DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2017 str. 11     <-- 11 -->        PDF

rezolucije određena je na temelju metode kompleksnosti terena. Za tu metodu karakteristično je da se veličina piksela računa na temelju dužine infleksijskih linija i broja točaka u njima (Hengl 2006).
Za potrebe određivanja tipa zemljišnog pokrova koji se nalazi unutar vidljivog područja korišten je podatak CORINE Land Cover. Temeljen je na standardnoj klasifikaciji i metodologiji izrade što pojednostavljuje usporedbu rezultata između europskih zemalja. Model pokrova generiran je postupkom reklasifikacije u sedam klasa slijedeći službenu kategorizaciju. Treća klasa naziva Šume i polu prirodna područja detaljnije je podijeljena na tri potklase (šume, grmlja i biljni pokrov te područja bez vegetacije) kako bi se preciznije mogli vrednovati indikatori pogodnosti potencijalnih lokacija.
Nositelji projekta dostavili su podatke o telekomunikacijskim odašiljačima koji reprezentiraju potencijale lokacije za postavljanje nadzornih kamera. Upravni odjel za razvoj i europske procese te vatrogasni službenici predložili su šest od dostavljenih 264 odašiljača (slika 1). Za predložene odašiljače bilo je potrebno provesti analizu vidljivosti.
3. Analiza vidljivosti unutar GIS-a
3. GIS VIEWSHED ANALYSIS
Osnovni podatci potrebni za izvođenje analiza vidljivosti unutar GIS-a su DMR i potencijalna lokacija nadzornog tornja. Izvođenje vidljivosti može biti izrazito vremenski zahtjevno, osobito ako DMR ima veliku prostornu rezoluciju (Lee 1994, Kim i dr. 2004). Analize vidljivosti najčešće se generiraju korištenjem modela „golog terena“ (bare earth), odnosno DMR-a generiranog iz podataka koji su u većini slučajeva prikupljeni aerofotogrametrijom (Miller 2011). Ako se analizira prostor s izrazitim rizikom od požara, poželjno je da 80% njegove površine bude vidljivo s postavljenog sustava nadzora. Taj postotak se naziva učinkovitost vidljivosti (visibility effectiveness). Manji postotci ne moraju biti nedovoljni, uzimajući u obzir veličinu promatranog prostora i dominantan tip vegetacije (Pompa-García i dr. 2010, Sakellariou i dr. 2015).
Uključenje dvije ili više promatračkih točaka u analizu vidljivosti omogućuje izvođenje modela vizualne ranjivosti (visual vulnerability). Model vizualne ranjivosti ukazuje na to koliko je puta element rastera vidljiv sa svake promatračke točke (URL2).
3.1 Parametri koji utječu na model vidljivosti 3.1 Impact parameters on the viewshed model
Proces izvođenja analiza vidljivosti sastoji se od nekoliko faza. Prilikom izvođenja svakog koraka tog procesa javlja se opasnost od generiranja greške koja može utjecati na izlazni rezultat. Ta greška je posljedica korištenja određene tehnologije i nemogućnosti potpuno točnog reprezentiranja zemljine površine. Dakle, čimbenici koji utječu na izlazni model vidljivosti mogu se podijeliti u nekoliko skupina: a) pogreška (error) DMR-a (Fisher 1999, Wechlser 1999), b) odabir prostorne rezolucije (Miller 2011), c) odabir algoritma (Fisher 1994, 1996, Wheatley i Gillings 2000, Rášová 2014), d) odabir parametara unutar GIS okruženja (URL 3), e) vanjski čimbenici (vegetacija, klima, infrastruktura) (Eliş 2013) i f) parametri osjetljivosti detekcije požara u kameri (Bugarić i dr. 2014).
3.2 Tipovi algoritama 3.2 Types of algorithms
3.2.1 Binarna vidljivost 3.2.1 Binary viewshed
Većina algoritama koji služe za izvođenje analiza temelje se na procesu binarne vidljivosti (binary viewshed). To je konceptualno privlačan i najčešće korišten način izvođenja vidljivosti koji se temelji na jednostavnom „polariziranom“ pravilu (vidljivo ili zaklonjeno) (Fisher 1996). Navedeni algoritam se temelji na Booleovu proizvodu (Boolean product). Vrijednost lokacija (promatračke i promatrane) mora biti jednaka (1) kako bi izlazni rezultat označavao vidljivost. Bilo koji drugi oblik ulaznih podataka proizvodi lažno rješenje (Fisher 1992). Njegov princip rada temelji se na upotrebi DMR-a i promatračke točke koja ima postavljenu visinu u odnosu na izvornu visinu modela. Algoritam potom utvrđuje prelazi li teren preko linije pogleda (line-of-sight), odnosno zaklanja li u potpunosti pogled između promatračke i promatrane točke (Franklin i Ray 1994). Ako DMR ne prekida liniju pogleda, promatranom elementu rastera dodjeljuje se vrijednost 1, što znači da je on vidljiv s te lokacije. Suprotno mu se dodjeljuje vrijednost 0, što znači da se ne nalazi u vidljivom području (Fisher 1992). Dakle, dvije točke se definiraju kao vidljive jedna drugoj, ako ravna linija može biti provučena između njih bez presijecanja bilo kojeg dijela površine terena (Maloy i Dean 2001).
3.2.2 Vjerojatna vidljivost 3.2.2 Probable viewshed
Izuzev binarnog postoje i konceptualno kompleksniji algoritmi. Iako se binarni naširoko koristi, neki autori (Felleman 1990, Fisher 1992, Rášová 2014) navode njegove nedostatke. Naime, vidljivost nije isključivo polarna pojava. Prema njima svaka lokacija unutar istraživanog područja ima određenu vjerojatnost da bude vidljiva. Stoga ističu da je za generiranje vjernijeg prikaza vidljive površine potrebno uključiti više parametara (Fisher 1992, Wechsler 1999, Nagy 1994, Rášová 2014). Ključni parametar koji navode je pogreška DMR-a. Naime, DMR se često koristi kao osnova za izvođenje prostornih analiza bez kvantificirane pogreške koja je karakteristična za taj model. Drugim riječima DMR se često ne shvaća kao model terena već kao „točan“ prikaz zemljine površine (Wechsler 1999). Taj parametar se često