DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2017 str. 112 <-- 112 --> PDF |
DAMIR PIŠKULIĆ (1937–2015) Vice Ivančević Iz već prorijeđene skupine starijih šumarskih inženjera senjskog ogranka Hrvatskog šumarskog društva, napustio nas je kolega Damir, šumarski stručnjak iz ugledne novljanske obitelji. Osnovnu školu pohađao je u svom gradu, a potom nastavio školovanje na poznatoj senjskoj gimnaziji gdje su odreda predavali vrsni profesori. Nakon velike mature 1957.godine upisuje se na Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu, šumarski odsjek-biološki smjer, gdje je diplomirao 1964.godine. Njegov izbor životnog poziva nije bio uobičajen, jer su gotovo svi prijatelji iz Novog Vinodolskog listom odabirali druge studije. Međutim, njegov interes bio je motiviran istinskim zanimanjem za našu lijepu zelenu struku i općenito prirodu. I zaista, u popisu završenih studenata šumarstva od početka organizirane šumarske visokoškolske nastave na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima 1860.g., preko Šumarske akademije, Poljoprivredno-šumarskog fakulteta do sadašnjeg Šumarskog fakulteta u Zagrebu u vrijeme završetka studija kolege Damira 1964.g. nalaze se osmorica Novljana i to: Vjenceslav Potočnjak,1889.g. i Antun Maričić, 1890.g. koji su završili Učilište u Križevcima, te mnogo kasnije na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu: Miroslav Ježić, Dragomir Ilija Dorčić, Ivan Radetić i David Kabalin. Za vrijeme studija kolega Damir kao vrlo talentirani igrač stolnog tenisa uspješno je branio boje Fakulteta na sveučilišnim prvenstvima. Nakon završetka studija i vojnog roka zapošljava se u Šumariju Jablanac 1965.g. u sastavu Šumskog gospodarstva Senj, najprije kao pripravnik, a zatim kao stručni referent. Nakon položenog državnog ispita raspoređen je na mjesto upravitelja spomenute Šumarije u razdoblju od 1969.-1978.godine. U svojstvu upravitelja razvija neobično plodnu suradnju s Katedrom za uzgajanje šuma (pod vodstvom prof. dr. sc. I.Dekanića) Šumarskog fakulteta u Zagrebu u organizaciji studentskih ekskurzija treće godine studija u nadaleko poznatim smrekovim šumama Štirovače kao veoma uspješni stručni voditelj. Nakon odlaska iz Jablanca odlazi u stručne službe Šumskog gospodarstva Senj na mjesto stručnog suradnika uzgoja i zaštite šuma te lovstva (1978.-1980.g.). Idućih šest godina zaposlen je u Komitetu za privredu općine Crikvenica kao referent šumarstva i lovstva, te kraće vrijeme kao njegov predsjednik. Želi se vratiti svojoj izvornoj struci pa postaje rukovoditelj radne jedinice Crikvenica za gospodarenje šumama krša u sastavu OOUR-a za gospodarenje šumama krša Senj od 1986.-1990.godine. To je razdoblje intenzivnih radova na kršu u širokom spektru od povećanih pošumljavanja krša, uzgoja i zaštite šuma (osobito preventivnih radova izgradnje protupožarnih prosjeka) do ostalih radova zaštite šuma. U njihovoj pripremi i realizaciji njegov je doprinos bio od izuzetnog značenja. U vremenskom intervalu jednog desetljeća (1980.-1990.g.) bio je stalni član stručnih komisija za ispitivanje uređajnih elaborata. Osnutkom J.P. „Hrvatske šume“ raspoređen je na mjesto savjetnika Uprave šuma Senj 1991.g., koje je obavljao sve do odlaska u mirovinu 2002.godine. U višegodišnjem stručnom radu iskazivao je osobiti interes za lovstvo kada je izradio veći broj složenih dugoročnih lovnogospodarskih osnova za državna lovišta i lovačka društva. Za to je trebalo puno praktičnog i teoretskog znanja o lovnom gospodarstvu, pratećim disciplinama, pogotovo pravnog karaktera, koje je kolega Damir nesumnjivo posjedovao. Osim toga bio je višegodišnji tajnik Lovačkog saveza općine Crikvenica (1979.-1985.), član skupštine Lovačkog saveza Hrvatske i mjesnog Lovačkog društva „Košutnjak“. U svom gradu bio je dugogodišnji član ribolovnog društva „Liganj“, a u svojoj struci član Hrvatskog šumarskog društva. U društvenim događanjima svoga grada ističemo njegov doprinos kod osnutka i rada prve klape „Novi“ 70-ih godina prošloga stoljeća, koja je uspješno nastupala na tradicionalnoj „Smotri klapa“ u Senju, bližoj okolici i Novom Vinodolskom, ali i u inozemstvu. U posljednjih nekoliko godina sadašnja klapa „Vinčace“ (nasljednica klape „Novi“) postigla je vrhunske rezultate u klapskom pjevanju osvajanjem dvaju prvih mjesta na Festivalu klapa u Omišu. U privatnom životu kolega Damir isticao se skromnošću, korektnim odnosima prema ljudima, te istinskoj ljubavi i pažnji prema najbližima. Uz to, iskazivao je veliko poštovanje i zahvalnost prema onim Novljanima koji su čuvali i promicali tradicijsku, kulturnu i povijesnu baštinu njegovog grada. U tome je supruga Dušanka s njihovom djecom bila |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2017 str. 113 <-- 113 --> PDF |
osobno angažirana dugi niz godina na volonterskoj osnovi. Naše šumarstvo, a pogotovo šumarstvo ovog područja pamtit će doprinos kolege Damira našoj zelenoj struci, posebice u gospodarenju markantnim smrekovim šumama Štirovače, lovnom gospodarstvu i kompleksnim radovima na kršu crikveničko-vinodolskog područja. S uzvisine novljanskog groblja pruža se prekrasan pogled na stari, njemu najljepši grad. Na njegovom posljednjem počivalištu ponovno mi naviru sjećanja Damirove neizmjerne ljubavi prema svom zavičaju koje je najupečatljivije i snažno izrazio domaći pjesnik Fran Mažuranić stihovima: „Stari moj grade, kako te ljubim! Ti si mi i svojom burom i svojim morem i svojim kamenjem srcu prirastao.“ Slava i hvala našem prijatelju i kolegi Damiru Piškuliću. IVAN KUZMANIĆ (1927–2017) Miroslav Harapin Mr. sc. Ivan Kuzmanić dipl. ing. šumarstva rođen je na otoku Čiovu, općina Trogir u Okrugu Gornjem 22. svibnja 1927.g. Potječe iz zemljoradničke obitelji. Umro je 28. ožujka 2017.g. U Splitu je 1950.g. završio Šumarsku školu za krš. Nakon toga studira šumarstvo na Poljoprivredno–šumarskom fakultetu u Zagrebu. Apsolvirao je na Šumarskom odjelu i diplomirao 1954.g. Nakon toga upisuje poslijediplomski studij iz područja Ekonomike šumarstva i organizacije rada. Stupanj magistra šumarskih znanosti postigao je 28. lipnja 1972.g. Radio je u Šumskom gospodarstvu „Mojica Birta“ u Šumariji Bjelovar i u upravi gospodarstva u Odjelu za plan i analize. 1970.g. prelazi u firmu Eksportdrvo u Zagrebu na mjesto direktora zajedničkih službi. Obnašao je i dužnost pomoćnika i savjetnika generalnog direktora Eksportdrva. Kada je bio zaposlen u Eksportdrvu surađivao je s Katedrom za ekonomiku na Šumarskom fakultetu u Zagrebu s profesorima Kraljićem i Plavšićem. Godine 1997. prekida radni odnos u Eksportdrvu i zapošljava se kao stečajni upravitelj drvno industrijskog kombinata Gaj u Pitomači. Bio je stečajni upravitelj u nekoliko drvnoindustrijskih poduzeća. Kolega Kuzmanić bio je redoviti sudionik druženja šumara umirovljenika na tzv. Šumarskom četvrtku u 17 sati u Šumarskom domu, gdje se raspravljalo o prošlosti i sadašnjosti šumarske struke i gdje su se održavala stručna predavanja i pratila zbivanja u sadašnjem vremenu. Isto tako redovito je nazočio jesenskim sastancima apsolvenata šumarstva koji su upisali Šumarski fakultet 1949., 1950. i 1951.g. i kolega drugih godišta koji su nam se pridružili. Oslonac njegova privatnog i profesionalnog djelovanja i kreativnosti bila je njegova obitelj, supruga, kćer Jasna, unuk Adrijan i praunuk koji je dobio ime Ivan kao pradjed. U ime sviju koji smo ga poznavali, s njim surađivali i družili se, izražavamo obitelji Kuzmanić najiskrenije suosjećanje zbog odlaska našeg dragog kolege Ivana. Dragi naš kolega Ivan, u ime Hrvatskog šumarskog društva i u ime sviju nas koji smo se s tobom družili, hvala ti za tvoj životni opus za razvoj i unapređenje šumarske struke. Nećemo te zaboraviti. Neka te na tvom tihom putu na vječne poljane prate naša sjećanja i molitve. RADOVI 1. Kuzmanić, I., 1972: Osnovna organizacija udruženog rada u šumarstvu. Šum. list, 5-6, s.217. 2. Kuzmanić, I., 1975: Mogućnost tehnološkog razvoja šumarstva Hrvatske. Šum. list, 4-6, s.186. 3. Kuzmanić, I., 2006: Josip Crvenković. Šum. list, 3-4, s.168. 4. Kuzmanić, I., Stanislav Tomaševski (1923-2007). Šum. list 9-10, s.502. |