DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 72     <-- 72 -->        PDF

SVEČANA AKADEMIJA POVODOM 170 GODINA HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA I 140. GODIŠTA ŠUMARSKOG LISTA
Damir Delač
Hrvatsko šumarsko društvo!
Rođeno u carstvu, Habsburškoj Monarhiji, u krilu ilirizma, zamrlo pod carskim apsolutizmom. Obnovljeno pod Austro-Ugarskom Monarhijom.
Sjedinjeno unitarizmom Kraljevine SHS. Osamostaljeno Banovinom Hrvatskom.
Postalo Društvom inženjera i tehničara, pa Savezom u Narodnoj Republici Hrvatskoj.
Opet hrvatsko i šumarsko u Republici Hrvatskoj.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 73     <-- 73 -->        PDF

Poštovane dame i gospodo, poštovani uzvanici i gosti,
Želim vam dobrodošlicu na današnju svečanu akademiju povodom obilježavanja sto sedamdeset godina Hrvatskoga šumarskog društva i sto četrdeset godina neprekidnog izlaženja znanstveno-stručnoga i staleškoga glasila Šumarskog lista.
Akademski zbor „Vladimir Prelog“ Poslušajte svi sada“ (Sv. Petar Orehovec), arr. Rudolf Matz, „Dođite sad mladenci“ (Podravina), arr. Mato Lešćan
Poštovane dame i gospodo, poštovane članice i članovi Hrvatskoga šumarskog društva, cijenjeni gosti i uzvanici!
Iznimna mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u ime Hrvatskoga šumarskog društva i svoje osobno ime. Svima želim dobrodošlicu na ovu svečanu akademiju posvećenu našim velikim obljetnicama: 170 godina Hrvatskoga šumarskog društva i 140 izdanih godišta Šumarskog lista.
Prilikom obilježavanja prijašnjih velikih obljetnica, posebno prigodom 150 godina osnutka udruge, izašla su mnoga izdanja u kojima je opisana povijest udruge. Našu današnju svečanu akademiju zamislili smo na drukčiji način, bez prigodnih govora. Uobičajeno je u govorima opisati razloge obilježavanja, ali ovaj put odlučili smo se prošetati kroz povijest naše udruge na jedan novi način. Zamolili smo pjevače, svirače, glumce i voditelje da nam prikažu prijelomne povijesne događaje koji su utjecali na stvaranje i djelovanje naše, po starosti treće najstarije šumarske udruge u Europi. Nastojali smo na poučan, ali ponajprije zabavan i lagan način dočarati put kojim smo došli do današnjih dana. A put svakako nije bio lagan, jer smo prošli kroz pet država, tri društveno-politička uređenja, dva svjetska i jedan Domovinski rat. Mijenjale su se granice država u sklopu kojih smo djelovali, mijenjali su se jezici kojima se službeno govorilo, kao i pisma kojima se pisalo. Unatoč svemu, opstajali smo u svim vremenima i gradili struku štiteći ono radi čega i postojimo, šume, kojima se naša domovina danas diči i jedan je od značajnijih prirodnih resursa, ali i ustavom zaštićeno opće dobro. Iako je povijest hrvatskoga šumarstva duga dva i pol stoljeća, najveći dio te povijesti isprepliće se s djelovanjem Hrvatskoga šumarskog društva. Nabrojat ću samo najznačajnije poveznice od kojih ćemo dio čuti i u programu. Iz krila našega društva potekle su mnoge današnje sastavnice sektora. Društvo je bilo nositelj inicijative o osnivanju prvoga domaćeg šumarskog učilišta, što se ostvarilo Gospodarsko-šumarskim učilištem u Križevcima, potaklo je zahtjev za podizanjem šumarskog obrazovanja na akademsku razinu, u Šumarskom domu djelovala je tek osnovana Šumarska akademija i kasnije Poljoprivredno-šumarski fakultet,  a inicirali smo i osnivanje Akademije šumarskih znanosti te šumarske komore.
Naši članovi zastupljeni su u svim segmentima šumarskog sektora i vrijedan su potencijal za opstojnost hrvatskih šuma.
Današnju svečanost iskoristit ćemo kako bi nagradili dio zaslužnih članova, ali i osoba izvan struke koji su nam svojim djelovanjem pomagali. U završnom dijelu programa njih ćemo izvesti na svjetla pozornice i nagraditi pljeskom i priznanjima.
A sada Vas prepuštam našoj voditeljici gospođi Sonji Šarunić, da nas svojim divnim glasom vodi kroz program i povijest. Ugodno se smjestite i uživajte.
 

ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 74     <-- 74 -->        PDF

Danas ćemo vas provesti kroz sto sedamdeset godina ponosnoga i postojanoga Hrvatskoga šumarskog društva. Opis ključnih događaja iz povijesti povezat ćemo pjesmama pjevanim i izrečenim, slijedeći bogatu hrvatsku kulturnu baštinu od sinjega mora do slavonske ravnice, kao što su nam i šume bogato raznolike. U opisu događaja poslužili smo se arhivom „Šumarskog lista“, našeg drugoga današnjeg jubilarca. Na njegovim stranicama i stranicama publikacija izraslih u njegovom krilu pronašli smo zanimljive opise. Pa krenimo redom.
Voditeljica programa Sonja Šarunić povela nas je kroz značajnije isječke bogate povijesti Hrvatskog šumarskog društva
Zagreb, 24. studenoga 1841.
„Prvi i jaki pokret u oblasti šumarstva pada baš u isto ono vrijeme, kad se rodila ona i svijetla i jaka misao narodnog jedinstva, koja je u povijesti Slavenskog juga poznata pod imenom Ilirskog pokreta. Na istom ognjištu, oko koga su se sakupljali najistaknutiji narodni redenici (Gaj, Vukotinović, Rakovac, Bogović, Babukić, Šulek, Strossmayer itd.) te u isto vrijeme nalazimo i prve šumarske borce (Šporer, Tomić, Kos, kasnije Ettinger, Rački, Barišić itd.).
Ilirski pokret ušao je u svoju odlučnu fazu pod kraj tridesetih godina prošloga vijeka. On je zahvatio ne samo Građansku Hrvatsku, već i Vojnu krajinu. U to vrijeme osniva se Gospodarsko društvo 3. veljače 1841. Ono postaje ognjište narodnih privrednih težnji.
„Naime, kako stoji u pozivu, 24. studenoga 1841. tadašnji zagrebački biskup, a kasnije nadbiskup i kardinal, Juraj Haulik obavijestio je „ugledni zbor od 147 gospodara“ da su Pravila Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva odobrena te je odmah izabran i upravni odbor. U Proglasu se nadalje naglašava kako su „žarki rodoljubi i prijatelji obćeg boljitka dobro pojimali, da će se uvjeti državnoga i narodnoga života sigurnije učvrstiti, bude li narod ekonomički napredan, a u ekonomiji, kao danas tako i onda prvo mjesto davalo se poljodjelsko-šumarskoj privredi.“
Novine hrvatsko-slavonsko-dalmatinske (današnje Narodne novine) br. 99 od 12. prosinca 1846. i br. 100 od 16. prosinca 1846. objavile su sljedeći poziv:
„Poziv na šumare hrvatske i slavonske!
Pozivaju se time uljudno sva gospoda šumari horvatske i slavonske zemlje na skupštinu koja će biti na 26. prosinca ove godine u varmeđi križevačkoj na Prečecu, da se ustanovi družtvo šumarsko kao podružnica družtva gospodarskoga horvatsko-slavonskoga. Sednica počima u 9 urah prie podne.“
Prečec, 26. prosinca 1846.
 „U perkos najnepriatnijoj dobi godišta, zločestom vremenu i mestnim povodnjama ipak 17 šumarah izkupilo se je“. Među ovima bilo je 14 privatnih, 2 od krajiške šumske uprave te šumski poglavica iz Križevaca. Glavni govornik na skupštini bio je inicijator osnivanja Šumarskog društva Dragutin Kos. „Iza kako je na obće zahtevanje gospodin carski i kraljevski šumski poglavica Franjo Šporer predsedničtvo zauzeo, otvori gospodin šumski meštar Dragutin Kos sednicu ovim u serce dirajućim govorom,…“. On je zabrinut za budućnost trajnog održanja šuma te konstatuje da se šumarstvo Hrvatske i Slavonije nalazi na „neznatnom stupnju saveršenstva“ i gleda „sa žalostju kako se znanstveni pravac obertnosti u ravnodušnom pospanom stanju nahodi.“
Nakon završetka skupštine „svi članovi biše po milosti preuzvišenoga gospodina Biskupa verlo lepo primljeni i počastjeni, te raziđoše se na sve strane sveta u serdačnom rastanku želeći jedan drugomu sreću i napredak“.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Recitacija, Dubravko Sidor:  „Šuma spava“, Vladimir Nazor
„Svakako treba požaliti krutu povijesnu činjenicu, da je to staro naše udruženje zamrlo. Ugušila ga tuđinska sila, koja je svojim apsolutizmom gušila i sav ostali narodni život.
Ona nastojanja oko promicanja šumarstva, koja su se bila skoncentrirala u polovini 19. stoljeća oko Gospodarskoga društva u Zagrebu, prenesena su šezdesetih godina u Križevce, gdje je bilo osnovano Gospodarsko-šumarsko učilište. Križevci postaju novo ognjište, na kojem se iznova rađa misao udruživanja šumara. Tu se rađaju prvi zameci Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva. Ne gledajući na činjenicu, da je starina Antun Tomić živa veza između jednog i drugog udruženja, treba naglasiti mišljenje Kereškenjija, toga oduševljenoga pokretača Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva. On već 1871. ide zatim, da se umjesto dosadanjeg šumarskog odsjeka u Gospodarskom društvu osnuje samostalno šumarsko društvo. Prvi sastanak šumara vezan za obnovu rada Društva zbio se 9. prosinca 1871. u Križevcima.“
Zagreb, 14. listopada 1876.
Šumarski nadzornik Vilim Dojković, kao sudionik osnivanja Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva 1876. godine, nakon pola stoljeća u svojim sjećanjima 1926. godine iznio je:
Čita, Dubravko Sidor: „Na to mi moj starješina uruči okružnicu, koju je u cilju osnivanja šumarskog društva još 27. siječnja 1875. razaslao svima šumarima u Hrvatskoj i Slavoniji županijski nadšumar Vladoje Kereškenji.
Kad smo dočitali tu okružnicu, kao i poziv na prvu glavnu skupštinu sazvanu u Zagreb za 14. listopada 1876., zažariše nam se lica. Gorjela su od svete vatre ushićenja, što će i hrvatski šumari jednom skinuti lovačke kaputiće, te i djelom pokazati, da ih ima – u prvom redu šumara.
Zagreb, Tuškanac, Streljana. U dvorani smo. Bradatiji i brkatiji, ravni i nepognuti šumari raznih titula pozdravljaju se i sjedaju u prve redove. Mi mlađi – kuda i spadasmo.
Čestiti i samosvjesni starina šumarnik Ante Tomić otvara prvu glavnu skupštinu. Nadšumar Kereškenji čita i obrazlaže nacrt društvenih pravila.
Već ova prva skupština ušla je u najvažnije probleme tadašnjeg šumarstva. U cilju njegova unapređenja prihvaćeni su zaključci, a na prvom mjestu da „Sadašnji šumski zakon od godine 1852. treba promijeniti u nekim člancima, kako bi on odgovarao našim odnošajima i potrebama.“
Zagreb, 1. siječnja 1877.
Potreba za tiskanjem stručnog časopisa osjećala se netom nakon osnivanja Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva, pa prvi šumarski godišnjak pod nazivom „Trudovi“ izlazi 1847., zatim 1851. i 1852. godine. No pisana šumarska i domoljubna riječ smetala je tuđinu, pa taj rad zamire u vrijeme Bachova apsolutizma. Tek 1871. godine počinju nove aktivnosti na pripremi stručnog šumarskog časopisa, a posebno nakon skupštine Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva 1876. godine kada se intenzivira rad Društva. Tako je tijekom 1876. godine pripremljen, a 1. siječnja 1877. izašao je iz tiska prvi broj Šumarskog lista. Kroz 140 godina neprekidnog izlaženja i obavljanja zakonodavnih te stručnih i znanstvenih šumarskih aktivnosti, u svim povijesnim i političkim razdobljima kroz koje je sve do današnjeg dana prolazila Hrvatska,  Šumarski list je neizbrisiva kronika hrvatskoga šumarstva.
Dubravko Sidor čita ulomak iz romana „Slavonska šuma“, Josip Kozarac, 1888.:
„Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi s onim divnim stabarjem, spravnim, čistim i visokim, kao da je saliveno, taj je ne može nikada zaboraviti. Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim brazdama, koje teku duž cijelog 20 metara visokog debla sa snažnom širokom krošnjom, kojano ga je okrunila, kao stasitog junaka kučma. Ponosito se oni redaju jedan do drugoga, kao negda kršni vojnici krajiški, a iz cijele im prikaze čitaš, da su orijaši snagom, da prkose buri i munji, da su najjači i najplemenitiji u svom carstvu i plemenu. A kad vjetrić gore zalahori, a tvrdo, glatko lišće sad zašapće, sad zašušti i zašumi, čini ti se, da obijesne vile Slavonkinje sad popijevaju hitro neobuzdano kolo, sad tužnim glasom spominju tuge i jade prošlih davnih vremena, - a sad ti se opet čini, da čuješ nad sobom veličanstveni žubor crkvene glazbe, ili tužnu, srce dirajuću pjesmu nadgrobnicu... Gdje je tlo malo vlažnije, tu se podigo viti, svijetli jasen s bijelom, sitno izvezenom korom ponešto vijugavog stabla, komu je na vršiki sjela prozirna krošnja, poput vela na licu krasotice. Kako koketno stoje, te znatiželjno i nemirno uvis poziru, rekao bi, da su izabrane ljepotice onih oholih ukočenih vojnika... Mjestimice podigao se i crni brijest, spravan kao prst, sa sitnim obješenim hvojama i ljušturastom korom uvijek nekako mrk i zlovoljan, pravi pesimista i podmuklica... Ta tri debla otimlju se za prvenstvo, što se tiče ogromnosti i veličine; ovdje nadjačava hrast, tamo jasen i brijest - oni su što lav i tigar u carstvu zvjeradi. A pod njima i među njima utisnuli se grabovi i klenovi, granati, kvrgati i nakazni, - misliš, da vidiš zgrbljenog slugu, kako povezuje i omotava gospodaru svomu noge da ne ozebu; to su šumske parije, robovi, koji su samo zato tu, da hrane i poboljšavaju tlo visokom hrastu, koji ohol nema kada da se i za to pobrine...
Kad god sam pošao tom šumom, svaki put sam nešto nova vidio, nešto nova naučio; nije ona crna, gluha, mrtva, kako no se izdaleka na obzorju crta i prikazuje, nego u njoj diše život i svijet izvoran, naravan, gdje kao nigdje priroda uprav na očigled stvara i ništi, nagađa i popravlja. Za onoga, koji

ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 76     <-- 76 -->        PDF

prolazi njom bez srca i čuvstva, bez smisla za divnu mudrost prirode, ostat će ona dakako mrtvom šumom, bolje rekući prostorom, drvljem obraslim; ali tko razumije sve one tajne glasove, koji oživljuju šumski prostor, gdje se nježna pjesma miješa s izumirućim vapajem, gdje tisuća raznih glasova i odjeka, sad sitnih i tankih, sad krupnih i dubokih, sad milih i ugodnih kao ikoja glazba, sad bolnih kao uzdah jadne matere, - taj će se smatrati nekako bližim sebi i svojima čuvstvima u tom polutamnom, velebnom prostoru.“
Zagreb, 15. kolovoza – 4. listopada 1891.
Pedeseta godišnjica osnivanja Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva proslavljena je „jubilarnom gospodarsko-šumarskom izložbom“, koja je bila otvorena od 15. kolovoza do 4. listopada 1891. godine. Himna, koju smo odslušali na početku i spomenuli da je uglazbljena iste godine kada je osnovano Hrvatsko šumarsko društvo, prvi put je izvedena kao hrvatska himna pod nazivom „Lijepa naša“ baš na toj jubilarnoj izložbi.
Tadašnji zagrebački dnevnik Agramer tagblatt na dva stupca prikazuje „Šumarsku i lovačku izložbu“ ovim riječima:
„Iako je u osnovi naša zemlja poljoprivredna…ipak prednjače raznoliki proizvodi lijepih, zelenih šuma. Jedva da ima koji privatni paviljon, koji nas odmah ne bi podsjetio, da je Hrvatska i Slavonija zemlja šuma, posebno hrastovih šuma, kakovih nema na čitavom širokom svijetu…Za ovu veličanstvenu i harmoničnu izložbu naših šumskih proiz­voda zaslužan je i jedan drugi činilac, a taj činilac je naše marno Šumarsko društvo, koje je pod vodstvom svoga odličnoga predsjednika gospodina kraljevskoga šumarskog ravnatelja Emila Dursta i uz pomoć gospode kraljevskih nadšumara Frana Žavera Kesterčaneka i Đure Kuzme, uz vrlo ograničena novčana sredstva uložilo velik dio dobrovoljnog rada. Vjerujemo, da ne pretjerujemo ako kažemo, da će za ovaj nadasve uspjeli patriotski i mučan rad svima koji su zaslužni za uspjeh ovog dijela naše (jubilarne) izložbe nacija odati priznanje i reći hvala. Oni su to priznanje u punoj mjeri i zaslužili.“
Mješoviti vokalni ansambl „PRVI KOMIN SNJEŽANIN“: „Ludo more“ (autor glazbe: Nikica Kalogjera / obrada: Dinko Fio)
Zagreb, 19.-20. listopada 1898.
San hrvatskih šumara o izgradnji vlastitog doma započet prijedlogom na 13. skupštini 1889. godine u Osijeku ostvario se 1898. godine.
„Svečano otvorenje šumarskoga doma i šumarskoga muzeja spojeno je sa obdržavanjem redovite 22. glavne skupštine Hrvatsko-slavonskoga šumarskoga društva, koja je obdržana na 20. listopada 1898. u Zagrebu.
Dan prije obdržavanja glavne skupštine, tj. na 19. listopada održan je izlet na zemaljsko dobro u Božjakovini s razgledom šumarsko-botaničkog vrta kraljevske šumarske akademije.
Što se tiče šumarstva, zemaljska je vlada smatrala svojom dužnošću, da obuku ove po nas vrlo važne struke uzporedi s ostalim naukama i strukama, te očekuje od sjedinjenja sveučilišta i gospodarskih zavoda s jedne strane, te gospodarskih produktivnih struka s druge strane povoljne rezultate za znanost i za produkciju. Sveučilišni rektor doktor Šilović pozdravlja sakupljene šumare na ime sveučilišta, s kojim se evo spaja šumarska obuka.
Povodom otvorenja kraljevske šumarske akademije kao šumarskog odjela na Mudroslovnom fakultetu kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu (četvrte po redu visokoškolske ustanove Sveučilišta u Zagrebu), počašćeno je Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo pozivom, da izvole gospoda družtveni članovi u što većem broju prisustvovati svečanoj instalaciji rektora magnifika za godinu 1898./99., koja se je istoga dana u velikoj dvorani glazbenoga zavoda predvečer obdržavala. Odstupajući rektor magnifikus doktor Dočkal pozdravio je prve slušatelje šumarstva na zagrebačkom sveučilištu i lijepim riječima sjetio se je kraljevskoga gospodarskog i šumarskog učilišta križevačkog i njegovih bivših pitomaca.
Nakon dovršene svečane inštalacije rektorove, otišlo je mnogo gospode skupštinara u narodno zemaljsko kazalište, u kojem se je u čast glavne skupštine hrvatsko-slavonskog šumarskoga družtva uz sjajnu razsvjetu davala opera „Porin“, remek djelo našega Lisinskoga.
Moramo spomenuti još jednoga hrvatskog skladateljskog velikana Ivana plemenitog Zajca, čiji je sin Karmelo plemeniti Zajc bio šumar i lovac te član i odbornik Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Na dan 20. listopada 1898. u 10 sati prijepodne obavljeno je svečano otvorenje novosagrađenog šumarskog doma, u kojem su smještene dvorane šumarske akademije, šumarski muzej i prostorije hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva, te hrvatskog družtva za gojenje lova i ribarstva. Povodom toga svetčanog otvorenja doma bili su foyer i stubište prekrasno ukrašeni eksotičnim biljem i zelenilom, a u hodnicima kretala se množina šumara iz svih krajeva domovine, koji su pohrlili u bieli Zagreb, da drže svoju skupštinu i da proslave ovu najnoviju fazu u naprednom razvitku šumarske struke.
Odbor hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva sa predsjednikom Markom grofom Bombellesom i podpredsjednikom Ferdom Zikmundovskyjem na čelu, dočekao i pozdravio je u stubištu presvjetlog gospodina odjelnog predstojnika Otona plemenitog Krajčovića-Iločkoga, koji je u ime svietloga bana otvorio dom. Sa presvietlim gospodinom došla su gospodin banski savjetnik doktor Ivo Mallin i odsječni savjetnik Teodor Mallin, dočim su prije već stigla gospodin prorektor doktor Josip Dočkal, rektor doktor Josip Šilović sa profesorskim sborom, ravnatelj I. hrvatske štedione gospodin Milivoj Crnadak, članovi porote, koja je prosuđivala osnove za gradnju doma, gospodin građevinski savjetnik Herman Bolle i građevinski tehnički savjetnik Milan Lenuci.
Družtveni predsjednik Marko grof Bombelles oslovio je presvietlog gospodina odjelnog predstojnika Otona plemenitog Krajčovića-Iločkog ovim govorom:
Presvietli gospodine !
Hrvatsko-slavonsko šumarsko družtvo radilo je već desetak godina na tome, da sebi u glavnom gradu Zagrebu podigne vlastiti „šumarski dom“, koji ima da bude obilježjem njegova rada i svjedokom njegova života.
To nastojanje družtva vidimo evo danas ostvarenim. Tim udarismo na ovaj dom očit biljeg, da bude duševnim stjecištem svih prijatelja šumarske struke, da bude dom prosvjete i dom znanosti.“
Recitacija, Dubravko Sidor: „Moj dom“, Silvije Strahimir Kranjčević
Zagreb, 29. prosinca 1918.
Nestankom Austro-Ugarske Monarhije i nastankom nove države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca osjeća se početni zanos u radu Hrvatskoga šumarskog društva, koji će pod nepovoljnim uvjetima za Hrvate vrlo brzo nestati.
„Dana 29. prosinca 1918. obdržana je u Zagrebu u društvenim prostorijama izvanredna skupština Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva, koja je po društvenom predsjedništvu sazvana na zahtjev zagrebačkih članova društva. Sastanak je bio brojno posjećen, jer je na skupštinu došao veći broj članova i iz udaljenijih mjesta, nego se je obzirom na vozne prilike moglo i smjelo očekivati. Sama skupština je bila tako brojno posjećena kao malo koja redovna glavna skupština, za koju mnogi članovi dobivaju putnu potporu od svojih službodavaca. Prisustvovalo joj je 81 član. Skupština je obdržana pod predsjedanjem I. društvenog podpredsjednika, odsječnog savjetnika Marina de Bone. Predsjednik otvara skupštinu sljedećim govorom:
Veleštovana gospodo!
Otvarajuć današnju izvanrednu skupštinu, čast mi je pozdraviti Vas i izraziti moju vruću želju, da bi ova prva skupština našega društva u oslobođenoj i ujedinjenoj državi SHS dala pobude i stvorila temelje za takav rad u šumarskom društvu, koji će preporoditi ne samo to društvo, nego cjelokupno naše šumarstvo uopće.
Predloženo je da se od naziva društvenog odbaci riječ „slavonsko,“ te da se društvo nazove „Hrvatsko šumarsko društvo.“ Prijedlog je po skupštini prihvaćen. Za predsjednika je izabran Bogoslav Kosović.“
Zagreb, 5.-8. lipnja 1921.
Nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca moralo je doći do stvaranja ujedinjenoga šumarskog udruženja za područje čitave države.
„Prema zaključcima skupština Hrvatskoga šumarskog društva iz godine 1919. i 1920. sastali su se delegati Hrvatskoga šumarskog društva sa delegatima srpskog, slovenskog i bosanskog šumarskog udruženja na posebnom sastanku u Zagrebu i izradili nacrt pravila za novo zajedničko društvo. Ta su pravila predložena na prihvat konstituirajućoj skupštini šumarskog udruženja kraljevine SHS, koja se održala dne 5., 6., 7. i 8. lipnja 1921. u Zagrebu u saborskoj dvorani…
Skupštini je prisustvovalo preko 200 šumara i šumarskih industrijalaca.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 81     <-- 81 -->        PDF

14.          Ogranak Split: Ivan Leko, Goran Živković
15.          Ogranak Vinkovci: Ilija Gregorović, Zvonimir Mišić
16.          Ogranak Virovitica: Emil Balint, Davor Bralić
17.          Ogranak Zagreb: Frane Grospić, Hranislav Jakovac
Ispred središnjice Hrvatskoga šumarskog društva priznanja dobivaju:
• Akademik Igor Anić
• Cynthia Hansell Bakić
• Alojzije Frković-posthumno
• Miroslav Harapin
• Zvonimir Ištvan
• Petar Jurjević
• prof. Vjera Krstelj
• Marina Mamić
• Branko Meštrić
• Darko Posarić 
• dr. sc. Jadranka Roša
• Herman Sušnik
• Oliver Vlainić
• Silvija Zec
Voditeljica Sonja Šarunić na kraju Svečane akademije pozvala je na domjenak i zajedničko druženje u Šumarski dom s pozdravom:
Neka nam vječno žive naše šume !
Na ovoj svečanoj akademiji nastupili su:
akademski zbor „Vladimir Prelog“, sopranistica Barbara Suhodolčan, Mješoviti vokalni ansambl „Prvi komin Snježanin“, bariton Florian Tavić, Tamburaški ansambl Muzičke akademije pod ravnanjem maestra Siniše Leopolda, za glasovirom je bio Mario Čopor, starog šumara je odglumio Dubravko Sidor, a program je vodila Sonja Šarunić.
Scenarij Akademije: Oliver Vlainić
Popratna prezentacija: Branko Meštrić
Na web stranicama HŠD-a, http://www.sumari.hr/170/, dostupan je FOTO album, kao i cijeli video zapis Svečane akademije.
Fotografije: Zvonimir Ištvan i Goran Vincenc
Video: Start kongresi d.o.o.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 78     <-- 78 -->        PDF

Skupština je prihvatila nakon odulje debate po odboru predložen naziv za udruženje i to: Jugoslavensko šumarsko udruženje, u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Nakon prihvata pravila izabrana je ova uprava: za predsjednika Milan Turković, dosadanji predsjednik Hrvatskoga šumarskog društva;…“
Mješoviti vokalni ansambl „PRVI KOMIN SNJEŽANIN“: „Fala ognju, ribi, vinu“ (autor glazbe: Dinko Fio) 
Zagreb, 12. svibnja 1922.
Iako je osnovano Jugoslavensko šumarsko udruženje, još uvijek je postojalo Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo. Na skupštini toga Društva 12. svibnja 1922. ipak je došlo do ukidanja.
„Odbor predlaže glavnoj skupštini, da pristupi ukidanju tako, da svu pokretnu i nepokretnu imovinu, uz sve obaveze, koje društvo ima, u roku od 14 dana preda zapisnički „Jugoslavenskom šumarskom udruženju“. Ovu predaju da izvrši odbor Hrvatskoga šumarskog društva na ruke delegata Jugoslavenskoga šumarskog udruženja.
Doktor Petračić uzima riječ te iznosi, da je on na odborskoj sjednici iznio drugi prijedlog, pa moli da se i on sasluša. Njegov prijedlog glasi: „Pošto pravila Hrvatskoga šumarskog društva nisu zvanično odobrena, te ono postoji pod imenom Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva, i kao takvo ima danas da se likvidira, to upravni odbor stavlja glavnoj skupštini ovaj prijedlog: Društvo pristupa likvidaciji i to tako, da se od društvene imovine (šumarskog doma, muzeja i knjižnice) osniva zaklada pod imenom „Kesterčanekova zaklada“, kojom će upravljati i njene prihode uživati „Jugoslavensko šumarsko udruženje“. Za slučaj razlaza toga društva ili premještaja sjedišta iz Zagreba upravlja zakladom gradsko poglavarstvo grada Zagreba, i to tako, da šumarski muzej i knjižnicu uživa zagrebačko sveučilište iz prihoda šumarskog doma. Višak prihoda od izdržavanja knjižnice i muzeja ima se upotrebiti za pošumljenje hrvatskoga primorskog Krasa.“
Sjedište Jugoslavenskoga šumarskog udruženja čitavo vrijeme postojanja od 1921. do 1940. godine bilo je u Šumarskom domu u Zagrebu.
Tamburaški ansambl Muzičke akademije: „Koračnica“ (B. Potočnik)
Zagreb, 3. rujna 1936.
U sklopu 60. skupštine Jugoslavenskoga šumarskog udruženja održane 3. rujna 1936. u bijeloj dvorani Novinarskog doma, na zgradi Šumarskog doma otkrivena su spomen-poprsja dvojici šumarskih velikana: Franu Žaveru Kesterčaneku i Josipu Kozarcu.
„Učesnici skupštine na čelu sa gospodinom ministrom šuma i rudnika i ostalim uglednim gostima i uzvanicima krenuli su pred zgradu „Šumarski dom“, gdje je  na zgradi u visini I. kata u Perkovčevoj ulici, smješteno poprsje Kesterčanekovo. Poprsje okićeno zelenilom, otkrio je odbornik Udruženja profesor univerze gospodin doktor inženjer Andrija Petračić.
Zatim su prisutni, kojih je bilo oko 300, krenuli na drugu stranu zgrade, prema Mažuranićevom trgu, gdje je smješteno poprsje Josipa Kozarca. Poprsje je otkrio predsjednik Udruženja gospodin profesor doktor Josip Balen.“
Zagreb, 17. ožujka 1940.
O konstituirajućoj Skupštini Hrvatskoga šumarskog društva 17. ožujka 1940. u prostorijama Obrtničkog doma na Mažuranićevom trgu 13 u Zagrebu zapisano je sljedeće:
 „Godine 1920. prestalo je s radom Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo. Ono je unijelo svu svoju imovinu u novo stvoreno Jugoslavensko šumarsko udruženje, pa je tako stvoren materijalni temelj da može Jugoslavensko šumarsko udruženje egzistirati. Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo dalo je u Jugoslavenskom šumarskom udruženju svoj dom i svoje najbolje ljude, dakle i materijalne i moralne sile. Ti ljudi bili su na visini kulturnog čovjeka i pokazali su i u novim prilikama i okolini volju za koristan rad i suradnju. Ali se pod tim imenom dosta i pretrpjelo. Da se te loše uspomene izbjegnu, osnivamo Hrvatsko šumarsko društvo.“
Recitacija Dubravko Sidor: „Oprezno koračaj šumom“, Milan Krmpotić (Stablopis)
1950.-1951.
Od osnutka 1846. godine Društvo je bilo centralistički ustrojeno. Centralizacija je posebno došla do izražaja nakon Drugog svjetskog rata i tek nakon 1950. godine došlo je do decentralizacije osnivanjem šumarskih klubova na terenu. Na 5. redovnom godišnjem plenumu (71. godišnja skupština šumarskog društva) Sekcije šumarstva i drvne industrije Društva inženjera i tehničara Narodne Republike Hrvatske održanom 28. siječnja 1950. u Zagrebu, u plan rada Sekcije za 1950./51. godinu u području Organizacija uvršteno je pod točkom 4. Osnovati terenske sekcije u sjedištima Narodnih odbora, kao i u većim drvno-industrijskim centrima… Tijekom 1951. godine počelo se s osnivanjem šumarskih klubova. Za šumarske klubove je sastavljen pravilnik od 9 članova, vezan odredbama uz pravila Šumarskog društva. Prvi je šumarski klub osnovan u Gospiću (10. II. 1951.), zatim je slijedio Osijek (11. II.), Vinkovci (17. II.), Rijeka (18. II.), Bjelovar (26. II.), Đurđenovac (4. III.), Novoselec (12. III.), N. Gradiška (12. III.) i Ogulin (4. V.). Kasnije su osnovani klubovi u Karlovcu, Splitu (u okviru

ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 79     <-- 79 -->        PDF

splitskog Društva inženjera i tehničara) i u Zagrebu. Tako je osnovano prvih 12 klubova, preteča današnjih ogranaka kojih ima 19.
Tamburaški ansambl Muzičke akademije: „Pizzicato polka“ (J. Strauss ml. – obr. T. Radičević)
Zagreb, 20. lipnja 1977.
Narodne novine br. 25 od 20. lipnja 1977.: „Proglašava se Zakon o vraćanju dijela zgrade „Šumarski dom“ Savezu inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske.“ Nakon 16 godina od nacionalizacije zapadnog dijela zgrade urodilo je plodom nastojanje za povratom toga dijela zgrade.  Povodom toga 28. prosinca 1977. u Šumarskom domu održana je svečana sjednica koju je predvodio tadašnji predsjednik doktor znanosti Branimir Prpić. Naš starac-kroničar, Šumarski list, povodom toga bilježi na svojim stranicama:
„Svečano ukrašene društvene prostorije Šumarskog doma, okićene zelenilom, borovima, vijencima i zelenim društvenim zastavama dočekale su i primile preko 75 uzvanika ove svečane sjednice. Zid velike društvene dvorane, gdje se je odvijala proslava, bio je prekriven velikim crtežom slikara Josipa Ćosića koja je nosila naslov: „Bitka“ za Šumarski dom! Ovaj veliki crtež u tušu, dužine 7,50 m i širine 2,0 m, prikazao je radost i veselje povodom dobivanja cjelokupne zgrade „Šumarski dom“ za ostvarivanje ciljeva Saveza.“
Zagreb, 20. lipnja 1991.
Sretan datum, 20. lipnja, ponovio se 14 godina kasnije na 96. Skupštini Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske održanoj na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Donesena je odluka o promjeni imena u Hrvatsko šumarsko društvo.
Domaćini Skupštine bili su Šumarski fakultet i Hrvatske šume. Prisutno 339 sudionika. Pomoćnik ministra za poljoprivredu i šumarstvo diplomirani inženjer šumarstva Slavko Horvatinović pozdravlja sudionike u ime ministra dipl. ing. šumarstva Ivana Tarnaja. Ovih par činjenica naznačuju vrijednost i značenje šumarstva u tom vremenu za razliku od danas. Iako su i tada vrebale razne nepogode po šumu i šumarstvo, a što se nažalost najviše osjetilo nametnutim ratom.
Recitacija, Dubravko Sidor: „Jela“, Marijan Matijašević (Stablopis)
Zagreb, 29. veljače 1996.
Sve bitne šumarske institucije i organizacije u našoj domovini imaju poveznicu s Hrvatskim šumarskim društvom. Tako je na 99. Skupštini Hrvatskoga šumarskog društva održanoj 22. prosinca 1994. u Križevcima predloženo i osnivanje Hrvatske akademija šumarskih znanosti. Akademija je zamišljena kao nezavisno znanstveno-stručno tijelo, koje bi u Republici Hrvatskoj donosilo smjernice o postupku sa šumama koje predstavljaju neprocjenjivo prirodno bogatstvo naše zemlje. Službeno je Akademija šumarskih znanosti registrirana 29. veljače 1996. godine te joj čestitamo njen dvadeseti rođendan.
Zagreb, 9.-11. listopada 1996.
Godine 1996. proslavili smo 150 godina svoga postojanja, a na stranicama Šumarskog lista između ostaloga je zapisano:
„Ono, što smo posljednju godinu i pol pripremali, sada je već iza nas. U vremenu od 9. do 11. listopada, svečano i radno, Hrvatsko šumarsko društvo proslavilo je 150-tu obljetnicu svog utemeljenja i 120-tu obljetnicu neprekidnog tiskanja znanstveno-stručnog i staleškog glasila Šumarski list. Čitatelji Šumarskog lista mogli su pratiti tijek priprema proslave iz Zapisnika sa sjednica Upravnog odbora i usporedbom „planirano-izvršeno“ te osobnim sudjelovanjem i nazočnošću proslavi, ocijeniti njezinu uspješnost.
S proslavom smo zapravo započeli već 8. listopada, no to nije bilo zapisano u najavi. Naime, pokrovitelj proslave bio je Predsjednik Republike Hrvatske doktor Franjo Tuđman. Obećano nam je da će Pokrovitelj primiti na razgovor Povjerenstvo proslave. To se i dogodilo 8. listopada u 10 sati. Polazeći od jedinstva struke, u Povjerenstvu su bili profesor doktor znanosti Slavko Matić, predsjednik Hrvatskoga šumarskoga društva, profesor Matej Janković, Ministar poljoprivrede i šumarstva, Anđelko Serdarušić, diplomirani inženjer, direktor Javnog poduzeća „Hrvatske šume“, profesor doktor znanosti Mladen Figurić, dekan Šumarskog fakulteta i doktor znanosti Joso Gračan, ravnatelj Šumarskog instituta. Koliko je interesa Predsjednik pokazao za našu struku (od problema u proizvodnji, organizaciji, utjecaju ratnih događaja, lovstvu i drugome), svjedoči dvostruko prekoračenje protokolom predviđenog vremena za prijam.
U srijedu 9. listopada 1996. godine u 11 sati, Hrvatsko narodno kazalište bilo je ispunjeno članovima HŠD-a i gostima proslave.
Predstavljeno je osam knjiga tiskanih za ovu prigodu.
Drugog i trećeg dana, 10. i 11. listopada 1996. godine, na Šumarskom fakultetu, u tri dvorane prezentirano je 97 referata tiskanih u tri knjige.“
Zagreb, 18. prosinca 1997.
Izvanredna Skupština. Stvoreno je Hrvatsko šumarsko društvo kakvo smo danas: jedinstvena udruga s 19 ogranaka – ustrojstvenih oblika.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 80     <-- 80 -->        PDF

Zagreb, 27. rujna 2006.
Zašli smo i u 21. stoljeće, treće stoljeće u kojemu se bilježi naše djelovanje, u kojemu je odnos prema šumi uvjetovan mnogim tehnološkim utjecajima, ali i civilizacijskim dosezima. Podsjetimo se još nekih recentnih događaja u tom stoljeću.
Na osnivačkoj skupštini 27. rujna 2006. utemeljena je Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije. Osnivanje Komore zajednički su inicirali i ostvarili Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Hrvatsko šumarsko društvo, Šumarski fakultet, Šumarski institut i Hrvatske šume. Ovom prigodom podsjećamo se i čestitamo desetogodišnju obljetnicu još jednoj šumarskoj instituciji koja je utkana u našu povijest djelovanja.
2015. godina
Generacija smo šumara koja je imala čast i obvezu obilježiti dvjesto pedeset godina hrvatskoga šumarstva. Zajedno sa svim institucijama i organizacijama u šumarskom sektoru tijekom čitave 2015. godine organizirali smo i sudjelovali u pregršt aktivnosti na promociji i popularizaciji šume i šumarstva.
Podsjetimo se dijela pisma koje nam je prigodom središnje godišnje manifestacije, Dana hrvatskoga šumarstva 5. i 6. lipnja 2015. u Otočcu i Baškim Oštarijama, uputila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović:
„Četvrt tisućljeća upravljanja šumama, jednim od prirodnih resursa na kojem je utemeljen važan segment gospodarstva hrvatske države, zasigurno sve djelatnike u šumarstvu, ali i mene osobno, čini ponosnima na postignuća u gospodarenju šumama koja moramo u slavljeničkim prigodama isticati. Ujedno moramo istaknuti i činjenicu da Hrvatska u ovom sektoru ima potencijal za snažniji razvoj i stvaranje novih radnih mjesta, imajući na umu da je stabilnost šumskog ekosustava, njegovo održavanje i poboljšavanje, jedini jamac dugoročne održivosti šuma, a time i šumarstva i svih sektora koji se temelje na šumama.“
2016.
I tako kroz priču i pjesmu stigli smo do današnjeg dana, zaključuje predsjednik HŠD-a.
Svim članovima neka je na ponos i diku sto sedamdeset godina Hrvatskoga šumarskog društva i sto četrdeset godišta Šumarskog lista. Zahvala svim generacijama koje su ugradili svoj trud u ove prekrasne obljetnice.
Da bi zahvalili najzaslužnijima u sadašnjem vremenu, dodijelit ćemo priznanja, zlatnik 170 godina Hrvatskoga šumarskog društva s priznanjem za višegodišnji rad na dobrobiti šumarske struke. Molim sve pročitane da mi se odmah redom pridruže ovdje na pozornici, kako bi im se uručila njihova zaslužena priznanja.
Ispred Ogranaka Hrvatskoga šumarskog društva priznanja su dobili:
1.             Ogranak Bjelovar: Darko Bakarić, Veslači lađari „Šumari“
2.             Ogranak Delnice: Marija Gubić, Josip Malnar
3.             Ogranak Gospić: Mandica Dasović, Renata Rudelić
4.             Ogranak Karlovac: Lucija Vargović, Predrag Magdić
5.             Ogranak Koprivnica: Marina Juratović, Tihomir Kolar
6.             Ogranak Našice: Davor Butorac, Željko Marman
7.             Ogranak Nova Gradiška: Josip Dundović, Goran Dorić
8.             Ogranak Ogulin: Daniela Kučinić, Darko Vukelić
9.             Ogranak Osijek: Stjepan Vidaković, Berislav Vinaj
10.          Ogranak Požega: Stjepan Blažičević, Marijan Aladrović
11.          Ogranak Senj: Vicko Ivančević, Vlatko Skorup-posthumno
12.          Ogranak Sisak: Ariana Telar, Tihomir Pejnović
13.          Ogranak Slavonski Brod: Zdenka Bošnjaković, Josip Šimić