DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2017 str. 70 <-- 70 --> PDF |
MODRO LASINJE (Moltkia petraea /Tratt./ Griseb., Boraginaceae) U HRVATSKOJ Jozo Franjić (= Echium petraeum Tratt.) njem. Felsen-Moltkie; fran. Moltkia des rochers Modro lasinje prirodno je rasprostranjeno na području jugoistočne Europe (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Albanija i Grčka). Raste na osunčanim kamenjarima i točilima mediteranskoga, submediteranskoga i mediteransko-gorskoga područja, a mjestimično se spušta sve do mora. Pripada ilirsko-jadranskom flornom elementu. Raste kao izrazito gust grm ili polugrm, visine 20-40 (-50) cm. Korijenov sustav je dobro razvijen i prodire duboko u pukotine stijena. Stabljika je uspravna i sivodlakava. Listovi su kožasti, naizmjenični, jednostavni, sjedeći, plojka je linearna do duguljasto kopljasta, dužine 1-5 cm, širine 1-6 mm, podvinuta ruba i s obje strane prileglo dlakava, odozgo zelena i gola, a odozdo svjetlozelena i dlakava; nervatura je perasto mrežasta. Cvjetovi su dvospolni, sitni, peteročlani, pravilni, u početku ružičastocrveni, a kasnije |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2017 str. 71 <-- 71 --> PDF |
ljubičastoplavi (sl. 1-3, rijetko bijeli, f. alba, sl. 4), u vršnim cvatovima imaju dvostruko ocvijeće sastavljeno od čaške i vjenčića (pavjenčića); čaška je duga oko 4 mm, izvana gusto sivo dlakava i na bazi srasla; vjenčić je sulatičan, cjevasto ljevkast, plav, gol, 6-10 mm dug i po rubu peterokrpast; prašnika ima pet, prašničke niti su bijele ili plavkaste, tanke, oko 8 mm duge i vire iz vjenčića za čiju su cijev pričvršćene. Cvatovi su paštitasti, sastavljeni od više u jednu stranu prevješenih cvjetova. Plod je kalavac s 4 sivkasta do sivosmeđa, glatka, sjajna, jajasto bridasta, na vrhu šiljasta, 2,5-3 mm duga i oko 1,5 mm široka, jednosjemena oraščića. Modro lasinje je ilirsko-balkanska endemična vrsta, zimzelena trajnica-hamefit. Skleromorfna i entomofilna vrsta. Cvjeta od V-VII. mjeseca kada svojom intenzivno plavom bojom dominira u okolišu. Plodovi dozrijevaju u srpnju i kolovozu. Medonosna i ukrasna biljka. U Hrvatskoj je zaštićena. Literatura Herman, J., 1971: Šumarska dendrologija. Stanbiro Zagreb. Idžojtić, M., 2009: Dendrologija-List. Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet. Zagreb. Idžojtić, M., 2013: Dendrologija-cvijet, češer, plod, sjeme. Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet. Zagreb. Nikolić, T. (ur.), 2016: Rasprostranjenost Moltkia petraea (Tratt.) Griseb. u Hrvatskoj. Flora Croatica baza podataka (http://hirc.botanic.hr/fcd). Sveučilište u Zagrebu – Prirodoslovno-matematički fakultet (datum pristupa:19. 9. 2016.). Šilić, Č., 1973: Atlas drveća i grmlja. Sarajevo. Šilić, Č., 2005: Atlas dendroflore (drveće i grmlje) Bosne i Hecegovine. Sarajevo. Trinajstić, I., 1974: Moltkia petraea (Tratt.) Gris. u flori otoka Mljeta. Glas. Republ. Zavoda Zašt. Prirode Titograd 7: 49-57. Jozo Franjić RIJETKA I ZAŠTIĆENA VRSTA HRVATSKE FLORE – PLANINSKI RUNOLIST (Leontopodium alpinum Cass., Asteraceae) (= Gnaphalium leontopodium L.) (= bieli list, ljutomirka, runolist, zrakasta runolistka, belica) eng. Edelweiss, Lion’s Foot; njem. Alpen-Edelweiβ; fran. Edelweiss des Alpes, Pied de lion; tal. Leontopodio, Stella alpina Planinski je runolist glacijalni relikt, koji je prirodno rasprostranjen na području Europe i Azije. Nastanjuje planinske rudine na vapnenačkoj i dolomitnoj podlozi, a javlja se i na stijenama u rubnome području šumske vegetacije. Dobro podnosi ekstremne temperature i sušu. Pripada alpskom, altajskom i mediteranskom flornom elementu. |