DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 105     <-- 105 -->        PDF

DOKUŠ ANTUN KRUNO (1934 – 2016)
Miroslav Harapin
Antun Kruno Dokuš dipl. ing. šumarstva, magistar znanosti, stručni savjetnik i znanstveni asistent rađen je 11. svibnja 1934.g. u Seoni kraj Našica. Sin je učitelja Ivana i majke Zdenke rođ. Matun.
Realnu gimnaziju završio je u Osijeku 1953.g., iste godine upisao Poljoprivredno šumarski fakultet i diplomirao na Šumskogospodarskom odjelu 1959.g. Naslov magistra šumarskih znanosti iz oblasti silvikulture stekao je 1976.g.
Tijekom studija i nakon diplomiranja radio je honorarno na Šumarskom fakultetu u Zavodu za šumarsku ekonomiku, Zavodu za dendrologiju i u Zavodu za uzgajanje šuma.
Od 15. ožujka 1961.g. zaposlen je u Jugoslavenskom institutu za četinjače u Jastrebarskom, koji 1974.g. mijenja naziv u Šumarski institut. Najprije je bio asistent za sjemenarstvo i rasadničku proizvodnju, zatim kao suradnik uzgajivač, pa šef Odjela za uzgoj šuma i samostalni istraživač za uzgajanje šuma.
Od 1. kolovoza 1971.g. do 1. ožujka 1972.g. bio je vršitelj dužnosti direktora Šumarskog instituta. Od 16. rujna 1985. do 31. prosinca 1990.g. zaposlen je u SIZ-u šumarstva Hrvatske u Zagrebu kao rukovoditelj službe za biološku reprodukciju šuma. Nakon reorganizacije hrvatskog šumarstva 1991.g. radi u Direkciji javnog poduzeća „Hrvatske šume“, odakle 30. lipnja 1991.g. odlazi u mirovinu.
Njegovo glavno područje rada bilo je uzgajanje crnogorice domaćih i stranih vrsta i provenijencija u terenskim pokusima na području prirodnih crnogoričnih šuma u Hrvatskoj. Za potrebe šumarske operative izradio je sa suradnicima 15 izvedbenih projekata za ljetne akcije pošumljavanja.
Bio je na specijalizaciji iz rasadničke proizvodnje i tehnike osnivanja kultura četinjača u Danskoj, Velikoj Britaniji i Španjolskoj kao stipendist FAO-a (Međunarodna agencija za ishranu i razvoj). Na studijskim putovanjima bio je u Poljskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Danskoj, Italiji, Njemačkoj, Irskoj i Nizozemskoj.
Bio je član sljedećih organizacija: Internacionalnog udruženja šumarskih istraživačkih organizacija (IUFRO-a); Komisije za sjemenarstvo i sadni materijal; Komisije za stručni nadzor nad proizvodnjom šumskog sadnog materijala; Hrvatskog šumarskog društva; Hrvatskog ekološkog društva; Sportskog ribolovnog društva „Mrežnica“ Duga Resa; Lovačkog društva Drušac, Bosiljevo.
Obnašao je dužnost predsjednika Upravnog odbora, Radničkog savjeta i Zbora radnih ljudi.
Bio je aktivni športaš, igrač hokeja na travi. Nastupao je za reprezentaciju, Jugoslavije, Zagreba i Hrvatske u Hrvatskoj i inozemstvu.
Za uspješan rad u Institutu nekoliko je puta pohvaljivan i nagrađivan. Objavio je kao autor ili sa suradnicima 88 radova od 1964. do 1992.g. koji su objavljivani u časopisu Radovi Šumarskog instituta, Biltenu Poslovnog udruženja šumsko-privrednih organizacija Hrvatske, izdanjima JAZU, Šumarskom listu i Šumarskoj enciklopediji. To je velik doprinos Antuna Dokuša unapređenju šumarske struke iz područja rasadničke proizvodnje i uzgajanja šuma u Hrvatskoj.
Dragi naš Kruno, hvala ti za tvoj dragocjen obol u podizanju kultura četinjača od tvoje Slavonije do Gorskog kotara, Like, Istre i Dalmacije.
U ime svih šumara s kojima si surađivao izražavamo našu najiskreniju sućut supruzi Julijani i bliskoj rodbini, sa željom da te naše molitve i nezaboravna sjećanja prate na tihom putu u vječnu radost i mir. Hvala ti.
Znanstveni i stručni članci: Od 88 naslova elaborata, projekata i radova, navodimo slijedeće:
Dokuš, A., Popović, B., Hajdin, Ž., Potočić, Z., 1964: Dopunski elaborat za podizanje 2000 ha intenzivnih nasada četinjača ubrzanog rasta u predjelima Medak i Žitnik Š.G. Gospić.
Harapin, M., Dokuš, A., Milatović, I., 1971: Osjetljivost na insekte i bolesti izabranih sjevernoameričkih vrsta šumskog drveća uzgajanih u Jugoslaviji. Završna studija na temu koju su financirale SAD. Šumarski institut Jastrebarsko.
Dokuš, A., 1976: Uspijevanje borovca (Pinus strobus L.) u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (magistarski rad), Šumarski fakultet, Zagreb.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2017 str. 106     <-- 106 -->        PDF

Dokuš, A., Kovačević, Ž., Gračan, J., Halambek, M., Harapin, M., 1979: Istraživanje utjecaja insekticida na entomofaunu u različitim tipovima tala. Završni izvještaj 5-godišnje teme koju su financirale SAD. Šumarski institut Jastrebarsko.
Dokuš, A., Komlenović, N., Mayer, B., Orlić, S., 1982: Projekt za osnivanje 100 ha kultura četinjača na lokalitetu Prespas, Š.G. Lika Gospić, Šumarija Titova Korenica sa SORA-om, Šumarski institut Jastrebarsko.
Dokuš, A., Orlić, S., Orešković, Ž., Žgela, M., Matić, S., Oršanić, M., 1992: Šumski rasadnici. Monografija „Šume u Hrvatskoj“ str. 101-104.
Matić, S., Dokuš, A., Orlić, S., 1992: Šumske kulture i plantaže. Monografija
MLADEN MEĐERAL (1967 – 2016)
Oliver Vlainić
Teško je prihvatiti prestanak života svakog ljudskog bića, a pogotovo kad se kraj dogodi u naponu snage. Nažalost, tako nas je nakon nesavladive bolesti u 49. godini života napustio kolega Mladen Međeral.
Rodio se 18. srpnja 1967. u Karlovcu. Nakon završene osnovne škole upisao je Šumarsku školu u Karlovcu, u kojoj je 1986. godine stekao zvanje stručnog radnika u šumarstvu, tj. šumarskog tehničara. Školovanje je nastavio na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Domovinski rat prekinuo je redovito studiranje, jer se Mladen uključio u obranu rodnog grada koji se našao na prvoj crti bojišnice. Hrvatsku vojsku napustio je kao časnik i nastavio započeti studij. Diplomirao je 6. studenoga 1995. Kao stipendista Uprave šuma Karlovac započeo je 1. prosinca 1995. pripravnički staž u istoj upravi Hrvatskih šuma. Nakon odrađenoga jednogodišnjeg pripravničkog staža dobio je stalni posao revirnika u Šumariji Vojnić. Tu je proveo nešto više od dvije godine, da bi od 1. ožujka 1999. postao upravitelj Šumarije Duga Resa. Vratio se ponovno u Šumariju Vojnić, gdje je kao revirnik radio u razdoblju od 26. ožujka 2002. do 2. studenoga 2011. Poslije toga odlazi iz Hrvatskih šuma i zapošljava se u privatnom sektoru.
Bio je član Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije te Hrvatskoga šumarskog društva ogranka Karlovac.
Nakon kratke i teške bolesti umro je u Karlovcu 7. travnja 2016., a pokopan 11. travnja 2016. na groblju u Donjem Mekušju.