršni odbor koji je odgovoran za provedbu politike EFESC-a. Odbor za standarde izrađuje i ažurira EFESC standarde koji se kasnije odobravaju od strane Opće skupštine. Akreditacijski odbor definira, te održava postupak akreditacije i revizije