DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2017 str. 17 <-- 17 --> PDF |
površine vidljivog kopnenog područja svih šest nadzornih tornjeva u radijusu od 15 km. Ustanovljeno je da udjel vidljivog kopnenog područja u odnosu na ukupnu kopnenu površinu županije u prosjeku iznosi 5,02%. Raspon vrijednosti iznosi 6,86%. Predložene lokacije Benkovac, Ćelavac, Dračevac i Donja Slivnica bilježe veću vrijednost od srednjaka. S navedenih lokacija ukupno je vidljivo 26,47% kopnene površine županije. S ostale dvije lokacije (Ist i Pag) vidljivo je tek 3,66% kopnene površine. Ukupan udio vidljivog kopnenog područja s predloženih šest lokacija nadzornih tornjeva iznosi 30,13% ukupne površine županije. Lokacija Ist (0,99%) bilježi 2,5 puta manju vrijednost udjela vidljivog područja u ukupnoj površini županije od lokacije Pag (2,67%) koja je druga najlošija prema ovom pokazatelju. Kada bi se nadzorna kamera postavila na lokaciji Ugljan-Sveti Mihovil-HRT bilo bi moguće nadzirati 4,32% ukupne kopnene površine županije, što je gotovo dva puta više od lokacije Pag. 4.3 Usporedba vjerojatnog i binarnog algoritma 4.3 Comparison of the probable and binary algorithm Generiran je model vjerojatne i binarne vidljivost za nove lokacije odašiljača te je kvantificirana njihova razlika u vidljivom području. Vidljivo područje u binarnom algoritmu ima vrijednost 1, dok se u vjerojatnom označava kao raspon vrijednosti od 0-1. Kako bi izlazni rezultati bili usporedivi, iz modela vjerojatne vidljivosti izdvojeni su oni pikseli koji imaju stopostotnu vjerojatnost (1 ili 100%) da će biti uočeni s promatračke točke. Parametar ponavljanja (n) u Monte Carlo simulaciji postavljen je na 100 slijedeći pristup Nackaerts i dr. (1999) i Rášová (2014). Zbog vremenske zahtjevnosti izvođenja analize i velike upotrebe radne memorije, razlika između algoritama utvrđena je na primjeru dva odašiljača čiji okolni prostor obilježavaju različita geomorfometrijska svojstva. Prvi odašiljač naziva se ZD Malovan, nalazi se na 896 m nadmorske visine. Okolni prostor ovog odašiljača obilježava velika nadmorska visina, veliki nagibi te izražena energija reljefa. Drugi odašiljač je ZD Polača Gradina na visini od 145 m. Njegov okolni prostor obilježavaju suprotne geomorfometrijske karakteristike. Koristeći niski srednji filter (low mean filter) u obzir je uzeta prostorna autokorelacija pogreške DMR-a (Rášová 2014). On zaglađuje podatke smanjenjem lokalne varijacije i uklanjanjem buke. U pokretnoj mreži kvadrata (3x3) izračunava se srednjak za središnji piksel tako uklanjajući nepravilnosti, odnosno ekstremne vrijednosti unutar DMR-a (URL 5). Analize vidljivosti su izvedene na temelju DMR-a koji je kao ulazni podatak (izohipse) imao visinske atribute preuzete iz topografskih karata mjerila 1:25000. S obzirom na to da se izvodi model vjerojatne vidljivosti, potrebno je „uračunati“ grešku ulaznih podataka. Glavni ulazni visinski podatak bile su izohipse. Puceković (2014) analizira stvarnu ocjenu visinske točnosti TK25. Kao „istinite“, odnosno referentne vrijednosti služile su visine na kartama 1:5000 (Puceković 2014). Drugim riječima te točke predstavljaju eksterni set kontrolnih točaka (external set of control points) na temelju kojih se određuje pogreška. Navodi da iz Kopeovih jednadžbi visinska pogreška izohipsi iznosi od 0,5 (ravnice) do 6 m (veći nagibi) (Puceković 2014). Unutar algoritma vjerojatne vidljivosti korištena je UNIFORM distribucija pogreške modela, s definiranim vrijednostima minimalne (0,5 m) i maksimalne (6 m) pogreške. Prostorna rezolucija izlaznog rezultata postavljena je prema onoj DMR-a (25 m). Točkama promatranja s postojećom visinom pridodan je parametar OFFSETA u vrijednosti 20 m, a vidljivost je izračunata u radijusu od 5 km zbog vremenske zahtjevnosti procesa. Iz dobivenih rezultata potvrđuju se navodi autora Fisher (1992) koji je prvi proučavao utjecaj „nesigurnost“ DMR-a u analizama vidljivosti. On navodi da izvorni algoritam „precjenjuje“ veličinu vidljivog područja (Fisher 1992, Nagy 1994). Drugim riječima algoritam binarne u odnosu na vjerojatnu vidljivosti generira veće površine vidljivog prostora. Naime, kad se simulacijom DMR povisi za vrijednost pogreške, dijelovi terena prekidaju liniju pogleda što rezultira smanjivanjem vidljivog područja. S druge strane slučaj smanjenja visine na temelju vrijednosti pogreške, ne uzrokuje otvaranje novih vidika, odnosno ne povećava znatnije vidljivu površinu (Fisher 1992). Vidljivo je da promatračka točka na većoj nadmorskoj visina generira manju razliku uspoređenih algoritama u izlaznom rezultatu (10,38%) (slika 6 i 7). To znači da je utjecaj procijenjene pogreške veći na zaravnjenom terenu (18,27%), gdje mala razlika u visini može zakloniti veću površinu nego što bi to bilo u vertikalno raščlanjenijem terenu (Nagy 1994, Huss i Pumar 1997). Drugim riječima prva točka (ZD Malovan) je manje „podložna“ pogrešci od točke na nižoj nadmorskoj visini (18,27%) koju okružuje u potpunosti zaravnjen prostor. To znači da oba algoritma procjenjuju vidljivo područje u manjem rasponu pogreške za prvu promatračku točku. 5. Zaključna razmatranja 5. FINAL REMARKS Primjenom binarnog algoritma generirani su modeli vidljivosti za šest predloženih lokacija postavljanja kamera u svrhu organiziranja protupožarnog nadzornog video-sustava Zadarske županije. Provedene analize imaju ključnu ulogu prilikom odabira najboljih lokacija. Integriranjem DMR-a, modela vidljivosti i tipa zemljišnog pokrova izvedeni su indikatori koji su prepoznati kao relevantni prilikom odabira lokacije. Posebnu važnost imaju indikatori: površina vidljivih šuma, grmlja i biljnog pokrova te udio vidljivog područja u odnosu na ukupnu kopnenu površinu |